Na današnji dan, 2013. godine, napustio je nas je jedan od najprepoznatljivijih glasova našeg Grada, Bogoljub Ilić Bogi. Tim povodom, reaktiviramo, prije nekoliko godina objavljenu priču našeg kolege Benjamina Mostića, napisanu nakon Bogijeve smrti.
Bogoljub Ilić Bogi – boem u mom srcu
Pokušavam već dvije sedmice da napišem ovu priču i imam toliku tremu jer se bojim da tog čovjeka neću opisati onako kako je ostao u mom sjećanju, a da ga pri tome ne opišem kao nekog običnog lika, jer on to nije. On je bio sve samo ne običan, te je baš njegovu specifičnost teško ubaciti u korice ove priče.
Još sam bio tinejdžer kada sam došao u Radio Zenicu. Kolega koji me je dočekao prvog dana, objasni mi slijedeće:
-Drug, svugdje možeš pogriješiti, ali kod Bogoljuba nemoj. Njegove emisije svi slušaju.
Naš prvi susret bio je vrlo neobičan. Ušao je tiho jednog septembarskog petka u 19 i 55 i rekao:
-“Nađi pjesmu ‘Kaleš bre Anđo’ i pusti kao uvodnu. To je posveta mojoj majci. Došla je u Zenicu i sluša nas.”
Ja, onako zbunjen, odgovaram:
-“Nema te pjesme, ne znam”…
-“Jebo ga ti, eto ploča iza tvojih leđa. Čekaj, ja ću, ti si sigurno novi.”
To je bilo vrijeme ploča, kaseta, magnetofonskih traka i tek nadolazećih kompakt diskova.
Dok je bio u studiju, ugledao sam zahvalnicu Bogoljubu Iliću od 7.muslimanske brigade, a pored zahvalnice stajao je telefon koji sam viđao samo u filmovima iz Drugog svjetskog rata. (Sigurno je to bio telefon iz rata 92-95 za hitne slučajeve, te je ostavljen kao podsjetnik).
Gledam ga tako sa dugom kosom, brkovima, razmaknutim jedinicama i okruglim očima kako se smješka dok vodi program i vrti brkove između kažiprsta i palca. A onda, čisto iz dosade, reče:
-“Sada nagradna igra. Ko pogodi ime pjevača dobiva nagradu. Da vam malo pomognem, u njegovom imenu ima nešto što svaki dan držite u rukama.”
Javi se jedna starija slušateljica i reče:
-“Da nije Mile Kitić?”
-“Ne, gospođo. Otkriću vam. Pjevač se zove Boro Spužić Kvaka, ali vi ste zaista sretna žena.”
Mnogi pjevači su prošli kroz program Radio Zenice, ali samo su dva ostala u sjećanju.
Bio je neki mrtvi termin, oko 14 sati, i ja sam onako uvaljen u stolicu digao noge na miksetu i pjevušio neki hit, kad uđe Bogi u pratnji neke plavuše i onako tiho i brzo mi reče:
-“Spusti te noge, znaš li ti ko je ovo?”
Ja, misleći da je neka od njegovih prijateljica, rekoh:
-“Ma, nemam pojma.”
Dama se vidno uvrijedi, pa reče:
-“Pa, mladi gospodine, ne znam ni ja vas, pa šta?”
Bogoljubu onako bi i krivo i drago zbog te moje gluposti pa mi se obrati:
-“E, jesi nekulturan, to je Jasna Zlokić, gošća današnje emisije.” Smije se i klima glavom lijevo – desno.
A onda me jedan dan nazva iz pomoćne redakcije – čitaj restoran “Opatija”.
-“Ej, slušaj me, pusti cijelu B – stranu kasete Feđe Dizdarevića, večeras nam je gost i da znaš da te slušamo.”
-“Kako ću Bogoljube, znaš da smijemo u bloku puštati samo dvije pjesme od jednog izvođača?”
-“Ma pusti to, ja sam ti rekao. Samo ti pusti, ko ih jebe!”
Nakon dvadesetak minuta u prostorije stiže konobar iz Opatije sa punim ovalom suhovine, i reče:
-“Izvolite, pozdravlja vas Feđa Dizdarević.”
Zanimljivo da Bogi nije posjećivao kafane u vrijeme Ramazana, uz objašnjenje:
-“Šta ću tamo, nema mi nikog od raje. Ne idem u kafanu zbog zidova nego zbog društva, a i da se organizam malo isčisti.”
Neko se rodi kao pijun,neko kao vođa on je jednostavno bio Boem.
Siguran sam da je bio usamljen i “liječio” se druženjem i kafanom, mada sam ubjeđen i da su ga ti (čast izuzecima) gurali dublje, prezirao je glupost i često bio direktan i surov.
Jednostavno tog čovjeka ste ili voljeli ili izbjegavali. Mene je nešto uvijek nanovo privlačilo njemu, bio sam mlad a mladost nosi otpor, on je već bio u godinama a imao dječačke snove.
Jednom prilikom u 22 sata pri samom kraju emisije puštam pjesmu “Odlazi Cirkus”, on stavlja slušalice i onako suznih očiju podiže ruku (to je bio znak da želi u program)
-Dame i gospodo vidimo se nekom drugom prilikom, u nekom novom Cirkusu. Pozdravljaju vas Benjamin i Bogi.
Laku noć.
Onda izađe iz studija i pogleda me:
-Gdje iskopa ovu pjesmu?
-Jebi ga, došlo mi .
-Šteta što ne piješ, mi bi bili dobri jarani bez obzira na razliku u godinama.
Tako mi je imponovao taj komentar da sam poželio biti kafanski tip.Nema Bogoljuba među nama , kao što nema ni “Bosanskog lonca”, “Šadrvana”, “Top liste narodnjaka” svih tih kultnih emisija koje je on vodio.
Kažu da te ime djelomično određuje u životu a on je baš imao IME.
Siguran sam da nas iz prikrajka gleda i onako tiho govori njegov životni lajt motiv:
-Čuva Bog, Bogoljuba svog”
Pa BOGI, do nekog novog susreta,do nekog novog Cirkusa.
Do tada ostani nasmijan, ostani ti, zajebant sa stilom.
Benjamin Mostić
Bogoljub Ilić Bogi je popularno radijsko i novinarsko ime u Zenici i BiH. Rođen je 20. juna 1946. godine u Bajincima kod Srpca, dok je srednju školu završio u Banjoj Luci. Životni put ga 1969. godine dovodi u Zenicu, gdje nakon završenog studija književnosti i engleskog jezika svoj život posvećuje novinarstvu. U svojoj karijeri bio je novinar i glavni odgovorni urednik lista Naša riječ, a od 1991. godine radio je kao novinar i urednik na Radiju Zenica. Rat je proveo na prvoj liniji sa svojim saborcima, a bio je angažovan i u Press centru Trećeg korpusa Armije RBiH. Zeničani će ga se sjećati po radijskim serijalima Zeza i Bosanski lonac, a u popularnoj Bujrumhani duhovito je opisivao život u svom gradu. Penziju je stekao 2006. godine radeći na Radio-televiziji Zenica. Preminuo je 1. februara 2013. godine. Iza Bogoljuba su ostale dvije kćerke, Anđela i Sandra, unučad i mnogo prijatelja.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
