Audio: Najava pretpremijere Prodor na Zapad – U ponedjeljak, 04. 4. 2016. godine u Cabaret Clubu Bosanskog narodnog pozorišta Zenica održana je konferencija za medije povodom pretpremijere predstave Drang nach Westen (Prodor na Zapad), koja će se igrati na Hinter bini Velike scene Bosanskog narodnog pozorišta Zenica.
Predstava je nastala po ideji i režiji Lajle Kaikčije, a po naručenom dramskom tekstu Dragana Komadine. Riječ je o petoj premijeri na Velikoj sceni, a u okviru 66. pozorišne sezone 2015/16., te o 711. premijeri Bosanskog narodnog pozorišta Zenica. Predstava Drang nach Westen (Prodor na Zapad) će imati svoja dva premijerna izvođenja, odnosno pretpremijerno u utorak, 05. 4. 2016. godine u 19.30 sati, u sklopu Međunarodne kulturne manifestacije Zeničko proljeće, te svečanu premijernu izvedbu u petak, 06. 5. 2016. godine u 19.30 sati, u sklopu otvaranja XV Festivala bh. drame Zenica 2016.
Na konferenciji za medije, direktor BNP Zenica, Hazim Begagić je istakao da se radi o važnom projektu Bosanskog narodnog pozorišta Zenica jer je ovo treća premijera u okviru manifestacije Zeničko proljeće, a ujedno i svojevrsna uvertira za XV Festival bosanskohercegovačke drame, koji će se održavati od 06. do 15. 5. 2016. godine. Također, Begagić je istakao da se ovom predstavom želi progovoriti o aktuelnom problemu napuštanja i odlaženja pojedinaca i kompletnih porodica iz BiH, te o dilemama i nedoumicama osoba koje odlaze iz BiH i onih koje oni ostavljaju. Naglasio je da je osobita sreća bila dobiti dramski tekst koji tematizira pomenute probleme, a koji je napisao bosanskohercegovački dramski pisac Dragan Komadina.
Autor dramskog teksta, Dragan Komadina je istakao kako je podstaknut problemom sirijskih izbjeglica, a zahvaljujući ideji Lajle Kaikčije odlučio priču smjestiti u Zenicu. Tako se globalna priča nastanila na mali prostor tvoreći dramu o običnoj, ni po čemu posebnoj zeničkoj obitelji, što tematiku predstave čini osobito zanimljivom.
Rediteljka Lajla Kaikčija se osvrnula na značaj predstave jer ona predstavlja snažan odraz trenutka u kojem živimo. Sasvim je prirodno na scenu danas postavljati pozorišnu predstavu upravo ove tematike, koja ostaje budućim naraštajima kao historijsko svjedočanstvo o prošlosti, odnosno o našoj sadašnjosti. Također, rediteljka se prisjetila pronalaska tijela ječaka Aylana čija tragična sudbina je bila presudna za nastanak ideje ovog pozorišnog projekta.
Na konferenciji za medije je pored direktora BNP-a, autora Dragana Komadine, rediteljke Lajle Kaikčije, bio prisutan i dio glumačkog ansambla predstave – Enes Salković i Lana Delić, koji su istakli da je bila zadovoljstvo surađivati sa rediteljkom Lajlom Kaikčijom, te igrati po tekstu Dragana Komadine.
Scenografiju i izbor kostima za ovu predstavu potpisuje Sabina Trnka, kompozitor je Igor Kasapović, dok glumački ansambl predstave čine Izudin Bajrović, kao gostujući glumac, inače prvak Drame Narodnog pozorišta Sarajevo, te glumci Bosanskog narodnog pozorišta Zenica – Saša Handžić, Uranela Agić-Burina, Lana Delić i Enes Salković.
BOSANSKO NARODNO POZORIŠTE ZENICA &
XV FESTIVAL BOSANSKOHERCEGOVAČKE DRAME &
XXI MEĐUNARODNA KULTURNA MANIFESTACIJA „ZENIČKO PROLJEĆE“
Velika scena
Sezona 2015/16. (LXVI)
Premijera 711.
Dragan Komadina
DRANG NACH WESTEN
(Prodor na Zapad)
Praizvedba.
Ideja i režija: LAJLA KAIKČIJA Scenografija i kostimografija: SABINA TRNKA Muzika: IGOR KASAPOVIĆ Videoart: JASMIN ŠARIĆ Producent: HAZIM BEGAGIĆ Izvršni producent: DENIS KRDŽALIĆ Inspicijentica: SABINA GLOGOVAC
Podjela uloga
Šefik: IZUDIN BAJROVIĆ Džemo: SAŠA HANDŽIĆ Sabina: URANELA AGIĆ-BURINA Sanja: LANA DELIĆ Amar: ENES SALKOVIĆ
PREMIJERNE IZVEDBE: ZENICA 5.4.2016. (u okviru programa XXI Međunarodne kulturne manifestacije „Zeničko proljeće“) i 6.5.2016. (u okviru takmičarskog programa XV Festivala bosanskohercegovačke drame)
Predstava se izvodi na centralnom dijelu Velike scene BNP-a Zenica gdje su pripremljeni i uređeni prostor za igru i publiku kapaciteta 100 gledalaca.
Trajanje predstave: 70 minuta
DRAGAN KOMADINA (Mostar, 1974)
Dramaturg, dramatičar, teatarski kritičar, pedagog i reditelj. Diplomirao je na Odsjeku za dramaturgiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, gdje trenutno radi kao docent na predmetu Dramaturgija.
Drang nach Westen je njegov treći po redu praizvedeni dramski tekst u profesionalnim teatrima u Bosni i Hercegovini. Nakon teksta Dust killer, kratkog komada u okviru teatarskog omnibusa Na rubu svemira insceniranog u Narodnom pozorištu u Sarajevu 2013., u Mostaru je prošle godine napisao i režirao komad Ajmo na fuka, koji je postao prva službena koprodukcija Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru i Narodnog pozorišta u Mostaru.
Radio je kao dramaturg na predstavama u produkciji teatara iz Sarajeva, Zenice, Tuzle i Mostara. U HNK-u u Mostaru režirao je predstave Sjećanja iz garderobe i Nigdje nikog nemam. Nagrade za dramaturgiju predstave dobivao je na teatarskim festivalima u Mostaru (za predstave Usamljeni zapad u režiji Selme Spahić i Njegove tri sestre u režiji Scotta Fieldinga), potom u Jajcu (za predstavu Njegove tri sestre) i Zenici (za predstavu Stranci u režiji Lajle Kaikčija).
Objavljuje kazališne kritike, recenzije, te predstavlja teatrološke knjige i monografije. Bio je član festivalskih žirija u Beogradu, Mostaru i Bugojnu, a u dva navrata bio je i član umjetničkog žirija Fondacije za kinematografiju FBiH. Umjetnički je savjetnik u HNK-u u Mostaru od sezone 2012/13.
LAJLA KAIKČIJA
Režiju je diplomirala 2000. godine na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Od 2001. godine zaposlena je u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica, u kojem je dosad režirala četrnaest predstava za odrasle i i tri predstave za djecu. Najuspješnije režije ostvarila u predstavama: Pomrčina krvi A. Muradbegovića, Play S. Becketta, Kralju ipak ne sviđa se gluma Dž. Karahasana, Seks, laži, divlje guske W. Allena, Zatvorenih očiju A. De Angelis, Stranci grupe autora, Nora Nora E. Flisara, Život je pred tobom R. Garya i Gluha svadba grupe autora. Treba istaći i to da je u četiri predsave BNP-a potpisana kao autorica ili koautorica dramskog teksta. U međuvremenu, režirala je i pet predstava u Pozorištu mladih u Sarajevu, te po jednu u Kamernom teatru 55, Sarajevskom ratnom teatru „Sartr“ i Narodnom pozorištu u Sarajevu, a najuspješnije režije ostvarila je u predstavama Žohari J. Glowackog (Kamerni teatar 55), Kaligula A. Camusa (NP u Sarajevu), Gate 95 D. Ives i S.U.R Sajgon E. Imamovića (Pozorište mladih). Ostvarila je, također, i režije nekoliko televizijskih emisija, velikog broja reklamnih spotova, dokumentarnih i propagandnih filmova za nekoliko TV-stanica.
Za režije pozorišnih predstava više puta je nagrađivana na teatarskim festivalima MESS u Sarajevu, Festivalu bh. drame u Zenici, Festivalu autorske poetike u Mostaru i Pozorišnim/kazališnim igrama u Jajcu.
IZUDIN BAJROVIĆ
Pozorišni i filmski glumac, prvak Drame Narodnog pozorišta u Sarajevu. Glumu je diplomirao na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu 1987. Iste godine postao je član Drame Narodnog pozorišta u Sarajevu, gdje i danas radi i gdje je, od 1997. do 2001. godine, obavljao dužnost direktora. Istovremeno, u periodu od 1993. do 2007., bio je angažiran i kao predavač na predmetu Gluma na ASU u Sarajevu.
U predstavama matične kuće, drugih bosanskohercegovačkih teatara i nezavisnih producenata tumačio je veliki broj uloga. Igrao je i u inostranstvu, u teatrima u Crnoj Gori, Sloveniji, Švicarskoj i Švedskoj. Glumačke angažmane imao je, također, u brojnim filmskim i TV-projektima domaće i strane produkcije.
Najznačajnija glumačka ostvarenja postigao je u predstavama: Tri sestre, Čudo u Latinluku, Požar strasti, Derviš i smrt, Tvrđava, Dantonova smrt, Leonce i Lena, Woyzeck, Kraljevo, Kvartet, U samoći pamučnih polja, U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce, Romeo i Julija, Revizor, Legenda o Ali-paši, Prvi put s ocem na izbore, Ponoćna igra, Igra plakanja, Richard III, Dvojica na mostu, Kad bi ovo bio film…, Balkanski špijun u Sarajevu – sve u produkciji NP u Sarajevu, zatim u predstavama Zid, Alkestis, Hamlet, Policajci, Američki bizon, Ljepotica Lineina, Art, Antigona u New Yorku u produkciji Kamernog teatra 55, te Hamlet-mašina i Filoktet u produkciji Pozorišta mladih itd.
Tumačio je, također, uloge u filmovima Remake, Gori vatra, Kod amidže Idriza, Živi i mrtvi, The Warriors, Halimin put i drugim, te u TV-serijama: Ranjenik, Misija majora Atertona, Viza za budućnost, Crna hronika, Tata i zetovi…
Za glumačka ostvarenja više puta je nagrađivan na teatarskim festivalima u Jajcu, Brčkom, Zenici, Sarajevu…
SAŠA HANDŽIĆ
Glumu je diplomirao 2008. na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu i iste godine postao član Glumačkog ansambla Bosanskog narodnog pozorišta Zenica. U predstavama BNP-a igrao je i prije, a i tokom studija glume. Kao student, angažiran je i u teatarskim projektima drugih bosanskohercegovačkih teatara i ad hoc teatarskih trupa. Nakon završetka Akademije, kao stalni član Glumačkog ansambla BNP-a, uloge je tumačio u više od dvadeset teatarskih projekata. Najvrednije glumačke kreacije ostvario je u slijedećim predstavama: Play, Nevakat, Mjesto u središtu Zemlje, Švedsko srce moje majke, Zatvorenih očiju, Spašeni, Stranci, Pismo iz 1920., Mujo, Suljo i Fata u društvu spektakla, Ko je srušio Berlinski zid, Sinovi umiru prvi, Sveto S ili Kako je “arhivirana” predstava Sveti Sava i drugim.
Povremeno je igrao i u radiodramskim formama, TV-serijama, te na filmu. Za glumačke kreacije dobio je nekoliko kolektivnih i pojedinačnih nagrada na teatarskim festivalima u Mostaru, Brčkom i Zenici.
RIJEČ AUTORA DRAMSKOG TEKSTA
O strahu i čežnji za Zapadom
Danas od svih naslijeđa prošlog stoljeća, kako na globalnom tako i na intimnom planu, najsnažnije osjećamo baštinu straha, bilo da je riječ o siromaštvu ili ratu, odnosno o neizbježnom i najvećem od svih – strahu od smrti. Jedino ovaj posljednji nije izgubio svoju auru i ime. Ostali su strahovi, baudrillardovski rečeno, postali apstraktni i bezlični, ogoljeni do anonimnosti u globalističkoj miješalici za beton.
Drang nach Westen nije upao u zamku imenovanja tog straha. Prije je to jedan minimalistički pokušaj dramske rekonstrukcije djelovanja mehanizma tog globaliziranog svijeta i njegovog pogubnog utjecaja na osnovnu ćeliju društva – obitelj. On je sraz jedne opće tendencije, koja se u samom naslovu izravno referira na Hitlerovu doktrinu pokoravanja slavenskih naroda i istoka Europe u Drugom svjetskom ratu, s likovima iz našeg susjedstva, odnosno u ovom slučaju, likovima iz zeničkog urbanog realiteta. Tako i sam naslov funkcionira kao (auto)ironični komentar na medijske naracije o sukobu civilizacija, muslimanskoj invaziji na Europu, Zapadu kao obećanoj zemlji koju treba “osvojiti”, odnosno Zapadu kojemu se svaka ksenofobičnost i rasna isključivost nužno vraća u liku Vođe s brčićima.
Drang nach Westen nije nikakva hrabra i neviđena vivisekcija odnosa i likova što obitavaju na tijelu bosanskohercegovačkog političkog mrtvaca kojeg na aparatima podjednako održavaju međunarodni i domaći antagonizmi, niti sofisticirani prodor u psihologiju mladosti koja odlazi iz ove zemlje ratovati za ISIL.
Au contraire!
Za nastanak ovog teksta najzaslužnija je Lajla Kaikčija, redateljica koja je od mene zatražila pomoć u traganju za teatarskom artikulacijom njenog ljudskog nemira izazvanog izbjegličkom krizom i slikama nesretne djece koja su se utapala u bijegu prema “obećanoj zemlji”. I dogodio se prodor. Drang na njemačkom znači i čežnju, čežnju za Zapadom. Valjda se tako i priča s Istoka premjestila prema Zapadu. Valovi Egejskog mora krenuli su dolinom Bosne i izbacile ove dramske brodolomnike u jedan zenički soliter.
Iako zaronjen u svijet medijskog ludila, globalnog terorizma, zapadnog licemjerja i ksenofobije, islamskog fundemantalizma, Drang nach Westen je zapravo prodor u intimu „dobro čuvanih tajni“ jedne obitelji čiji su protagonisti otac, dvije kćeri, te jedan stvarni, a drugi potencijalni zet. Ovaj dramaturški blitzkrieg počinje na crni petak, 13. studenog/novembra prošle godine, petak koji je za Zenicu i BiH bio sudbonosan u smislu ishoda kvalifikacijske utakmice s Irskom i plasmana nogometne reprezentacije na Evropsko prvenstvo u Francuskoj. Međutim, tu istu Francusku potresao je teroristički napad u režiji radikalnih islamista. Još jedan u nizu datuma na početku 21. stoljeća nakon kojega više ništa neće biti isto?
Koliko nas ta strašna kontaminiranost globalnim temama, koje nas se itekako tiču, zapravo iscrpljuje do mjere da zaboravimo na najbliže? Koliko nas svijet stvarnog i medijskog terora gura u prve redove u našim kućnim kinima i tjera da empatiju za svoje ukućane i njihove probleme zamijenimo istinskom sućuti za izbjeglice kojima se put do europskog raja pretvorio u istinski pakao?
Kome je zapravo pomoć potrebnija? Jesmo li izgubili smisao za krupni kadar? A tek za detalj? Jesmo li oglušili od nacionalnih i vjerskih totala i ne možemo više izići iz općeg kadra? Jesmo li dogurali dotle da priču o nemogućnosti iskrenog dijaloga pokušamo objasniti isključivo filmskim, odnosno televizijskim planovima kao temeljnim jedinicama naših ljudskih entiteta?
To je ipak samo jedan od slojeva Drang nach Westena. Ne i jedini. On prodire i do vječnih, gotovo Learovskih kušnji i trvenja u odnosu bolesnog oca i njegovih kćeri, nudeći izlaz u jednoj iznimno naglašenoj paraleli s epilozima iz Čehovljevih drama punih lažnog optimizma. On implicitno otvara i temu ugroženog sekularizma i površnog odnosa prema vjeri, ali je i poligon za vječne ljudske samoobmane i slabosti zbog kojih se najlakše i možemo identificirati s ovo petero likova.
I ne manje važno, ovaj komad na krhotinama i fragmentima realizma nudi prostor za preispitivanje uloge i moći melodramatskog na sceni na kojoj danas tako suvereno vlada postdramski diskurs.
Ukratko, Drang nach Westen vodi vas u vaše susjedstvo, u dobro poznati svijet naših malih velikih života, obasjanih svjetlošću TV-ekrana. Kako ta vještačka svjetlost postaje opasnim supstratom za ljudskom bliskošću i Suncem, ovo je idelna prilika da se kroz nadahnutu emotivnu simbiozu glumaca i gledatelja, jedan strogo kondenzirani dramski naboj iskoristi za preispitivanje odnosa u našim malim mikrokozmosima u kojima, po pravilu, vlastiti prdež miriše.
Dragan Komadina
URANELA AGIĆ-BURINA
Glumu je diplomirala na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli 2005. godine. Dugo je bila članica Dječije scene Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, a potom je završila i Dramski studio BNP-a. Članica Glumačkog ansambla u profesionalnom angažmanu bila je od 1995. do odlaska na studij glume 1998. godine. Tokom studiranja često je angažirana u projektima Narodnog pozorišta Tuzla, a najvredniju glumačku kreaciju ostvarila je u predstavi Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja. Nakon završteka studija, članica Glumačkog ansambla BNP-a ponovo je postala 2005. godine. Tokom profesionalnog angažmana u BNP-u tumačila je uloge u više od dvadeset predstava različitih žanrova, a najvrednija glumačka ostvarenja imala je u predstavama: Mirandolina, Zatvorenih očiju, Govorna mana, Pukotina, Gospođa ministarka itd.
LANA DELIĆ
Glumu je diplomirala na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu 2006. godine. U toku i nakon studija glume tumačila je više od četrdeset uloga u predstavama na Akademiji, predstavama profesionalnih teatara u BiH, Hrvatskoj i na Kosovu, kao i predstavama nezavisnih producenata, pozorišnih trupa i udruženja. Igrala je, također, u desetak kratkih filmova, jednom dugometražnom, te u nekoliko TV-serija. Bila je agažirana i kao voditeljica kviza za djecu Hugo u produkciji BHT1 i u jednoj omladinskoj emisiji TV Zenice. Članica Glumačkog ansambla Bosanskog narodnog pozorišta Zenica postala je nakon završetka Akademije – prvo je bila pripravnica, potom saradnica, a 2010. godine postala je njegovom stalnom članicom. U projektima BNP-a dosad je tumačila više od dvadeset uloga različitih žanrova. Najvrednije glumačke kreacije ostvarila je u predstavama Play, Zatvorenih očiju, Stranci, Nora Nora, Grebanje ili kako se ubila moja baka, Majstor, Mousefuckers, Gluha svadba, Pukotina, Gospođa ministarka… Za glumačke kreacije je dobila nekoliko kolektivnih i pojedinačnih nagrada na teatarskim festivalima u zemlji i inostranstvu, među kojima treba istaknuti dvije nagrade za najbolja glumačka ostvarenja na Festivalu bh. drame u Zenici i jednu za najbolje glumačko ostvarenje na Susretima kazališta / pozorišta u Brčkom.
ENES SALKOVIĆ
Glumu je diplomirao na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu 2010. godine. Nakon završetka Akademije, kraće vrijeme bio je član Mostarskog teatra mladih 1974. Kao gost, povremeno je igrao i u predstavama Narodnog pozorišta u Sarajevu, Zagrebačkog kazališta mladih, te predstavama iz produkcije MESS-a i Alt teatra Sarajevo. Glumačke kreacije ostvario je i u nekoliko kratkih filmova. U posljednje četiri godine stalni je saradnik Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, u kojem je dosad tumačio uloge u devet predstava (Pismo iz 1920., Nora Nora, Grebanje ili Kako se ubila moja baka, Razred, Majstor, Mousefuckers, Gluha svadba, Gospođa ministarka i Mi smo oni na koje su nas roditelji upozoravali.) Za glumačke kreacije u predstavama MTM-a, BNP-a i Alt teatra Sarajevo dobio je desetak kolektivnih i pojedinačnih nagrada na teatarskim festivalima u Sarajevu, Mostaru, Zenici, Brčkom, Doboju, Banjoj Luci i Zagrebu
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
