Bosansko narodno pozorište Zenica, jedno od najvažnijih kulturnih i umjetničkih centara u Bosni i Hercegovini, 25. februara slavi svoj 75. rođendan.
Zeničko pozorište osnovano je kao Oblasno narodno pozorište 1950. godine. Prvi premijerni naslov bila je predstava Duboko je korijenje, u režiji Evgenija Smirnova, kao predstava dramske sekcije Radničkog kulturno-umjetničkog društva „Iskra“. Prvi profesionalni glumac koji je zaposlen u tom pozorištu bio je Faruk Zadić.
Od tada pa do danas, ova teatarska kuća, producirala je 771 predstavu, a imali su desetine hiljada repriznih predstava.
Festival bosanskohercegovačke drame
Pozorište je dobilo svoju zgradu 1978. godine, koju su projektovali nagrađivane arhitekte Zlatko Ugljen i Jahiel Finci. Smatraju je jednom od najuslovnijih za scensku produkciju u regionu, ali nakon 47 godina rada i korištenja, zrela je za ozbiljniju rekonstrukciju.
„Danas smo ponosni osnivači i domaćini Festivala bosanskohercegovačke drame, koji će se ove godine u Zenici održati 24. put. Ovaj Festival osnovan je radi njegovanja domaćeg dramskog pisma. Također, nastojimo sve svoje prostorne kapacitete staviti u funkciju i dati mogućnost svima u Gradu i Kantonu da svoje aktivnosti koje su vezane za izvođačku umjetnost mogu povremeno prezentirati u BNP-u. Gostovalo se širom Bosne i Hercegovine te u regionu. Izdavačka djelatnost je i ove godine imala svoj dio i štampana je knjiga Tri drame – praizvedbe, izjavio je Miroljub Mijatović, direktor BNP Zenica.
Mijatović je naglasio da je saradnja sa svim gradovima i općinama Zeničko-dobojskog kantona na zavidnom nivou, a da publika osim predstava iz njihove produkcije ima priliku redovno gledati predstave gostujućih ansambala. Prije dvije godine u saradnji s Kamernim-simfonijskim orkestrom te osnovnom i srednjom Muzičkom školom u Zenici uveli su u okviru svoje koncertne sezone praksu da jednom mjesečno priređuju koncerte klasične muzike.
“Pozorište se samo u sadašnjosti dešava, a progovara i o prošlosti i sadašnjosti i budućnosti, čini vas empatičnim, otvori vam oči za neke suptilne svjetove, uči nas maštovitosti i radoznalosti bez čega napretka civilizacije – nema. Dragi ljudi, budite ponosni na naše-vaše pozorište i 75 godina putovanja kroz razne svjetove. Pozorište je svijetla tačka gdje se ljudska misao i postupci preispituju, razlažu i unapređuju u zajedničko dobro”, kazala je glumica Sabina Kulenović.
Ustvrdila je da je pozorište čarolija koja se dešava pred vašim očima, a da je rad na predstavi kao jedna mala fabrika u kojoj su svi angažovani i svi zajednički dišu za ono što publika vidi na sceni. Objasnila je da je imala sreću da njeno odrastanje i radni vijek provodi “u plemenitom okruženju koje može da izazove duboke, podsvjesne emocije i da otjelovi one energije i snage u ljudskom umu koje i pojedince i društvo dovode u velika iskušenja i preispitivanja”.
Dramski pisac Almir Imširević, redovni profesor na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, kazao je da je Zeničko pozorište jedna od onih rijetkih kuća u kojima se dramski pisac osjeća dobrodošlim. Pokretanjem Festivala bosanskohercegovačke drame osmislila se i ozvaničila namjera promovisanja domaćeg teksta.
“Na početku su izvođene drame preminulih pisaca, naših klasika, radile su se dramatizacije velikih proznih djela, ali potom slijedi pojavljivanje novih autora i autorica. Svake godine slavili smo pojavljivanje bar jednog vrijednog dramskog teksta, novog dramskog rukopisa. Proteklih nekoliko godina posve je jasno da se trud isplatio – u istoj sezoni igra se i po nekoliko domaćih drama.
Pozorište tako ostaje usmjereno ka vremenu i prostoru u kojem živimo, postavlja važna pitanja i promišlja svijet koji nas okružuje. Ovogodišnja produkcija, postavljanje drama tri mlade autorice, najljepši je način da se obilježe godine rada. Divna je to slika za ličnu kartu pozorišta koje zna kuda je naumilo”, istakao je Imširević.
U Zenicu se vraća sa radošću
Napomenuo je i da je nakon Sarajeva, Zenica drugi grad u kojem su njegove drame najizvođenije te da to nije slučajno.
“Sa tim gradom imam dvije neraskidive veze. Naš prvi susret desio se tokom najružnijeg perioda, u vrijeme rata. Boravio sam u Zenici dan ili dva, grad je bio utišan, neuredan, nesretan, a ja pamtim tek jednu sliku – pijem kafu nedaleko od zgrade pozorišta, sa radija se čuje pjesma grupe ‘Leb i sol’. Tri minuta slobode, mira i osjećaja neobjašnjive sreće. Potom slijede naša mirnodopska druženja. Razgovori sa mojim studentskim kolegom, rahmetli Hasanom Džafićem, dramaturgom i pozorišnim pamtiocem. Prijateljstva sa teatarskim ljudima iz Zenice, gledanja brojnih predstava, zaljubljivanje u glumački ansambl, otkrivanje skrivenih kutaka, učenje historije grada…
U pozorištu postavljaju nekoliko mojih tekstova, postajem stalni gost Festivala bosanskohercegovačke drame. Prije ravno 20 godina dobijam i prvu nagradu. Evo, skoro će tri decenije, a ja se u Zenicu uvijek vraćam sa radošću, zahvalan na svemu što je pozorište ovog grada učinilo, i što čini, za bosanskohercegovačku dramu. Danas tamo svoje mudre i vrijedne drame postavljaju moje studentice i studenti. Tješim se da sam u tu historiju, koja se svakodnevno ispisuje, umetnuo bar nekoliko vlastitih slova”, ispričao je Imširević.
Dramaturg, dramski pisac i dramski pedagog Dragan Komadina sa BNP Zenica sarađuje već 14 godina. Krenulo je sa dramaturgijom na predstavi Stranci koja je rađena po tekstovima pet bh. pisaca: Darka Lukića, Aide Pilav, Hasana Džafića, Radmile Smiljanić i Almira Imširevića, koju je režirala Lajla Kaikčija. Za BNP Zenica je rekao da je naš institucionalni svetionik kada je u pitanju promocija domaćeg dramskog teksta.
“Jedno neprekinuto prijateljstvo od 2011. godine koje je kasnije ojačano praizvedbama mojih drama i mojim dramaturgijama u BNP Zenica, a bio sam u nekoliko navrata i član žirija kada su u pitanju konkursi za najbolje drame. Ljudi koji su promišljali repertoar u Zenici bili su bili spremni i kroz Drang nach Westen (Prodor na zapad) 2016. i Ravnu ploču 2018. godine angažirati prvake iz drugih pozorišta kao što su Izudin Bajrović i Gordana Boban. Ovdje sam imao sve najbolje moguće uvjete kada su u pitanju i izbor glumaca i sve ostalo”, istakao je Komadina.
Glumica Gordana Boban kazala je da postoje neki ljudi i neka mjesta sa kojima, pri prvom susretu, osjetiš istinsku, nepatvorenu emociju, neku povezanost, uzajamnu naklonost i poštovanje.
“Baš ovo se dogodilo meni pri prvom susretu i prvoj suradnji sa dragim ljudima iz kolektiva BNP Zenica, godine 1997. u predstavi Stop mašina Danila Harmsa u režiji Aleša Kurta. Kako tada, tako svaki put, dugi niz godina, tamo uvijek rado i radosno odlazim. Volim gostovati sa predstavama moje matične kuće, a posebno volim kada dobijem poziv da igram u predstavama BNP-a.
Iznimno sam sretna i počašćena pozivima za suradnju u predstavi Ravna ploča, Dragana Komadine u režiji Lajle Kaikčije i predstavi Kiselina, Asje Krsmanović u režiji Nermina Hamzagića. Sretna sam i zahvalna za susrete, razgovore i druženja sa mnogim dragim ljudima iz zeničkog teatra. I hvala svima, svakom uposlenom od direktora do portira na gostoprimstvu, profesionalnom i ljudskom odnosu i ljubavi kojom nas dočekuju. Svim dragim kolegicama i kolegama i cijelom kolektivu BNP Zenica šaljem iskrene čestitke za ovu veliku i važnu obljetnicu, 75 godina postojanja, kazala je Gordana Boban.
Pozorište ne bi postojalo bez književnosti
Pozorišni reditelj iz Beograda Stevan Bodroža do sada je tri puta imao angažman u zeničkom pozorištu. Godine 2013. režirao je predstavu Mousefuckers, 2015. predstavu Balkanski rekvijem, a 2023. godine Medeju po tekstu antičkog grčkog pisca Euripida.
“BNP je uvek bio prostor slobode, a meni je to u mom stvaralaštvu najbitnije. Kada stvarate u toj kući ukazano vam je poverenje da maštate, da napravite delo iza kog u potpunosti etički i estetski možete da stanete, nema pritisaka, nema uslovljavanja, nema straha od neuspeha. Posvećen ansambl poput ansambla BNP-a velika je retkost.
Duboko sam zahvalan svim kolegama iz ovog pozorišta za bezbrojne trenutke u kojima sam osećao ono najlepše u mojoj profesiji – magiju zajedničkog stvaranja u kojoj prestaje da bude bitno ko je šta smislio, jedino bitno bilo je da stvorimo delo u kom ćemo svi uživati. Zbog svega toga zeničko pozorište ima posebno mesto u mom srcu i želim mu da proslavi još mnogo jubileja”, poručio je Bodroža.
Doktor književnih nauka Merima Handanović koja devet godina radi u Bosanskom narodnom pozorištu kao voditeljica Službe za odnose sa javnošću, rekla je kako je stekla nova znanja koja su joj pomogla za profesionalni, ali i lični, naučni napredak iz domena književnosti. Ipak, pozorište ne bi postojalo bez književnosti, a književnost se, kazala je, transformiše u drugu dimenziju u pozorištu.
Kada pregledamo bogatu historiju bosanskohercegovačkih autora, čija su djela postavljana na scene Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, Handanović je rekla da sa sigurnošću možemo tvrditi da gotovo da nije bilo značajnijeg domaćeg autora, a da mu tekst nije postavljen na scenu ovog pozorišta. U bogatu historiju BNP-a su upisana imena značajnih pisaca poput: Ahmeda Muradbegovića, Branka Ćopića, Derviša Sušića, Meše Selimovića, Ive Andrića, Alije Isakovića, Skendera Kulenovića, Abdulaha Sidrana, Nedžada Ibrišimovića, Zlatka Topčića i Dževada Karahasana, koji je svoj prvi radni staž i stekao u Zeničkom pozorištu na mjestu dramaturga.
Ovih 75 godina nisu samo putovanje kroz dramske svjetove, već su i trajna posveta umjetnosti koja nas povezuje, pokreće i inspiriše. Pozorište je stvarano za publiku i za one koji vjeruju u snagu zajedničkog stvaranja.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: info@zenicablog.com
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
