Udruženje paraolimpijaca i RVI „Baton“ iz Zenice u subotu je ispunio jedno obećanje. Dali smo ga 2014. godine, kada smo se vraćali sa ekskurzije iz Goražda. Tada, na prijedlog imama Atik Ali-pašine džamije u Foči, Faruka efendije Džankića, svratili smo u prvi akšam u Foču, da posjetimo temelje Aladža džamije.
Prizor je bio veoma tužan. Kamenje razbacano na sve strane, polomljeni nišani, vidljive konture temelja džamije. Tadašnji imami, Salem ef. Ćemo i Faruk ef. Džankić, dočekali su nas i sa ponosom pričaju o ponovnoj izgradnji Aladža džamije. Efendija Ćemo nam priča kako se odmah po završetku agresije među prvima vratio u Foču, odmah otišao u policijsku stanicu, prijavio boravak i ostao na djedovskom ognjištu: „Ja sam efendija, da znate, i vratio sam se, i to nek znate.“ Poslije toga dugo nije imao struje, ali je odluku čvrstu donio i ostao.
Dok nam to Salem ef. priča, prisutni Batonci plaču. Pripadnici fočanske policije, koja obezbjeđuje našu posjetu, stoji oko nas i sluša nadahnuti govor fočanskih efendija. Brišemo suze, učimo dovu, nađemo neku kutiju ubacimo koju paru sa srca poluglasno izgovarajući „halalolsun“ sa ponosom, uvjereni već da je već vidimo izgrađenu i svečano otvorenu. Ulazimo u autobus. Njih ostavljamo u mračnom parku na temeljima Aladža džamije. U autobusu tišina. Svi šute. Ne izlaze nam iz glave ovi povratnici koji su se vratili na prijeratna ognjišta, poslije svega šta im se dogodilo.
Te noći smo donijeli čvrstu odluku da ćemo, ako nam Bog dadne zdravlja, doći na otvaranje rekonsturisane Aladže.
To se, i desilo u subotu, 4. maja 2019. godine. Put Foče, krenuli su članovi i simpatizeri Batona, vođeni predsjednikom, Amirom Ismićem, idejom obećanja iz 2014. godine. Pauzu u Trnovu iskoristili smo za posjetu ovom ljupkom mjestu u podnožju planine Treskavice. Klancem rijeke Bistrice, stopili smo se u dugoj koloni autobusa i automobila čije je odredište bilo zajedničko – Foča. Grad na desnoj obali Drine, objema obalama Ćehotine, opasan brdima, primio je preko 10.000 zainteresovanih da vide rekonstruisanu Aladža džamiju, remek-djelo klasične osmanske sakralne arhitekture iz 1549. godine. Džaba i 60 protivtenkovskih mina, džaba i 330 kg trotila, džaba i uklanjanje ostataka na dvije deponije i dno rijeke Drine. Ona je ponovo rođena iz pepela.
Nakon ceremonije otvaranja, kao Božija milost, na Foču se spustila blaga proljetna kiša.
Vraćamo se iz Foče zajedno sa hiljadama drugih. Nije jednostavno. Aladža ostaje sama u Aladžanskom parku, zapljuskuje je desna obala Ćehotine, sa svojim Fočacima, onim dobrim, koji su imali prekid od 27 godina njenog postojanja, bez pogleda naviknutog njenom konturom fočanske čaršije. Ostaje i sa onim lošim Fočacima, među kojima su oni koji su je uništili i oni koji su slavili njeno uništenje. Svi su oni danas bili gostoprimljivi, drago im bilo vidjeti nekog iz daleke Zenice, sa obala Bosne.
Odlazimo u nadi da će Aladža biti most i opomena, ruža i trn, ljubav i strah, voda i vatra, svima koji dođu u ovaj prelijepi grad.
Neka vam/nam je svima mubarek Aladža džamija, koja je, poput bosanskih gazija, poslije teških ranjavanja, ponovo ustala iz pepela. Hvala muftiji goraždanskom Remziji ef. Pitiću, imamima Foče Miralemu ef. Hodžiću, Fadilu ef. Arifoviću i Dženanu ef. Krajišniku. Hvala Batoncima.
Amir Ismić, predsjednik udruženja „Baton“ i Afan Abazović, turistički vodič putovanja u Foču
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
