Alma Bajramović, rođena 1992. godine, studentica na postidplomskom studiju na Ekonomskom fakultetu u Zenici, aktivna volonterka, pobjednica internet takmičenja “Intelligence network”, ispričala nam je svoj put u NVO sektor, podijelila je s nama dosadašnje uspjehe, te planove za budućnost.
Naziv obrazovne institucije koju si završila i šta je bilo presudno u tvom izboru?
Trenutno sam studentica prve godine drugog ciklusa na Ekonomskom fakultetu u Zenici. Prethodno sam završila četverogodišnji studij na istom fakultetu odsjek Menadžment preduzeća. Ekonomija, a posebno Poduzetnički menadžment i Marketing su oblasti koje veoma volim i o kojima svakodnevno istražujem. Ljubav prema poduzetništvu je nastala zahvaljujući mojoj profesorici na fakultetu koja je od nas zahtijevala da se samostalno posvetimo i istražimo određene teme i od tada nisam stala, dok je Marketing oblast koja daje svu tu kreativnu širinu koju ja itekako umijem da iskoristim. Međutim, moram reći da ekonomija nije bila moj prvi izbor, ali kada bih imala priliku da gledam ovim očima prije 5 godina sigurna sam da bih baš zvanje diplomirane ekonomistice koje sada nosim bilo moj izbor.
O čemu si maštala još kao djevojčica da će biti tvoje zvanje?
Kao djevojčica sam maštala o mnogo čemu, sreća pa mašta nema granice jer bih se razočarala kada bih došla do kraja. Kao baš mala Alma željela sam da budem voditeljica informativnog programa na televiziji, a sazrijevanjem je u tinejdžerskim godinama došla želja da budem logopedica i moj san koji se srušio te 2010. godine kada nisam imala mogućnost da nastavim studije u Tuzli, ali nisam odustala i prestala da radim i družim se sa osobama koje imaju poteškoće u razvoju.
Kada si ušla u NVO sektor i kako je sve počelo?
Ne mogu baš da se sjetim kada sam krenula sa volonterizmom. Kao srednjoškolka prvog razreda Druge gimnazije, nisam bila dovoljno posvećena niti sebi, ali ni ljudima oko mene. Aktivizam, volontiranje, društveno-koristan rad…šta bi to predstavljalo za mene, ali hajde da se okušam u svemu tome ma šta god značilo. To su moji prvi mali koraci, kojim još uvijek koračam ka vrhu moje planine koju sama kreiram i definišem. Danas je volontiranje moj način života. Način kako sam odrasla i nešto što me definiše. Nakon više od 6 godina aktivizma, on me svakodnevno tjera da budem bolja, da učim, da se veselim uspjehu drugih, da sarađujem sa drugima, da se družim, putujem, da pružim pomoć, ali i da je tražim kada je to potrebno. Na području grada Zenice mnogo je organizacija kojima sam poklonila svoje vrijeme, neke od njih su LOTOS, Forum građana Zenica, Gradska biblioteka u našem gradu, Medicom Zenica, Centar za edukaciju Mladih, Dom mladih, a danas sam aktivna u sklopu sekcije mladih Sindikata trgovine i uslužnih djelatnosti BiH. U sklopu sekcije STBiH regija Centralna Bosna, trenutno sam koordinatorica i protekle godine smo uspješno implementirali dva projekta koja su usmjerena na poticanje poduzetničkog duha kod mladih.
Koliko je to dobro za buduću karijeru i koliko je tebi pomoglo?
Kako kažu percepcija je čudo, ljudi zaista vide stvari i dešavanja oko sebe različito. Možda neko u ovom višegodišnjem dobrovoljnom radu, ne bi vidio ama baš nikakve benefite, međutim za mene je tu mnogo iskustva koje će mi zasigurno pomoći. Naučila sam mnogo od same organizacije događaja, pisanja projekata, javnog nastupa, empatije, vođenjem finansija i upravljanjem vlastitim vremenom. Sa zvanjem diplomirane ekonomistice, izuzetno je dobro za vlastito samopouzdanje znati da sa svojih 22 godine mogu biti vođena i nositi se sa nadređenim, ali isto tako i imati iskustvo da vodiš grupu ljudi koji isto tako marljivo dobrovoljno rade za zajednicu i društvo gdje žive. Imala sam priliku da upoznam ljude koji su uradili izuzetne stvari, samostalnim trudom, ljudi koji umiju da prepoznaju mlade koji žele da rade i da u meni prepoznaju potencijal, a možda će danas ili sutra biti moj poslodavac, a ja njihova buduća vrijedna zaposlenica.
Da li imaš još neku zanimaciju osim NVOa?
Slobodno vrijeme volim da provodim sa porodicom i prijateljima, koji su mi podrška u svemu što radim. Zajedno sa svoje dvije prijateljice Irmom i Zerinom volim provoditi vrijeme u našem predivnom gradu, međutim naša sreća ili nesreća je da uvijek na kraju pored laganih tema završimo na planiranju nekih projekata ili pripremama za takmičenja u našoj branši. Do sada se i to pokazalo uspješno, jer smo ostvarile dobre rezultate, tako da kad se vidi da mladi ispijaju kafe to baš i ne mora primarno da znači dangubljenje. Moja velika ljubav je ples i šetnja, a nekad u sitne sate najviše volim gledati dokumentarce o morskom svijetu.
Gdje i kakvo je bilo tvoje prvo radno iskustvo?
Moje prvo radno iskustvo je poteklo kroz moju ljubav prema matematici. Radila sam instrukcije sa svojim kolegama i kolegicama koji su imali poteškoće u polaganju ispita koji su uključivali znanje iz ove oblasti. Nekad se desilo da nisam stigla završiti svoje obaveze na fakultetu, pa sam se od toga udaljila. To je još jedan primjer da se znanje isplati, i da vrijedi svakodnevno učiti, jer je mnogo načina da se unovči ukoliko je to nekome krajnji cilj. Pored toga, radila sam u PR službi jedne firme koja je jugonostalgična, za njih kao da je vrijeme stalo i tapkaju u mjestu. Nostalgija nije model poslovanja, i mnoge naše firme će da odvedu u još gore stanje u ovom proaktivnom vremenu, tako da nisam pristala da tu ostanem iako je kada pogledamo na sveukupno stanje u BiH možda suluda odluka, ali ja duboko vjerujem da je to hrabro i želim da moje prvo ozbiljno radno iskustvo bude u firmi gdje ću zaista raditi i učiti od svojih kolega i kolegica.
Šta je tvoj moto?
Malim koracima se stiže do vrha planine.
Kako si se uključila u Intelligence network kako je sve proteklo i šta taj uspjeh za tebe znači?
Intelligence network je projekat koji je pokrenut na inicijativu djevojke iz našeg grada Irme Omerović. Odlučila sam da bi bilo lijepo ispričati svoju priču o odrastanju kroz NVO sektor. Moram reći da je bio postavljen veoma težak zadatak, pričati o vlastitom uspjehu je veoma nezahvalno, ali pokušala sam svoja dosadašnja iskustva predstaviti drugima. Bila sam sretna jer sam imala priliku da u sklopu ove pametne mreže upoznam mnogo aktivnih mladih, i sada u ovisnosti od potrebe mogu jednostavno naći nekog ko je tako mlad i uspješan u određenoj oblasti. Sama pobjeda u sklopu projekta mi mnogo znači, jer je sve to zahtijevalo moj angažman i upornost da pokažem svoju priču drugima, ali moram reći da sam pored svoje energije u toj namjeri širenja priče o mom aktivizmu imala podršku mame, sestre i prijatelja. I u ovom slučaju se pokazalo da dobar networking kroz NVO sektor i poznavanje ljudi može dovesti do uspjeha, evo još jednom koristim priliku da se zahvalim za vrijeme koje su izdvojili da me podrže. Svaki uspjeh znači, lijepo je otvoriti dnevne novine i vidjeti da se nalaziš na onoj svijetloj strani bh. društva. Nikad, ali baš nikad u životu ne znaš šta je tvoja odskočna daska.
Gdje sebe vidiš za pet godina?
Kada bismo gledali prema željama, to bi bio posao u marketing službi neke internacionalne kompanije ili kao uposlenica u vlastitom preduzeću. Iskreno se nadam da će mi tih pet godina pokloniti mogućnost da se ostvarim i kao supruga, ali i majka.
Poruka čitaocima…
Kao poruku čitaocima iskoristila bih riječi jedne od govornica konferencije ProactiveX
“Nije važno raditi dobro, važno je raditi dobre stvari.” Dragana Đermanović
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
