Batonove priče na Konjičkom kulturnom ljetu – Konjic je tokom jula i avgusta u znaku brojnih dešavanja u okviru manifestacije Konjičko kulturno ljeto, a svoj udio u tom s ponom su ispisali i Zeničani u ponedjeljak navečer u Galeriji Narodnog univerziteta. Naime, Centar za kulturu ovog Univerziteta, Jedinstvena organizacija boraca/branitelja Konjica i zenički Klub paraolimpijskih sportova „Baton“ priredili su sjajnu promociju knjige Batonove priče, autora Saida Štete, rođenog Konjičanina sa zeničkom adresom Tako je ova zbirka 19 ratnih priča o gazijama Bosne, o herojima u ratu i miru, nakon Zenice predstavljena i ljubiteljima pisane riječi u gradu na Neretvi. Publika je uživala u jednosatnom jako emotivnom programu, ispunjenom suzama i burnim aplauzima za svakog učesnika ponaosob, počev od predsjednika Batona, ujedno urednika izdanja i jednog od junaka priča u knjizi Amira Ismića, zatim autora Saida Štete, recitatorke dijelova priča pa do učesnica muzičkog dijela, u okviru kojeg su
Bosanski pastorale na flauti i Srebrenički inferno izvele Ajla Gluhić i Najira Dedić, djeca junaka u pričama.
Predsjednik konjičkog JOB-a Nusret Điver se zahvalio musafirima iz Zenice, posebno prijatelju Saidu koji, kako reče, neda da u zaborav ode ono što se dešavalo u ratu, što pisanom riječju ostavlja traga novim generacijma.- Zmislite situaciju za 50 godina kada ne bude nikoga od nas, a u opštini Konjic nije napisana ni jedna knjiga o ratu, šta će tada reči istoričari, ako ne bude pisaca, zapitao se Điver.
Pričajte gdje ste bili
Da je i Konjic dao veliku žrtvu za odbranu BiH, podsjetio je Amir Ismić, predsjednik Batona kazavši kako je od kraja agresije na BiH do danas umrlo oko stotinu zlatnih ljiljana, a svaki od njih je odnio svoj roman u mezar. -Ova populacija odlazi, a i mladići koji su na početku agresije imali 20 godina sada su ljudi sa ozbiljih 45 godina i zato je ova knjiga i nastala kao naš pokušaj da razvijemo i edukativni, odnosno izdavački segmet u našem radu. Said je odgovor jedne moje dove, on je i vaš i naš. Vi da vidite koga imate u Zenici, a mi da se dičimo njime, kazao je Ismić dodajući kako junaci priča u knjizi nisu nabildani, istrenirani i uvježbavani ljudi za rat, već oni koji su dokaz da su BiH branili tihi, povučeni i obični ljudi, koji su se u ratu pretvorili u heroje. -Mi smo par exselans ljudi, u kojoj god smo vojsci bili imali smo elitne formacije. Je li moguće da sada 20 godina poslije ne valjamo, da ne vrijedimo, da su došli neki drugi vjetrovi da nismo tako važni? Ne, došli su neki drugi kriteriji, a mi smo opet tihi, povučeni. To je fenomen pa istražujem šta se to dogodi u čovjkeu da u jednom momentu postane ratnik, a poslije se opet povuče i vodi miran život. Da Bog da da potaknu rijeke Saidovih priča, jer dostojanstvo nam je poljuljano i ovako ga vraćamo. Svaka kuća treba imati ovu i slične knjige, a vi pričajte drugima gdje ste bili večeras, zaključio je Ismić naglasivši kako je završeno i tonsko snimanje Batnovih priča.
Pišem istinu
Autor knjige se zahvalio za aplauz, zamolivši da on bude za bisere pored njega i u publici, za našu dobru djecu koja će svojim znanjem i ljubavlju voljeti i čuvati BiH i kada nas jednom ne bude. Krajem 70-ih sanjao je kao dijete koje je počelo pisati prozu da jednog dana u svom gradu promovišem svoju knjigu.- Hvala vam što večeras zajedno živimo moj san. Zaborav je naša najgora bolest, a ja žu pisati dok dišem, a pišem istinu, pa i o zločinu koji nema nikakav predznak, kazaao je, između ostalog Šteta dodavši slijedeće -Dobio sam neku noć poruku „ Knjiga je pročitana od A do Ž, a i oplakana od A do Ž pa ako i vi pustite suzu dok budete čitali knjigu biće to znak da smo se razumjeli. -Ova knjiga ima 19 priča, a moglo ih je biti 119, 1019 i sto hiljada i 19, bilo bi opet malo jer BiH ima na hiljade junaka o kojima treba pričati. Uz moje junake ja sam učvrstio ljubav koju sam i od njih naučio, ako su oni uspjeli nadvladati hendikep i mržnju i biti sasvim normalni ljudi. Ne pišem fikciju, nešto što ne postoji, već o ljudima koji su tu među nama, kazao je Said završavajući svoj nastup čitanjem pjesme „Zašto si tužan Bošnjače?
Tekst: Sinan Gluhić – Foto:JOB Konjic
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
