BiH i Albanija najmanje ulažu u poljoprivredu – Bosanski poljoprivredni proizvodi su skuplji i zato što država nema nikakvog programa izvoznih podsticaja.
Nedovoljni poticaji za poljoprivrednu proizvodnju, nezaštićeno tržište i potpuna otvorenost Bosne i Hercegovine za robe stranog porijekla i slabog kvaliteta ugrožavaju domaće proizvođače, kažu bh. poljoprivrednici.
Žale se na državne institucije koje se, kako kažu, dvije decenije “maćehinski” odnose prema njima, ne čineći gotovo ništa kako bi BiH postala zemlja koja sama može proizvesti dovoljno hrane da zadovolji svoje potrebe.
Prema podacima koje je nedavno objavila Vlada Federacije BiH, Bosna i Hercegovina spada u red zemalja koje izdvajaju najmanje novčanih poticaja za razvoj poljoprivredne djelatnosti, a sa stotinu konvertibilnih maraka (50 eura), koliko iznose poticajna sredstva za hektar obradive površine, BiH se nalazi na pretposljednjem mjestu u regiji.
Manje sredstava za poljoprivrednu proizvodnju izdvaja samo Albanija.
Predsjednik Udruženja voćara Republike Srpske, Dragoja Dojčinović kaže da su poljoprivrednici svjesni ove situacije, koju smatraju katastrofalnom.
Kako kaže, takav odnos vlasti, na svim nivoima u BiH, prouzročio je mnoge probleme poljoprivrednicima, a izlaz vidi u promjeni poticajne politike.
„Mi ne možemo uskladiti da izdvajanja iz budžeta za poljoprivredu budu šest posto od neto budžeta. Za primjer, u entitetu Republika Srpska je godišnji budžet negdje oko 2,2 milijarde maraka (1,1 milijarda eura) i ako želimo da budemo konkurentni poljoprivrednicima iz EU, vlada bi na godišnjem nivou morala izdvajati 130 miliona maraka (65 miliona eura). A, morate znati da poljoprivrednici u EU imaju još i izvozne poticaje i zaštitu svoje proizvodnje“, dodaje Dojčinović.
Vlada Federacije BiH je na posebnoj tematskoj sjednici o stanju u poljoprivredi, održanoj polovinom ovog mjeseca, usvojila je informacije koje je dobila od resornog ministarstva i donijela obavezujuće zaključke za koje očekuje da će biti prihvaćeni u oba doma Federalnog parlamenta. Usvajanjem zaključaka i njihovom ratifikacijom u parlamentu vlada očekuje da se popravi stanje u poljoprivredi koje je opisano kao „jako teško“.
Kao najveće probleme u poljoprivredi vlada je označila otvorenost tržišta BiH, što rezultira neravnomjernim uvozom poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. U vladinom izvještaju stoji da je pokrivenost uvoza izvozom najlošija u segmentu poljoprivrede i da je vrijednost izvezenih proizvoda jednaka jednoj trećini vrijednosti uvezenih roba poljoprivredne proizvodnje.
U izvještaju Vlade FBiH piše i da provođenje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) BiH sa Europskom unijom (EU) „predstavlja veliki izazov za opstanak i razvoj bh. poljoprivredne i prehrambene proizvodnje“.
Posljednji popis stanovništva pokazao je da se u Federaciji BiH poljoprivrednom proizvodnjom, kao osnovnom ili dopunskom djlatnošću, bavi skoro 30 posto populacije, a da je pet posto BDP-a ostvareno iz poljoprivredne djelatnosti.
Zaštita domaće proizvodnje
Vladine aktivnosti predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH, Nedžad Bićo pozdravlja i odobrava, ali kaže da se sa ovakvim aktivnostima trebalo krenuti prije dvije decenije, koliko, po njegovom mišljenju, traje urušavanje poljoprivredne proizvodnje. Za stanje u poljoprivredi krivi isključivo nesposobne i nezainteresirane političare, koji su vodili resorno ministarstvo, i svijest društva koje još ne shvata da je jedan od imperativa nezavisnosti sposobnost da se proizvedu i podmire sve potrebe za hranom.
Dva su osnovna problema u poljoprivredi, kaže Bićo. Prvi je to što se država ne bavi zaštitom domaće proizvodnje, a to se najbolje ogleda u činjenici da se dvadeset godina „maćehinski“ odnosila prema poljoprivrednim proizvođačima. Drugi veliki problem je nekontrolisani uvoz hrane i ostalih poljoprivrednih proizvoda. Sam je, kaže, zbog takve politike bio primoran zatvoriti farmu muznih krava i preorijentisati se na proizvodnju plasteničkog povrća.
„Hrvatska izdvaja milijardu maraka za poticaje (500 miliona eura), znači negdje oko četiri milijarde kuna, a naša zemlja samo šezdeset i pet miliona maraka (32 miliona eura). I kako onda biti konkurentan na tržištu“, žali se Bićo.
Objašnjava da je pored svih problema koji prate poljoprivredu dodatni teret preskupa i nerentabilna proizvodnja. Podatak da se za hektar obradive zemlje izdvoji stotinu konvertibilnih maraka (50 eura) komentariše kao strašan, jer lično zna da proizvodnja bilo koje kulture na hektaru površine iziskuje golema novčana izdvajanja.
„Jedno gazdinstvo, da bi bilo rentabilno, recimo u stočarstvu, mora posjedovati zemlju za proizvodnju stočne hrane, jer farmer koji ne proizvodi stočnu hranu nije rentabilan. Evo jedan primjer. Litar mlijeka proizvedenog na farmi košta 30 ili 40 feninga (15 euro centi), a kilogram stočne hrane 70 feninga (35 euro centi), pa vi vidite može li jedan farmer u Bosni biti uspješan proizvođač mlijeka“, dodaje Bićo.
Plasman roba
Ipak, kolikogod zvučalo paradoksalno, glavni problem poljoprivredne proizvodnje nije nedostatak sistemske podrške poljoprivrednicima i redovna isplata poticaja, nego neregulirano tržište, jasan je Bićo.
„Krucijalni problem je plasman. Lako je proizvoditi, jer naš je svijet vrijedan, ali je teško robu plasirati po razumljivoj cijeni, odnosno po takvoj cijeni da posao bude rentabilan“, dodao je.
Predsjednik saveza Organsko Federacije BiH, Sead Herceg kaže da se proizvođači proizvoda organskog porijekla nalaze u veoma teškoj situaciji, jer ne postoji zakonska regulativa za njihovu djelatnost.
„Organski sektor nije mogao dobijati poticaje jer nije bilo zakonskog uporišta, ali isti ti proizvođači su mogli ostvariti poticajne mjere za svoje proizvodnje“, kaže Herceg.
On misli kako su standardi i norme organske proizvodnje toliko specifični i zahtjevni da ih tek mali broj poljoporivrednih proizvođača uspije zadovoljiti.
Proizvođači hrane organskog porijekla u neprekidnom su procesu učenja i savladavanja novih agrotehničkih vještina, što cijelu djelatnost diže na viši i ozbiljniji nivo. Ali, kaže Herceg, već godinama veliki problem predstavlja nepostojanje državnog registra organskih proizvođača i jedinstvenog pravilnika o načinu organske proizvodnje.
Tu činjenicu koristili su razni poljoprivrednici da svoje proizvode predstavljaju kao organske, iako oni to nisu, čime su, provjerenim proizvođačima, bili nelojalna konkurencija.
Veliki problem proizvodnji organskih proizvoda u BiH predstavlja nepostojanje postrojenja za preradu sirovina pa se većina njihovih proizvoda, u neobrađenom stanju, izvozi na europska tržišta. Najpopularnije „sirovine“ organskog porijekla koje se izvoze u zemlje Evropske unije su: šumski plodovi, gljive, jagodičasto voće i ljekovito bilje, kaže Herceg.
Dodaje kako su proizvođači organskih proizvoda, zbog ekonomske održivosti gazdinstava, primorani svoje urode plasirati na strana tržišta.
„Nepostojanje poticaja smanjuje mogućnosti finalizacije proizvoda i njegovog plasmana pa se zbog toga polugotovi proizvodi izvoze u inostranstvo. Onda nam se ti gotovi proizvodi mnogo skuplji vrate u zemlju“, dodaje Herceg.
Bićo i Herceg kažu kako su bosanskohercegovački poljoprivrednici sposobni da proizvedu ogromne količine poljoprivrednih proizvoda, ali traže od nadležnih institucija da zaštite njihove proizvode na domaćem tržištu. Ne zato što žele biti privilegovani, nego zato što su njihovi proizvodi provjereno kvalitetni, što nije slučaj sa tonama hrane koja se uvozi iz inostranstva.
„Mi imamo ekstra kvalitet,“ kaže Nedžad Bićo i dodaje: „Uvozna hrana je smeće, jer se Europa rješava najgorih proizvoda tako što ih šalje u zemlje poput BiH.“
SSP je dobra prilika
I strahove od Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Evropskoj uniji (SSP) neko namjerno raspiruje među poljoprivrednicima, kaže Bićo, iako sve statistike jasno pokazuju da Bosna i Hercegovina ne proizvodi dovoljno hrane da zadovolji čak ni vlastite potrebe.
„Mi ne proizvodimo ni 20 posto od potreba, tako da SSP nije problem i dugoročno on će donijeti dobro“, dodaje.
Sagovornici Al Jazeere kažu da je problema mnogo i da će trebati dosta truda i mnogo vremena da se svi otklone. Smatraju da je Vlada Federacije BiH krenula dobrim putem, jer je prihvatila činjenicu da problemi postoje i da ih je potrebno rješavati. Samo moraju biti svjesni da će za rješavanje problema, koji su se nagomilavali dvadeset godina, biti potrebno najmanje pet godina, a i tada je pitanje u kakvom će stanju biti poljoprivreda u BiH.
Kao velike probleme ističu razjedinjenost poljoprivrednih udruženja po djelatnostima, neslogu između različitih udruženja i nepostojanje ministarstva poljoprivrede na državnom nivou.
To su glavni uzročnici nereguliranosti tržišta poljoprivrednim proizvodima i velika prepreka za stvaranje sveobuhvatne poljoprivredne politike, koja će biti bazirana na principu okrupljavanja gazdinstava i transferisanja kapitalnih investicija u poljoprivrednu proizvodnju.
Dojčinović kaže da poljoprivrednike u Republici Srpskoj muče isti problemi kao i one u Federaciji BiH. Organizovane pomoći od entitetskog resornog ministarstva gotovo da i nema, a za održiv razvoj poljoprivredne proizvodnje neophodno je da subvencije budu veće i redovnije.
U Bosni i Hercegovini repromaterijal je skuplji i lošijeg kvaliteta, hemijska sredstva koja se koriste za zaštitu dobara, su nekvalitetna, a dodatni je problem i nepostojanje plavog dizela, čija upotreba u zemljama EU proizvode čini jeftinijim u proizvodnji i prodaji. Bosanski poljoprivredni proizvodi skuplji su i zato što država nema nikakvog programa izvoznih podsticaja.
„Kada bi imali jedno ministarstvo poljoprivrede na državnom nivou bilo bi manje ljudi zaposlenih u administraciji, što bi povećalo poticaje za poljoprivredu. Ali, to je viša politika i mislim da dok ne uđemo u EU, od toga nema ništa. Poljoprivredni proizvođači iz Federacije BiH i Republike Srpske su složni i mi nastupamo zajedno bez obzira na politiku“, jasan je Dojčinović.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
