Zlobnici će reći, ovom narodu se ne može ugoditi. Oni još sarkastičniji primjetiće da se Zeničani “ne hvale da imaju evropsko grijanje” uz pomoć kojeg su jučer bili najtopliji grad u Evropi. Kako vani, gdje se mjeri, tako i u stanovima.
Danima primamo desetine poruka građana koji od nas traže da, u njihovo ime, reagujemo na nevjerovatno rasipanje toplotne energije u danima kad je Zenica najtopliji grad u BiH, a kao jučer, i najtopliji grad u Evropi.
Naravno, subjektivni osjećaj vreline radijatora i toplovodnih cijevi pomiješan je sa iznimno visokom vanjskom temperaturom, a “podgrijan” (ironično) svim onim danima kad su se Zeničani (uglavnom) smrzavali u pothlađenim stanovima.
Ne, nismo se obratili nadležnim u JP “Grijanje” jer su proteklih sezona izbjegavali odgovore i na mnogo prostija pitanja poput – zašto su radijatori ledeni u januaru na minusu, pa što bi ih pitali zašto su vreli u aprilu, pri vanjskih plus 31 Celzijusa.
Nakon što su nas stvarni vlasnici Toplane, a to je britansko-indijska multinacionalna korporacija, uvjerili kako je kad “zavrnu plin”, ovih dana smo mogli vidjeti kako je kad se plin “odvrne”.
Nikada, otkako je javno preduzeće s kojim Zeničani potpisuju ugovor, počelo nabavljati toplotnu energiju od stvarnog proizvođača, građanima nije prezentirana informacija kolika je prosječna dnevna nabavka koja ide u megavatima toplotne energije, kolika je kad zahladni i spusti se na debeli minus, a koliko naruče kad je vani toplo.
Ono što smo saznali od stvarnog vlasnika toplane, one stare a i ove nove, jeste da se ta količina dogovara na dnevnoj i privremenoj osnovi, a tako se i plaća. To je, svakom razumnom i politički neotrovanom, jasan znak da JP kojem Zeničani plaćaju račune kalkuliše, naručuje taman koliko treba da ne bukne velika pobuna, jer Zeničani ne protestiraju ni za mnogo bitnije stvari.
E sad, postoji li minimum, ispod kojeg se ne može ići, javnost ne zna, pa Zeničani ovih dana zavrću radijatore, ili ako imaju previše cijevi pale klima uređaje da rashlađuju prostor jer je sobna temperatura nerijetko viša od vanjskih 30+.
Zeničani, naš je subjektivan osjećaj, imaju najmanje čak tri mogućnosti. Prva, da trpe, zavrću radijatore, pale klime za hlađenje ili dogrijavanje, plaćaju račune, sve rade što su radili proteklih godina i decenija.
Druga je da reaguju odmah nakon 15. aprila i odluče se za drugi način zagrijavanja prostora, jer nad ovim, kao i računima, očigledno nemaju ama baš nikakvu kontrolu.
Treća se ukazuje jednom u dvije (ili četiri) godine početkom oktobra, kad građani odlučuju i biraju one koji onda biraju ove koji Zeničanima određuju kakvo će imati grijanje. Od rata na ovamo su imali najmanje desetak mogućnosti da izraze svoje nezadovoljstvo, koje najčešće ispoljavaju na društvenim mrežama ili u pisanju portalima poput našeg.
Da, neko će reći svi su isti, neko će reći da njegov/njen glas ne utiče ni na šta, neko će reći da nema za koga, ali čak i ako vas ne možemo (ili nećemo) ubijediti da to nije istina, uvijek imate izbor u vidu prethodne dvije opcije.
Nismo sigurni, naprotiv, gotovo da smo ubijeđeni, da građani koje neko ko nema apsolutno nikakve upravljačke mehanizme na izvoru topline, može ubijediti da je riješio višedecenijski problem grijanja ne zaduživši korisnike niti KM, zaslužuju ljeti vrele, a zimi ledene radijatore.
I da, izdržite još šest dana, sezona završava 15. ujutro, pa će vam sve ovo biti opet problem tek na jesen, jer nema ništa kraće od pamćenja Zeničana.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
