BiH uvoznik umjesto da je lider u izvozu hrane

Poljoprivredno zemljište čini oko pola ukupne površine BiH i iznosi oko 2,5 miliona hektara. Od ovog broja ukupno prijavljene površine poljoprivrednog zemljišta, koje su registrirana gazdinstva upisala u 2017. godini iznose 327.507 hektara, ili svega 13 posto.

BiH je, umjesto da bude regionalni lider u proizvodnji i izvozu hrane, postala zemlja uvoznik. U periodu januar – novembar 2019. godine, vanjskotrgovinski deficit u segmentu hrane, iznosio je ogromnih 890 miliona EUR-a, što je gotovo četvrtina ukupnog vanjskotrgovinskog deficita, ili preciznije 24 posto. Tako smo uvezli, više nego što smo izvezli, mesa u vrijednosti 151 milion EUR-a, mlijeka i jaja 47 miliona EUR-a, voća i povrća 100 miliona EUR-a, žitarica 165 miliona EUR-a, stočne hrane 83 miliona EUR-a, te raznih proizvoda za ishranu 120 miliona EUR-a.

Danas u BiH, u sektoru poljoprivrede, šumarstva i ribolova radi blizu 20.000 osoba ili oko 2,5 posto svih zaposlenih radnika. U BDP-u, poljoprivredna proizvodnja učestvuje sa oko milijardu EUR-a ili 5,89 posto. Složit će te se, nedovoljno.

Zbog čega je bitno smanjivati vanjsko – trgovinski deficit u segmentu poljoprivredne proizvodnje? Svjedoci smo da BiH ima skromne stope ekonomskog rasta od oko tri posto godišnje. Ta stopa ekonomskog rasta nije dovoljna da sustignemo susjedne zemlje, a pogotovo zemlje EU-a.

Osnovica za obračun

Razlog je što BiH ima nisku osnovicu za obračun. Kada BiH ne bi imala vanjskotrgovinski deficit u proizvodnji hrane, tj. kada bi se 890 miliona EUR-a deficita nadoknadilo iz domaće proizvode, samo po tom osnovu bi BiH imala minimalno pet posto dodatnog ekonomskog rasta godišnje. Indirektni efekti bi bili daleko i veći zbog većeg broja zaposlenih osoba, obrađenog poljoprivrednog zemljišta i rastućih drugih sektora koji bi se vezali kao podrška poljoprivrednoj proizvodnji.

Neke proizvode možda kao država ne možemo proizvoditi, ali postavlja se pitanje da li je baš neophodno uvesti godišnje blizu 8,7 miliona EUR-a krompira, ili 12,1 miliona EUR-a gazirane i negazirane vode?

Koliko je ovaj sektor važan za EU pokazuje podatak da se za poljoprivredu, kao pomoć godišnje izdvaja oko 60 milijardi EUR-a ili gotovo 30 posto ukupnog budžeta. Šta mislite koliko to iznosi u FBiH? Negdje oko 2,5 posto, iako se najavljuje rekordna godina po pitanju poticaja.

Podaci za 2017. godinu pokazuju da je od zemalja regiona samo Crna Gora izdvajala manje za poljoprivredu. Na prvom mjestu se nalazi Srbija sa 223,1 miliona EUR-a, zatim Sjeverna Makedonija sa 143,5 miliona EUR-a, BiH sa 83,8 miliona EUR-a i na kraju Crna Gora sa 29,9 miliona EUR-a.

Prije rata postojale su poljoprivredne zadruge koje su uvezivale ljude, proizvodnju i preradu poljoprivrednih proizvoda. Mnogi su upravo živjeli od poljoprivredne proizvodnje. Danas, blizu četvrt vijeka nakon završetka rata, niti imamo ljude, niti proizvodnju, niti zadruge. Zato imamo pusta sela, neobrađena polja i zapuštene voćnjake.

Odgovornost države

Dio odgovornosti za loše stanje snosi i država. Zbog loše poticajne politike i izostanka zaštite, danas je gotovo nemoguće naći radnika koji će vam pomoći u berbi ili obradi zemljišta.

Država je ta koja može stimulisati novo zapošljavanje tako što će ponuditi svoje neiskorišteno poljoprivredno zemljište na besplatno korištenje ili dati kao koncesiju bez naknade na određen broj godina, ukoliko investitor ili poslodavac ispuni određene uslove. Potrebno je razmisliti o ponovnom otvaranju zadruga, kako je to prije funkcionisalo, gdje bi država na određenom području osigurala nabavku mehanizacije. To bi pomoglo malim poljoprivrednim proizvođačima, ali bi ih i na taj način uvelo u sistem, jer bi se znalo ko se zaista bavi poljoprivrednom proizvodnjom.

Iz razloga, što zemlja ima veliki potencijal za razvoj poljoprivredne proizvodnje, a veliki broj neiskorištenog zemljišta, jedna od mjera bi mogla biti uvođenje poreza na neiskorišteno poljoprivredno zemljište, ali i stimulacija onih koji se bave proizvodnjom kroz smanjeno poresko opterećenje. Ova mjera bi dovela do značajnijeg ruralnog razvoja, zapošljavanja većeg broja radnika, ali i povećanja proizvodnje, gdje bi se proizvodi plasirali kako na domaće, tako i na inostrano tržište.

Poljoprivredne proizvođače, koji rade u sivoj zoni, treba u skladu sa njihovim mogućnostima, a uvažavajući razvojnu komponentu, uvesti u sistem, kako bi plaćali neki, više simbolički iznos paušalnih doprinosa, te se na taj način skinuli sa evidencije službi za zapošljavanje, ali i ostvarili prava za penziju i na zdravstveno osiguranje.

Također je interesantno da još uvijek poljoprivrednici plaćaju akcize i putarine kroz gorivo, a koje koriste za obradu poljoprivrednog zemljišta. Tako će jedan poljoprivrednik, koji koristi dizel gorivo, na svaki utrošeni litar za obradu svog zemljišta platiti 0,36 EUR-a akciza i putarina za ceste i autoceste. Upravo smanjenjem i / ili ukidanjem ovih nameta za poljoprivrednike, može se osigurati indirektni poticaj, čime će njihovi proizvodi biti dosta konkurentniji.

Rješenja postoje. Pitanje je samo da li postoji politička volja za rješenja? Prije, u nekim drugim vremenima, važilo je „Koliko posiješ, toliko požanješ“. Danas, umjesto toga, važi „Zašto sijati, kada možeš jeftinije kupiti“.

Izvor: Al Jazeera