Alojz Derling, zaboravljeni osnivač Vatrostalne Zenica

Iz Drugog svjetskog rata Bosna i Hercegovina je izašla sa potpuno uništenom privredom. U uslovima vođenja mnogih vojnih operacija na njenom tlu ukupni su privredni i infrastrukturni kapaciteti devastirani, a ekonomija dovedena pred neizbježan kolaps. Kao najrazrušenijoj od svih jugoslavenskih republika, koja je i pored svih stradanja zadržala centralno mjesto u viziji privrednog oporavka nove državne zajednice, posvećena joj je osobito velika pažnja. Nova je vlast, oslanjajući se na domaće međunarodno priznate i cijenjene kadrove, otvorila poglavlje planiranog i najvećeg industrijskog razvoja u povijesti njenih republika.

Uspon mladog inžinjera

Među imenima koja su svojim radom i postignućima obilježila postratni privredni procvat nalazi se i ime Alojza Derlinga, čovjeka koji je prstom sudbine značajan dio svog životnog vijeka u Bosni i Hercegovini gradio sopstvenu karijeru. Rođen u osvit Prvog svjetskog rata, decembra 1913. godine, u malom slovenačkom mjestu Hlebice, kao budući veliki izumitelj pola stoljeća kasnije ispisat će najvažnije stranice povijesti bosanskohercegovačke industrije. Inžinjersko zvanje stekao je između dva svjetska rata, a priliku da demonstira svoja znanja i sposobnosti dobio je u Željezari Jasenice gdje je radio kao kvalifikovani zidar za vatrostalne materijale. Njegov je rad naglo prekinut neposredno pred početak Drugog svjetskog rata, kada se dobrovoljno stavio na raspolaganje narodnooslobodilačkoj vojsci i uputio na front.

Domaćim snagama izgrađena Siemens-Martinova peć

Završio se Drugi svjetski rat, fašistički okupator je bio poražen, ali je borba za slobodu donijela velike ljudske i materijalne gubitke. Predratna industrijska postrojenja su devastirana, a saobraćajnice kojima su se snabdijevala rudama uslijed ratnih razaranja ostale su neupotrebljive. Sa tada već zavidnim radnim iskustvom Derling se ponovo vratio u proizvodne pogone Željezare Jasenice, gdje se zadržao dvije godine. Već 1947. godine, prihvatajući ponudu za posao, preselio se u Bosnu i Hercegovinu, tačnije u Zenicu, preuzimajući poziciju poslovođe u pogonu za zidanje i održavanje metalurških peći zeničke željezare.

”Pročitao sam u novinama”, govorio je Derling prisjećajući se dolaska u Bosnu, ”da će se u dolini rijeke Bosne graditi željezara kapaciteta milion tona čelika godišnje. Nisam ni pomišljao da ću i ja biti jedan od njenih graditelja. U februaru 1947. dobio sam dekret od Ministarstva teške industrije po kojem se privremeno stavljam na raspolaganje Zenici”. Njemu je u zadatak, zajedno sa radnim kolegama, stavljeno da podignu prvu, domaćim snagama izgrađenu, Siemens-Martinovu peć. Prve objekte Željezare je, prema nekim izvorima, gradilo više od pola miliona građana iz svih jugoslavenskih republika. O kakvom je radnom zanosu bila riječ možda najbolje govori činjenica da je te 1947. godine u Željezari 2.500 radnika proglašeno udarnicima. U to vrijeme Zenica je imala svega pet inžinjera. Nakon što je uspješno odgovorio zadatku Derling se vratio u Jasenice. Tu se zadržao vrlo kratko jer, kako saznajemo iz njegovih reminiscencija, planskom raspodjelom kadrova ponovo je vraćen u Bosnu. Ovaj put, za stalno.

Osnivač ‘Vatrostalne’

Dokumenti govore da se tih prvih godina montiralo preko 100.000 tona čeličnih konstrukcija različitih profila i 70.000 tona vatrostalnog materijala, te 87 kilometara željezničkih pruga koji je omogućio tranzit sirovina i materijala za stabilan rad pogona Željezare. Septembra 1954. je u rad puštena prva visoka peć. Četiri godine kasnije, 12. oktobra, na velikom održanom mitingu građana Zenice treću peć svečano je potpalio Josip Broz Tito.

Premda se u početku nije slagao sa načinom na koji je raspoređen za rad u Zenici, ipak, s vremenom se navikao na novu sredinu. Rad u Željezari pomogao je njegom profesionalnom ostvarenju, a Zenica mu je postala novi dom. Šest godina živio je odvojen od supruge i djece, koji su mu se uskoro trajno pridružili u Zenici. Bio je to početak novog života.

Ekonomski razvoj zemlje pratio je i rast broja novootvorenih fabrika u Bosni i Hercegovini, što je u mnogome pomoglo oživljavanju njene privrede. Sve veći zahtjevi proizvodnje uslovili su potrebu osnivanja nove fabrike u zeničkoj kotlini, što je potaklo lokalnu vlast da, savjetujući se sa stručnjacima, ponudi finansijsku pomoć za početak izgradnje. U tom smislu, proširenjem postojećih kapaciteta pogona za održavanje vatrostalnih peći, 1. jula 1960. godine osnovana je ‘Vatrostalna’. Njen utemeljitelj, ujedno i prvi izabrani direktor, bio je Alojz Derling. Dugi niz godina djelovala je kao jedna od najboljih specijaliziranih firmi za gradnju, remont i održavanje industrijskih peći i drugih toplotehničkih agregata. Svoje usluge pružala je u inostranstvu, što je predstavljalo veliko priznanje Alojzu Derlingu. U godini osnivanja ‘Vatrostalna’ je upošljavala 305, a već 1965. godine blizu 600 radnika. Svakako, takav pristup u upravljanju omogućio je novčanu pomoć i druge vidove stipendiranja stotina budućih inžinjera i radnika svih profila.

Alojz Derling je preminuo 24. juna 1981. godine, u Zenici – inžinjer svjetskog glasa, ugledni i cijenjeni privrednik, dobitnik nagrade AVNOJ-a 1971. godine za oblast metalurgije, inovator i autor preko 30 međunarodno priznatih izuma, te viseće lučne konstrukcije za Siemens-Martinovu peć, patenta koji je korišten u 17 najrazvijenijih zemalja Evrope i svijeta, osnivač velikih koksara i drugih postrojenja u Evropi, dobitnik brojnih nagrada u Jugoslaviji i inostranstvu. To su izvanredna postignuća jedne impresivne biografije, koja još uvijek očekuje memorijalizaciju i u samoj Zenici, poput recimo ulice koja bi nosila    njegovo ime.