U okviru biblioteke Nova osjećajnost, koju u IK Vrijeme Zenica posljednjih godina uređuje pisac Marko Tomaš, a koja je nastavak dugogodišnjeg rada ove biblioteke na afirmisanju autorica i autora koji njeguju drugačiju poetiku koja izlazi iz okvira zadatih obzora književnog stvaranja kod nas, pojavilo se nekoliko iznimno zanimljivih pjesničkih knjiga. Treba istaći da se radi o rijetkom i hrabrom izdavačkom poduhvatu kod nas u okviru kojeg se, u vremenu kada je poezija smještena na marginu književnosti, koncepcijski objavljuju pjesničke knjige. Sama sintagma nova osjećajnost kojom je uokvirena ova biblioteka već po sebi znakovito upućuje na potragu za pjesničkim izrazom koji ne spada u one poznate i već mnogo puta ponovljene pjesničke obrasce na koje smo naviknuti. Pogledamo li knjige koje je Tomaš do sada uredio u okviru ove biblioteke, vidjećemo i u praksi da je posrijedi poezija koja donosi jedan pomjereni svijet, jednu drugačiju senzibilnost i, rekao bih, preosjetljivost pjesnika na podražaje našeg bivstvovanja u haosu stoljeća koje nosimo na plećima. Sve to, tako koncepcijski mišljena poezija, nužno se odražava na poetičku osobenost knjiga koje su do sada objavljene u ovoj ediciji. Jer Tomaš kao urednik, dojma sam, traga za autorskim glasovima koji kao da nisu posve ovozemaljski. Što je, priznaćete, jedini mogući način – ako poeziju hoćemo misliti kao jednu višu sferu duhovnosti.
Rubni pjesnički glasovi
Kako je u razgovoru za KUN kazao urednik Nove osjećajnosti, prevashodna namjera im je u okviru ove edicije bila dati prostor ljudima za koje su već znali da rade dobre stvari, ali nikako nisu dobijali priliku objaviti zbirku. “Vidi, ljudi nam mogu slati rukopise, ali naš princip je da ja sam biram poetske glasove koje bih htio da se čuju, da ih probamo nekako pomaknuti sa margine i približiti ljudima svu raznolikost poetika tih rubnih pjesničkih glasova. Inače ljudi ne vide šire od nekolicine ‘etabliranih’ glasova. Posebno bitna stvar mi je da u biblioteci jednako budu zastupljeni i autori i autorice makar mi je glupo to naglašavati, ali još nije vrijeme da se te stvari ignoriraju, treba još uvijek ukazivati na to koliko tko prostora, potpuno nepravedno raspodijeljenog, zauzima“, objašnjava Tomaš, dodajući: “Što se tiče onoga što smo do sada objavili, nekako mislim da bi možda bilo bolje kad bismo biblioteku nazvali ‘Nove osjećajnosti’ jer ti su glasovi stvarno raznoliki, poetički makar možda govore o sličnim stvarima. Uglavnom, mislim da se u tih nekoliko zbirki pjesama vidi koliko različitih tradicija je utjecalo na suvremeno pjesništvo u BiH, a meni je uvijek drago naglasiti da nitko u današnjem svijetu nema samo jednu tradiciju, već da ih baštinimo jako puno a, nadam se, uvijek pomalo stvaramo i neku vlastitu“, zaključuje urednik edicije Nova osjećajnost.
Kada su u pitanju knjige koje su objavljene pod uredništvom Marka Tomaša, prva sa kojom su čitaoci upoznati bila je 2015. godine knjiga pjesnika Mehmeda Begića “Sitni sati u Managvi”. Begić je pjesnik koji, rekao bih, na specifičan način pjeva o generaciji pregaženih, one mladosti koja je sanjala bolji svijet, a sačekali su je užasi devedesetih i postratno razdoblje podijeljenih gradova. Ovu knjigu koja, kako je kritika pisala, predstavlja “još jedan prilog ljudskoj neutješnosti”, uredili su Marko Tomaš i Damir Šodan. “Mešina poezija odjekuje poput zvuka usamljene, promukle, melankolične trube, čiju melodiju iz daljine donosi vreli hercegovački vjetar. Odjednom, čini mi se, kao da taj vjetar umine i ustupi mjesto tropskim besanim latinoameričkim noćima, ispunjenim nostalgijom i iskrenom brigom za budućnost čitavog čovječanstva”, napisao je povodom Begićeve knjige pisac Bekim Sejranović.
Nakon Begićeve knjige, u narednom ciklusu Nove osjećajnosti IK Vrijeme Zenica je objavila tri pjesničke knjige. Radi se o sljedećim izdanjima: Darko Cvijetić “Ježene kožice“, Dijala Hasanbegović “Neće biti djece za rat“ i Vuk Rodić “Gutač nula“. Književnik Miljenko Jergović tada je o poeziji Darka Cvijetića napisao: “Nad rastvorenim grobnicama Darko Cvijetić rastvara sudbine ljudi, onih sahranjenih i onih koji sahranjuju. Način na koji to čini neusporediv je u svim našim književnostima. Bez ikakve sumnje, on je najvažniji pjesnik toga nesahranjenog i nesahranjivog svijeta. Boris Dežulović opjevao je koncentracijski logor – i to iz perspektive zločinca – a Cvijetić opjevava one koji nisu preživjeli. Obojica pjesnika poveli su računa o tome da sebe i svoj rod oslobode pogube samosažaljenja. Zato obojica i jesu tako neusporedivi s ostatkom pjesničke vrste, i pripadaju antologiji ratne poezije od samo dva imena. Svaki je dan godišnjica zločina. I svaki dan je dan mrtvih. Tako je, i tako će biti, ako sami pred sobom ne zaslužimo iskupljenje. Ni pred Bogom, ni pred drugim ljudima, a još manje drugim narodima. Samo pred sobom. Bez toga neće se nastaviti život nad masovnim grobnicama. Poezija Darka Cvijetića u stotinama varijacija i inkantacija zaziva nastavak čovjekova života.”
Prema riječima Mehmeda Begića poezija Dijale Hasanbegović nije lagano štivo, ali dobra poezija to nikad nije. “Ova je zbirka zatamnjeno srce koje ne odustaje od svjetla. Već sa čitanjem prve pjesme postaje kristalno jasno da je ona rijetka kombinacija upravo spomenutog. Sretan sam što postoji i što znam gdje je mogu naći. I kad god se osjetim dovoljno snažnim za svoje strašnije svjetove i njihove mrakove, prenosit ću im stih jedne od pjesama iz ove zbirke. Činit ću to kao ultimativnu poruku i jednu sasvim ličnu prijetnju: Ne dam djecu za rat!“, napisao je Begić.
Samoća koja nas guta
Kada je posrijedi knjiga “Gutač nula“ autora Vuka Rodića, urednik njegove knjige Marko Tomaš naveo je da poezija ovog pjesnika ne imitira beskompromisan život, beskompromisan život imitira poeziju Vuka Rodića. “Govorimo, dakle, o hodu po rubu u svakom smislu. Nekom će neposrednost ovih pjesama biti prst u oko, a nekom drugom pak pružena ruka prijatelja, otvaranje duše, pokušaj da se stupi u istinsku komunikaciju. Biti iskren u ovakvom svijetu, u današnjem trenutku nije mnogo, to je najviše što čovjek može tražiti od sebe i drugih, jer kako drugačije jurišati na samoću koja nas guta, uvlači u čeljusti koje su zinule proždrati cijeli naš planet skupa s idejama, mašinama i poezijom?“, naveo je Tomaš.
U prošlogodišnjoj ediciji Nova osjećajnost Izdavačke kuće Vrijeme objavila je pod uredništvom Marka Tomaša dvije nove knjige pjesama: “Propovijedanje bluesa” Elvedina Nezirovića i “Melankolija igra badminton” Šime Majić. Marko Tomaš je povodom knjige Elvedina Nezirovića napisao: “Koristiti jezik kao fotografsku opremu može se činiti jednostavnim. No, ono što majstorsku fotografiju razlikuje od laičke jesu one praznine ili sitnice uhvaćene mimo objekta koji je u fokusu. U slučaju pjesama Elvedina Nezirovića majstorstvo je upravo u tome, tamo na kraju stiha, između riječi on je uspio uhvatiti suštinu stvari koje su mu u fokusu. Tako tvori glazbu, blues, koji u ovom slučaju propovijeda kao put ka katarzi, osobnoj, maloj katarzi za sve nas željne velikog misterioznog svijeta koji će nas zapanjiti svojom ljepotom i skladnim ritmom onako kako to čine pjesme Elvedina Nezirovića.”
O zbirci “Melankolija igra badminton” Ivan Šunjić je naveo: “Prošlo je točno pet godina od objavljivanja nagrađivane debitantske knjige Šime Majić… I u drugoj stihozbirci pjesnikinja svoju lirsku junakinju postavlja u višeslojnu intimističku situaciju i relaciju s Drugim… Ova je zbirka strukturalno ustrojenija, otvorenija i razigranija. Stoga bi njezino čitanje trebalo biti svojevrsna suautorska avantura koja nije ništa drugo nego spremnost na prepuštanje veličanstvenom slobodnom padu – ne samo naznačenom naslovom posljednjeg ciklusa nego i konceptualno impliciranom. Svojim senzibilitetom i poetičko-stilskom razlikom Šima Majić uvelike doprinosi ideji o novoj osjećajnosti suvremene bosanskohercegovačke pjesničke scene prezentirane edicijskim nizom u sklopu kojeg se objavljuje njezina druga knjiga pjesama.”
Edicija Nova osjećajnost svakako je u recentnu domaću književnost unijela jednu novu perspektivu, putem nje do čitalaca dolaze autorice i autori koji svojim poetskim zamahom pomjeraju granice i premašuju horizonte očekivanog. Biće svakako zanimljivo pratiti razvoj ove edicije u vremenima koja dolaze.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
