Stevo Mirjanić je čak dva puta bio najmlađi ministar u istim resorima – poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, u Vladi Bosne i Hercegovine i u nekadašnjem Saveznom izvršnom vijeću (saveznoj vladi) bivše Jugoslavije, gdje je ujedno bio i posljednji savezni sekretar (ministar) od 1988. do 1992. godine.
Bio je i predsjednik Savjeta za agrarnu politiku SIV-a (savezne Vlade) nekadašnje SFRJ. Nakon rekonstrukcije Vlade RS početkom 2013. izabran je za ministra za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo, a mandat mu je obnovljen i nakon opštih izbora 2014.
O tome kako opstati na političkoj sceni tako dugo, te perspektivama Bosne i Hercegovine u oblasti poljoprivrede nekada i sada govorio je u intervjuu za Anadolu Agency (AA).
Mirjanić je ujedno profesor na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Banjaluci, šef studijskog programa “Agrarna ekonomija i ruralni razvoj” i rukovodilac prvog master studija usmjerenja ruralni razvoj, iza kojeg stoji 8 objavljenih knjiga i 136 stručnih i naučnih radova.
“Nemam recepta kako opstati na političkoj sceni, a biti stručnjak. Uvijek sam se bavio strukom. I kada sam bio u privredi, bio sam puno godina, i kada sam bio na fakultetu, i u ministarstvu, bavio sam se strukom ili politikom u oblasti agrarne proizvodnje ili agrarne ekonomije ili bolje reći agrarnog sektora. Razumije se da je čovjek uvijek najsposobniji i najviše daje onda kad koristi struku i nauku koju je učio od ranih dana, a kroz praksu potvrđivao i kroz to davao grani ili sektoru u kome je radio ono maksimalno koliko se može, koliko je u njegovoj moći”, otkriva “tajnu” dugogodišnjeg ministrovanja Mirjanić.
Navodi da i sada misli da je bez obzira na dob, iako naglašava da uvijek daje prednost mladim kadrovima, neophodno poznavati struku i poznavati i imati osjećaj za proizvodnju, novi proizvod, stvaranje dohotka ili profita i na bazi toga proizvoditi one elemente koji se zovu – novi razvoj.
Zanimalo nas je da li je teže biti ministar nekada ili sada.
“U to doba SFRJ je bila u svakom pogledu uređena zemlja. Prije svega, pravno uređena zemlja, sa svim svojim slabostima kao i sve druge zemlje. Mi smo sada u BiH koja je u konfiguraciji takvoj kakvoj jeste: imamo dosta nedorečenu organizovanost, a time i veliki problem u tome kako da budemo efikasni i kako više da doprinesemo materijalnom razvoju. Imate ekstenzivnu konfiguraciju cjelokupnog miljea u Bosni i Hercegovini, u stvari imate državu koja je preskupa. Ona sebe ne može isfinansirati ovakvu kakva je. A, premalo ima, prije svega, napora koji se ulažu u razvoj ekonomije, u razvoj materijalne proizvodnje. U Jugoslaviji to je bilo drugačije”, ocijenio je Mirjanić.
Respektabilni potencijali BiH
Naglasio je da ne govori o ideologiji, niti o društveno-ekonomskom sistemu sa stanovišta njegovog izbora već o vrijednostima koje se odnose na proizvodnju, odnosno materijalnu proizvodnju, ono što drži svako društvo stabilnim i u ekonomiji i u politici.
“U Bosni i Hercegovini danas nemamo to. U RS-u ozbiljno se bavimo ekonomskim razvojem, ozbiljno se bavimo materijalnom proizvodnjom, ali tu imamo velikih problema i poteškoća. Prije svega, radi toga što je ekonomski milje, ne samo u Bosni i Hercegovini i okruženju nego i šire takav kakav jeste. Kao takav obezbjeđuje bolju poziciju državama koje su bogatije. Ali, našem prostoru i Bosni i Hercegovini, a time i RS-u, razumije se da obezbjeđuje potrebu za pojačanim radom, pojačanim znanjima i onim što bi trebalo preduzimati da se dinamizira materijalna proizvodnja i materijalni razvoj”, naveo je Mirjanić.
Otkrio je da se sa nekim od kolega iz bivše savezne vlade i dalje čuje, ne mnogo, jer jedan dio uopšte nije aktivan, već samo manji broj.
“Čujemo se, porazgovaramo, ali ništa više od toga. Ima jedan broj mojih kolega iz tog vremena iz Srbije, Hrvatske i Slovenije, ne bih govorio o imenima”, navodi Mirjanić.
Na automobil SIV-a u kojem je se nalazio Mirjanić kao tadašnii savezni sekretar pucano je s početka rata u Hrvatskoj, prilikom njegovog odlaska na sjednicu savezne vlade u Beograd.
“Ja sam to samo doživio, a zbog čega je to bilo i kako je bilo, teško mi je sada pričati. Idete automobilom i usporite, imate tamo patrolu koja vas propušta, a onda se hicem opali i otvore vrata… vi idete dalje. To je vrijeme koje je i za najhrabrije proizvodilo strah, strah po društvo, po državu u kojoj ste se rodili, sav svoj život do tada proveli radeći za njen napredak. Zbog toga je bio strah, ne zbog toga šta će sa vama lično biti”, prisjeća se Mirjanić.
Kao vrsnog stručnjaka u oblasti agrara pitali smo ga za potencijale Bosne i Hercegovine u oblasti poljoprivrede.
“Bosna i Hercegovina definitivno ima veoma respektabilne resurse. Ona nema resurse za sve osnovne proizvode, ali ima za dobar broj. Bosna i Hercegovina nema resurse, recimo, za proizvodnju pšenice u mjeri u kojoj joj trebaju, mada i to može obezbijediti, ali ima mogućnost za proizvodnju voća, povrća, mesa svih vrsta”, smatra Mirjanić.
Suficit u proizvodnji mesa, deficit u žitaricama
Navodi da ako uzmemo podatak samo iz 1989. Bosna i Hercegovina je proizvodila u odnosu na tražnju stanovništva osnovnih poljoprivrednih proizvoda oko 65 posto, dok sada BiH proizvodi znatno manje.
“RS proizvodi više, u jednom dijelu proizvoda je potrebno zadovoljenje tražnje, u jednom ne. Ali, u to vrijeme BiH je podmirivala, bolje reći imala je suficit u proizvodnji vina i jagnjećeg mesa, danas BiH ima suficit ne samo u tome nego i u povrću, ali i u proizvodnji mesa, dok je za žitarice oslonjena na uvoz. Kada je riječ o RS-u, daleko je veća proizvodnja i može da obezbijedi potrebe i ja se nadam da će do 2020. taj procenat biti najmanje 80 posto kada je riječ o osnovnim poljoprivrednim proizvodima. To znači, meso i žitarice, ubrajajući i kukuruz, a ne samo pšenicu. Što se tiče mlijeka i mliječnih proizvoda, voća i povrća, RS može potpuno zatvoriti sopstvenu tražnju”, navodi Mirjanić.
Na pitanje koliko povoljni uslovi Republike Turske za izvoz 15.000 tona mesa iz BiH na tamošnje tržište mogu pomoći BiH, odgovorio je: “Po meni se i to, u ovom slučaju o kojem vi govorite, u ovom primjeru, i još u mnogo drugih stvari moglo bolje pozicionirati kada bi još bolje bili organizovani.”
Navodi da su u ranijem periodu bili bolje organizovani privredni, odnosno poljoprivredni subjekti. Sada, tvrdi, nema snažnih subjekata, već postoji usitnjeni agrarni sektor: to su poljoprivredni proizvođači još nedovoljno jaki i materijalno narasli da mogu samostalno da djeluju na tržištu. Zadružni sektor je, cijeni Mirjanić, dosta devastiran.
“Prehrambena industrija iz ranijeg perioda, koja je bila moćna i snažna, dosta je devastirana, pogrešno privatizovana. Imate udruženja poljoprivrednih proizvođača koja su nedovoljno jaka, nisu profilisani u tom smislu da se zalažu ili preduzimaju mjere i budu partner državi kroz unapređenja tehnologije proizvodnje, unošenja inovacija u savremenu proizvodnju, sagledavanju mogućnosti boljeg pozicioniranja na tržištu ili tržištima, povezivanja primarnih proizvođača sa prehrambenom industrijom i lancima u prometu. Ta su udruženja u cijeloj Bosni i Hercegovini nekako usmjerena u to kako će konstituisati zahtjeve prema vladama ili ministarstvu za poticaje i subvencije što apsolutno treba iz temelja mijenjati. Bez toga neće biti napretka u poljoprivrede u Bosni i Hercegovini”, smatra Mirjanić.
Važnost regionalne saradnje
Interesovalo nas je koliko je važna regionalna saradnja i kakvi su potencijali za buduću saradnju sa Turskom.
“Svakako da se može i treba sarađivati sa Turskom. Naša regionalna saradnja mora još više biti intenzivirana. Ne treba zaboraviti da u Briselu imate više od 350 regionalnih predstavništava, ali najviše ima od starosjedilaca, članica EU. RS ima svoje predstavništvo; zašto i BiH po nekim regijama ne bi mogla imati predstavništvo, ne samo zvanično, kao država. Treba još više potencirati inicijativu pojedinih područja iz BiH, iz RS, da se povezuju interesno, ekonomski, sa područjima zemalja u susjedstvu, sa područjima iz zemalja EU i drugih gdje vide svoj interes. Mislim da ga ima. Samo ga treba pronaći”, smatra Mirjanić.
Jedno od pitanja koja se neminovno nameću je i problem izvoza mlijeka iz BiH i kako će on biti riješen.
“RS ima suficit u proizvodnji mlijeka, ali nema suficit u proizvodima od prerađenog mlijeka. FBiH ima takođe vrlo značajnu poroizvodnju mlijeka i ozbiljnu preradu. Kada gledate taj bilans, on nije prevelik u odnosu na tražnju stanovništva, ali zemlje koje najviše proizvode i imaju suficite opet uvoze te proizvode radi trgovinskih odnosa sa drugim zemljama. Šta mi treba da uradimo: da dovedemo našu proizvodnju po kvalitetu na evropski nivo”, smatra Mirjanić.
Dodaje da kod svakog poremećaja na evropskom ili svjetskom tržištu u vezi s nekim proizvodom, EU prvo gleda svoj interes, pa tek onda obezbjeđuje prohodnost granica za proizvode iz drugih zemalja.
“Tako se desilo i sa mlijekom. Mi sad ne izvozimo mlijeko u EU, a izvozimo ga inače dosta. Nadam se da će ova situacija biti razriješena do kraja godine”, naglašava Mirjanić.
Navodi da bi uskoro komisija iz Dablina trebala da se oglasi po osnovu uslova koji su ispunjeni i njima prezentovani. Time bi BiH stekla mogućnost, ukoliko ocjena bude pozitivna, da može mlijeko jednim dijelom izvoziti u EU.
“Čine se ozbiljni napori da se omoguće ili otvore druga tržišta, a jedno od tih tržišta je
Turska, zatim tržišta Crne Gore, Makedonije. Razumije se, tu je i Srbija koja ima vrlo ozbiljnu proizvodnju i imaju problema sa plasmanom, ali mislim da se u tom miljeu mogu tražiti izlazi iz ove situacije u kojoj smo se sada našli. Hoću da vjerujem da će institucije koje su nadležne za to, prije svega institiucije BiH, praviti tu prohodnost za naše proizvođače da mogu svojim kvalitetom i produktivnošću zauzimati mjesto na ovim tržištima. Tu je i tržište Rusije, ali ono treba da ide u paketu”, navodi Mirjanić.
Mehanizmi zaštite domaće proizvodnje
Zaštita interesa BiH u smislu zahtjeva Hrvatske za izmjenom Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju je pitanje, navodi ministar Mirjanić, koje po prirodi stvari treba postaviti u Ministarstvu za ekonomske odnose i spoljnu trgovinu BiH, jer su tamo međunarodni sporazumi koji regulišu ne samo ovu nego i druge oblasti spoljnotrgovinskog plasmana i zaštite domaće proizvodnje.
“To nije u nadležnosti ministarstva u kojem sam ja, ali ovo ministarstvo, odnosno Vlada je jako zainteresovana da se uvede red u spoljnotrgovinskom plasmanu na granici, i to prije svega u sferi agrarnih proizvoda. I da se primjene mehanizmi zaštite domaće proizvodnje. To su dva elementa koja moraju imati u vidu institucije BiH, da zaštite domaće tržište, da svakom građaninu BiH bude više stalo za domaćim proizvodom nego za proizvodom koji će se uvoziti. Kad prevlada takva percepcija i u institucijama koje vode te poslove i brinu se o tome, onda ćemo mi napraviti dobar iskorak”, smatra Mirjanić.
Sa Hrvatskom, kaže Mirjanić, kao prvim susjedom, zemljom koja se nalazi u EU treba njegovati dobre ukupne odnose, pa i odnose kada je riječ o robnoj razmjeni i agrarnim proizvodima. Ali, to, smatra, treba ustaliti, dovesti u kontekst i SSP-a i CEFTA i izbalansirati odnose koji neće biti od koristi samo jednoj strani, a na štetu druge, nego koji će zadovoljiti interese svih strana u sporazumima.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
