Recenzija: “Za šta biste dali svoj život”: Teatarska povijest ljudskog žrtvovanja

Za neka imena onih koji su herojski davali svoje živote za dobrobit drugih, čuli smo – poput Giordana Bruna, Stevea Bikoa ili  Ive Lole Ribara.

Postoje i oni čija imena ne znamo mada su njihovi vlasnici učinili nevjerovatno herojske podvige, poput, npr.  Borisa Baranova, radnika u nuklearnoj elektrani Černobil koji se dobrovoljno javio da  sa dvojicom inženjera zaroni u reaktor i popravi kvar. Baranov je time spasio cijeli Sovjetski savez i pola Evrope (vjerovatno i područje bivše Jugoslavije)  od nuklearne kataklizme – a preminuo je nekoliko dana kasnije od posljedica radijacije.

Za koje su to ideje i ciljeve ljudi spremni žrtvovati najvrjednije što imaju – sopstveni život. To je pitanje koje je Haris Pašović postavio svojim novosadskim studentima post-diplomcima na predmetu Gluma… a nekoliko mjeseci nakon toga dobili smo predstavu koja ovo etičko pitanje stavlja u prvi plan i tretira ga kroz bogati Pašovićev teatarski jezik i posvećenu igru mladih glumaca.

Predstava je nastala u koprodukciji East-West Centra, Zeničkog BNP. Novosadskih pozorišta Promena i Ujvideki Szinhaz, a igranje u sklopu festivala MESS, na sceni Centra za mlade Grbavica,  bila je njena sarajevska premijera.

U nastanku teksta, osim autora, sudjelovali su i svi glumci,  njih petnaest, koristeći citatevelikog broja stvarnih ljudi – historijskih ličnosti koje su utjelotvorene ovom predstavom.

Nisu svi od njih ginuli za dobrobit čovječanstva i plemenite ideje – historija nam je ostavila čitavu plejadu samoubica koji su kao dobrovoljci odlazili u razaračke misije, poput japanskih pilota kamikaza, Tamilskih tigrova ili islamskih bombaša samoubica. Šta su bili njihovi motivi i kakva ih je ideologija vukla u smrt?  Predstava govori i o onima koji su krenuli prema putu vječnosti ali nisu imali odlučnosti za konačan potez i ostali su među živima – a time poštedjeli i živote nevinih žrtava.

Intelektualni teatar Harisa Pašovića, posebno nagoviješten njegovim predhodnim predstavama Osvajanje sreće i Evropa Danas,  utemljen je na historijskim činjenicama, ali nam donosi i neophodnu dozu autorske interpretacije i fantazije, kako bi zadržao umjetničku i scensku magičnost.

Scenografska postavka Lade Maglajlić i Vedada Orahovca na nekoliko punktiva u prostoru oko kojih sjedi publika okrenuta u različitim smjerovima, doprinosi dinamici i uzbudljivosti predstave i ‘daje krila’ energičnoj glumačkoj ekipi koja djeluje homogeno i uigrano – kao jedno tijelo. Kostimi Vanje Ciraj uniformisani su i  svedeni na udobne trenerke i patike, ali sa detaljem koji personalizira svakog glumca i glumicu za sebe: IP Adrese ispisane na majicama.

Svođenje pojedinaca na lako kontrolirane i dekodirane IP adrese je ono na što nas upozorava Edward Snowden, jedan od stvarnih likova u predstavi čije nas riječi danas opominju da sve što komuniciramo može biti upotrijebljeno protiv nas.

I tako se civilizacijski krug započet učenjem Giordana Bruna koji je pao za slobodu mišljenja i naučnog promišljanja, zatvara onim koji nas upozorava da će napredak nauke i tehnologije biti upotrijebljen protiv civilizacije koja ga je omogućila.  A sve ostalo je – tišina, simbolično zaključuje Pašović u predstavi “Za šta biste dali svoj život”.  VesnaAndreeZaimović/RadioSarajevo.ba