Sedam godina sjećanja: Selma Kovačević – Selma Kovačević ( 17) iz Zenice nestala je u nabujaloj rijeci Bosni u centru Zenice na današnji dan, 4. aprila 2009. godine.
Dok se nalazila sa prijateljima na stazi na Kamberovića polju, uz obalu rijeke, okliznula se i pala u Bosnu. Selmu su pokušali, bezuspješno, spasiti prijatelji, a ubrzo su im se u potrazi pridružili policajci PU Zenica, Jedinice za podršku – specijalaca MUP-a ZDK i Profesionalne vatrogasne jedinice Zenica s nekoliko ekipa i čamaca.
Mrak i mutna voda te večeri, te visok vodostaj, jak vjetar i loši uvjeti otežali su potragu koja je trajala gotovo mjesec dana. Kasnije su se uključili članovi timova Civilne zaštite, Oružanih snaga, a tijelo su u vodi primjetili članovi Veslačkog kluba Val iz Doboja.
Nedaleko od Maglaja je 1. maja 2009. pronađeno tijelo 17-godišnje učenice Srednje mješovite škole iz Zenice. Dženaza i ukop su obavljeni tri dana kasnije, 4. maja u Zenici.
Sedam godine poslije, sjećanje ne prestaje. Prijatelji, poznanici, znani i neznani, često zastanu pored spomen – ploče na obali Bosne, na mjesto gdje je Selma pala u nabujalu Bosnu. Porodici Kovačević još jednom izražavamo podršku i saosjećanje u patnji i bolu, uz želju da budu jaki i da ih sa njihovom nikad prežaljenom sestrom i kćerkom uvijek vežu sjećanja na lijepe dane i proživljene trenutke.
Ako niste poslušali ranije, pogledajte i poslušajte sljedeći tekst: /Više o pjesmi ovdje/
Draga Selma, zelim da znas
Dok si zivjela, bilo je to zlatno doba
A sada su moje srca i dusa prazni
Jer si nas napustila bez da si rekla ‘zbogom’
Rijeci nisu dovoljne da opisem
Kako je to znati da si otisla u raj, da si nas ostavila same
Da u ovoj hladnoci vidimo zlu stranu ovog svijeta
Kada je najmanje ocekujemo… kada ne zelimo otici
Kladim se da nisi zeljela otici, ali Bog izgleda jeste
Jedna izreka kaze: ”Vi morate ici da bi mi zivjeli”
Ali, kladim se bi vecina nas otisla da bi ti
Zivjela, disala i bila prisutna u ovom gresnom gradu
Sada su tu samo uspomene koje si ugravirala u moj razum
Koje me podsjecaju na svaki put kada sam te ugledao i zivio za tebe
Bilo je to vrijeme kada je ljubav odlucivala za tebe
Stoga mi je drago da sam te poznavao
Tvoj prvi poljubac je bio i moj …
A zar nije poljubac taj koji te u ljubav spaja sa drugom osobom?
Ti si bila moja prva djevojka … moja prva ljubav
Moja prva zlatna medalja koju objesih i sacuvah oko svog slomljenog srca
Tamo .. jos visi, kao sto je i Isa na drvenom krizu
Samo da bi dusa mogla preseliti mirno na Boziju stranu
Ovo je bila Njegova zelja … moja nije sigurno
Jer jos cijenim to vrijeme u kom si bila tu, u mom zivotu
Jos te vidim na toj rijecnoj obali … kako se igras
Te cekas da dodjem sa svojom ljubavi i poljupcima
Jos uvijek te zelim vidjeti … igrati se sa tobom … biti sa tobom … disati sa tobom
Ako postoji jedna stvar koju bih tad uradio … i otisao bih s tobom
Sada mi sve to ima smisla, jer si jos uvijek ziva u mojim mislima
Jos uvijek te vidim ispred sebe
Ti si moj andjeo cuvar, moja hamajlija,
moja prva i posljednja ljubav, moja Hava, moja mila dama
stoga zelim biti uz tvog brata, i pokusavam da provedem vremena s njim
da razgovaram i da se igram sa njim … samo da bih saznao
da li mogu pronaci barem jedan dio tebe u njemu
jer zivot bez tebe nije kakav treba biti … moram te ozivjeti u sebi
Refren:
Gledam gore dok sam na dnu
Jer ljubav je izgubljena, i nece se povratiti
Reci mi, Boze, da li cu pozivjeti da vidim sta slijedi
I da vidim meni drage osobe
Ne uzimaj meni drage osobe
Ne uzimaj meni drage osobe
Ne uzimaj meni drage osobe
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
