Četiri garancije izvrsnosti- Složeni geopolitički odnosi, postindustrijsko doba, klimatske promjene, natalitet, (ne)pravedna raspodjela dobara, povratak azijske ekonomije na staze stare slave…, sve to stvara potrebu za sasvim novim makroekonomskim teorijama i modelima i sve su to veliki izazovi za ljude i poduzetničke organizacije u pronalaženju vlastitih koncepata izvrsnosti nužnih za dugoročan i održiv opstanak.
Najizraženije su karakteristike aktualne globalne ekonomije nesigurnost, nepredvidljivost (‘slaba vidljivost’) i obilje neuobičajenih događaja, globalna međuovisnost, iznimna pregovaračka moć kupaca da nameću svoja pravila igre, snažna konkurencija, integrirani lanci nabave usluga i proizvoda, ovisnost o tehnologiji, digitalizaciji i internetu. U takvim uvjetima u poduzetništvu je ključno voditi se Darwinovom teorijom da ‘ne preživljavaju ni najbolji ni najpametniji, nego izvrsni’, oni koji su sposobni mijenjati se, razumjeti i uravnoteženo zadovoljavati interese svih dionika, igrati svoju igru i tako održivo rasti i razvijati se na duge staze.
Kako znati što će biti ‘in’, kako ‘ostati u sedlu’, preživjeti i zadovoljiti sve dionike? U poduzetništvu su četiri važna područja interesa pri stvaranju preduvjeta za uspjeh i izvrsnost: liderstvo, inovativnost, povjerenje (ljubav), cjeloživotno učenje.
Vizija nije samo san
Nova zadaća lidera u modernim vremenima već je dulje jasna. Ostaje onaj mali-veliki ‘samo’, a to je da se principijelno i više primijeni u praksi. Za sada još prevladava tradicionalni stil vođenja ‘heroja’ koji se sastoji od jasnih smjernica i dobronamjerne manipulacije, ostaje usredotočenost na kratkotrajne događaje umjesto na sustavna rješenja i kolektivno učenje. Lideri se još nisu fokusirali na preuzimanje suptilnijih i važnijih zadataka (konstrukcija, posluživanje, učenje), tj. odgovornosti za građenje organizacije inspiriranjem, udahnjivanjem života organizacije koja uči, definiranja prave percepcije stvarnosti. Obično ‘stvarnost’ kako je vidi većina znači pritisak koji se mora podnijeti, krize na koje se mora reagirati i ograničenja koja se moraju prihvatiti.
Uz takvu stvarnost vizija ostaje beskoristan san, a ne cilj koji se može postići. Vođe u izvrsnoj, stvaralačkoj organizaciji glavnu pozornost posvećuju svrsi i sistemskoj strukturi, a uče i druge da čine isto. Upravljaju kreativnom napetošću i tako daju energiju organizaciji. Tako se mijenja pogled na stvarnost, sagledava se iz raznih kutova i osjeća da se na nju može zajednički utjecati.
‘Šta’ je važnije od ‘ko’
Da bismo nešto novo, neku dobru ideju, mogli nazvati inovacijom, potreban je dokaz na tržištu. Inoviranje nije stvar slučajnosti, kreativnosti, sreće ili nadahnuća. Za sposobnost organizacije da inovira treba razvijati scenarije planiranja, odnosno metode sumiranja alternativnih trendova u budućnosti. Planiranje se umjesto pripreme informacija na temelju kojih menadžeri odlučuju pretvara u mentalnu pripremu i pomoć menadžerima da razmisle kako će se snalaziti u novom poretku i okolini. Za inovativnost je važan stupanj otvorenosti i iskrenosti (slobode mišljenja) u organizaciji. U tradicionalnim je organizacijama ‘tko’ važnije od ‘što’ i ljudi rade ono što se od njih traži, a ne ono što treba. Tu za inovativnost i izvrsnost nema velikih izgleda. Ondje gdje dominira zajednička vizija, gdje osobni interes nije na prvom mjestu, gdje su integrirane participativna i refleksivna otvorenost, izgledi za uspjeh utemeljen na inovativnosti odnosno razvoju izvrsnosti znatno su veći.
Za inovativnost kao sastavnicu izvrsnosti važno je imati točan i jednostavan odgovor na jednostavno pitanje: Čime vas vaš kupac ponajviše vrednuje i zašto kupuje od vas?
Jesu li to kvaliteta usluga ili proizvoda koje mu pružate ili isporučujete, pogodnosti komercijalno-financijskih uvjeta vaših ugovora, vaša cjenovna politika, odnosi, servisi i održavanje, pretprodajne i postprodajne aktivnosti ili nešto drugo? Točan je odgovor proizvod pravilne uporabe znanja i informacija. Razvoj znanja i vještina koje se upornom vježbom i ponavljanjem pretvaraju u kompetencije, omogućuje da raste glad za informacijama iz okoline, njihovo razumijevanje, uporaba i komunikacija.
Ljubav u poduzetništvu
U poduzetništvu se riječ ‘ljubav’ može prevesti kao ‘izgradnja povjerenja’. Povjerenje je snažan čimbenik koji utječe na to kako se doživljava i procjenjuje neko poduzeće. Intenzivna i iskrena komunikacija, dijalog, i to u svim smjerovima, omogućit će da stupanj povjerenja raste, da se važne informacije izmjenjuju, razumiju i uvažavaju. Tako organizacija učinkovito i djelotvorno proizvodi dodanu vrijednost i najbolja rješenja za sve zainteresirane. U današnje doba, u uvjetima razvijene komunikacije i dostupne tehnologije, osnovna kvaliteta proizvoda i usluga koji se nude na tržištu donekle je uravnotežena. Ako su razlike u onome što kupujemo male, važnim ostaje od koga to kupujemo, od kakve organizacije želimo kupovati ili surađivati u nekom drugom obliku, kakvi su ljudi koji u njoj rade, želimo li se na bilo koji način poistovjetiti s njima?
Intelektualni kapital
Ono što je do jučer bilo imaginarno, danas je već stvarnost. No, to ne znači da su se neke promjene ili inovacije dogodile u 24 sata kao u popularnoj TV seriji. Važne i velike promjene događaju se i nastaju polako, uz eksponencijalno ubrzavanje. Njihovo pravodobno uočavanje i tretiranje kao prigoda ili prijetnja ovisno je o stupnju razvoja intelektualnog kapitala. U komentaru knjige Leifa Edvinssona ‘Korporacijska longituda’ Nordstrom i Ridderstrake (‘Funky Business’) konstatirali su da je ljudski mozak najsnažnije oružje na planetu Zemlji koji u sinergiji sa strukturnim kapitalom (mrežom korisnika i kupaca, inovativnošću i perfektno organiziranim procesima) čini intelektualni kapital i dodatno maksimira svoju moć i izvrsnost.
Da bi ljudi mogli zadovoljiti osobne interese, interese organizacije u kojoj rade i interese svih dionika, da bi sustave motivacije prihvatili kao pravedno mjerenje svoga rada, nužno je da se osjećaju spremnima i odgovornima za izazove poslova koji su im dodijeljeni. Ljudi za koje se može reći da su izvrsni, da znaju raditi primjereno izazovima današnjice i bliže budućnosti jesu oni koji su sposobni sagledavati cjelinu, a ne samo dijelove procesa ili sustava, percipirati svoj položaj aktivnoga kreatora svoje stvarnosti, sudjelovati u kreiranju budućnosti umjesto samo reagirati na događaje iz prošlosti ili sadašnjosti, graditi i zatim prihvaćati zajedničko mišljenje.
Osim navedenoga, svoju izvrsnost moraju potvrditi u dimenziji timskog učenja: moraju razmišljati o složenim pitanjima tako da se otkrije potencijal prema kojem će nekoliko umova biti inteligentnije od jednoga, biti inovativni u koordiniranom djelovanju, doživljavati druge kao kolege i razvijati sinergijske odnose s drugim timovima, primjenjivati tehniku dijaloga (pristup skladištu zajedničkog smisla), čime se kreativno jača timsko učenje.
Znat ćete da organizacija uspijeva u razvoju izvrsnosti kad vidite da ljudi koji su prije dvije-tri godine bili nesigurni i imali uzak pogled na svijet i svoje mogućnosti sada bez problema s odgovornošću razmatraju složene zamisli i procjenjuju različita stajališta. Linijski menadžment (operativni izvršitelji) transformiran je od ‘zadovoljiti šefa’ do ‘služiti kupcima’, srednji menadžment od ‘kontroliraj i igraj na sigurno’ do ‘potiči, treniraj, osposobljavaj’, a top-menadžment od ‘fokus na dnevno’ do ‘fokus na kreiranje budućnosti organizacije’.
manager.ba
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
