Čovjek koji prkosi vremenu
U knjigama Fadila Ademovića obrađene su i strahote minulog rata za koji veliku krivicu snosi i nekadašnja Jugoslovenska narodna armija. O toj Armiji i njenom sunovratu napisana je knjiga sa simboličnim naslovom ”JNA –beznađe zla” . Neshvatljivo je da je JNA, čiji je zadatak bio da čuva teritorijalni integritet i suverenitet Jugoslavije, države koja je za vojsku, prvenstveno za oružje, generale i oficire izdvajala milijarde dolara, upravo prva krenula u rušenje i ubijanje svoje zemlje. Nekada je ta Armija bila ”odbrana tvoja”, kako je pjevao Branko Ćopić, a onda, za vrijeme ministara Nikole Ljubičića, Branka Mumule i Veljka Kadijevića i bukvalno postajala – beznađe
Francuski pisac u doba realizma Gistav Flober, autor svjetski poznatog romana ”Gospođa Bovari”, govorio je kako svaki dan mora da napiše nekoliko stranica sa namjerom da živi duže i ublaži strah od starosti. U današnjem vremenu ljudi bogati duhom i stvaralačkom energijom ne mare mnogo ni za godine ni za starost. Darovite osobe u poznom dobu ne plaše se tereta godina nego misle, stvaraju i energijom duha čuvaju svježinu duše.
Novinar, profesor, doktor nauka, istraživač, pisac, moj urednik i prijatelj Fadil Ademović, sa adresama u Sarajevu, Sidneju i Bijeljini u 87. godini života uporedo priprema i piše petnaest knjiga! Neumorni hroničar, lucidni kritičar i uporni istraživač ušao je u duboke godine da bi otkrivao istinu ispod jugoslovenskog podneblja i pisao knjige o zabludama, tragedijama, obmanama i zločinima koji su se događali ne samo našim precima nego i nama. Nije jednostavno ni lako rasvjetljavati djela zločinaca i njihovih idejnih vođa koji su smišljali šta i kako učiniti da nam svima bude gore. Jer, u nazovidržavama nekadašnje Jugoslavije vlasti slave svoje zločince iz Drugog svjetskog i najnovijeg rata devedestih godina minulog vijeka kao heroje i nevine rodoljube i tako tragediju svojih naroda produžavaju u nedogled.
Fadil Ademović daje odgovore na pitanja iz naše prošlosti koju su mnogi istoričari i novinari iskrivili i nafilovali lažima i tako sve ono što je bio lijepo (antifašizam, brz poslijeratni razvoj i težnja da se život učini dostojnim čovjeka) čime bi se slobodoljubivi svijet ponosio pretvarali u ružan san, A sve ono što je bilo ružno nastoje uljepšati i sve zločine zataškati. I zato u svojim istraživanjima i knjigama Fadil Ademović otvara sumnje, postavlja pitanja i traži odgovore: zašto je čovjek takav i otkud toliko zla u ljudima? Ovo jugoslovensko podneblje ima na jednoj strani gadnu prošlost, krvavu istoriju i budućnost koja nije nimalo svijetla. Zato je naša prošlost unazad jednog vijeka neizvjesnija nego naše sutra.
Svog budućeg urednika i profesora Fadila Ademovića zapazio sam još kao novinarski poletarac s početka šezdesetih godina dvadesetog vijeka kada je radio za sarajevsko ”Oslobođenje”, a njegov izvještaj o posjeti Predsjednika Republike Josipa Broza Tita Zenici prilikom otvaranja jedne od čeličnih peći u ovom velikom kombinatu koji je zapošaljavo više hiljada radnika mogao bi se koristiti kao lekcija u udžbenicima novinarstva. I baš iz te zeničke čeličane lik radnika Arifa Heralića, jednog od junaka mnogih novinskih reportaža, našao se i na jugoslovenskoj novčanici od hiljadu dinara. Za seriju svojih tekstova iz Zenice Fadil Ademović je dobio specijalnu nagradu. Odlazi zatim u Sarajevo gdje uspješno magistrira i doktorira na Fakultetu političkih nauka; postao je profesor studentima žurnalistike. Prije toga, završio je Fakultet političkih nauka u Beogradu. Nijednog trenutka nije ispuštao novinarsko pero iz svojih ruku. Dolazi u bosanskohercegovački list za selo i poljoprivredu ”Zadrugar” za glavnog i odgovornog urednika. Ubrzo, ovo glasilo će imati veći tiraž nego ostali poljoprivredni listovi u Jugoslaviji – ”Poljoprivrednik” u Novom Sadu, ”Zadruga” u Beogradu, ”Poljoprivredni vjesnik” u Zagrebu, ”Kmečki glas” u Ljubljani ili ”Poljoprivredni vestnik” u Skoplju.
Sredinom 1977. godine telefonski poziv iz Sarajeva. Zove me Fadil Ademović i kaže do što prije dodjem u redakciju ”Zadrugara”. Nisam siguran da li je moj budući urednik znao da u to vrijeme moje pisanje nije bilo baš po volji dobojskih glavešina ili ne; uglavnom otišao sam u Sarajevo, Fadil i zamjenik glavnog i odgovornog urednika Senad Malohodžić srdačno su me primili i rekli: od sutra si novinar ”Zadrugara” i dopisnik-urednik za sjevernu Bosnu, Vojvodinu i Slavoniju. A meni laknulo – imao sam jaku zaštitu. Riječi Fadila Ademovića uvijek su sijale po mojoj duši kao tople sunačne zrake i u njima nikada nije bilo leda. Uvijek mi je govorio: ”Čitaj i piši jer ćeš tako dugo ostati vitalan”. Svojim obrazovanjem, znanjem i kulturom osvajao je srca mladih novinara i saradnika.
Fadil Ademović rođen je 1931. godine u Bijeljini. Njegov stariji brat Adem Ademović bio je učesnik narodnooslobodilačkog rata od 1941. godine, prvoborac. Poginuo je kao jedan od najhrabrijih partizana u Semberiji. Novinarsku karijeru počeo je Fadil Ademović u listu ”Naša riječ” u Zenici i uspješno nastavio u ”Oslobođenju” i nekada uglednoj sedmičnoj reviji ”Svijet”. Poslije ”Zadrugara”, gdje je desetak godina bio glavni i odgovorni urednik, imenovan je za savjetnika u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine i pred rat je otišao u penziju. Dobitnik je najviših novinarskih nagrada za životno djelo: ”Veselin Masleša” Udruženja novinara Bosne i Hercegovine i ”Moša Pijade” Saveza novinara Jugoslavije, nagrade gradova Zenice i Bijeljine… U dva mandata bio je predsjednik Udruženja novinara Bosne i Hercegovine.
U penziji počinje izuzetno plodna karijera publiciste, istraživača i istoričara. Do ove godine, kada je proslavio 87. rođendan, napisao je nekoliko kapitalnih knjiga. Još prije odlaska u mirovinu počeo je da istražuje istoriju i razvoj novinarstva. Plod tog rada bile su knjige ”Prve novine i novinari u Bosni i Hercegovini” i ”Bosanskohercegovačka štampa između dva svjetska rata: 1918 – 1941”. Samo dvije godine poslije rata izašle su još dvije knjige iz pera Fadila Ademovića: ”Princ palikuća u Sarajevu” u kojoj se opisuje ratno pustošenje Eugena Savojskog grada na Miljacki i ”JNA – beznađe zla”. Posljednje godine minulog milenijuma pojavljuje se knjiga ”Novinarstvo i ustaška propaganda u Nezavisnoj državi Hrvatskoj 1941 – 1945”. Čovjek koji prkosi vremenu, na početku 21. vijeka štampa knjigu ”Atif Purivatra – život i djelo” koja je proglašena za najbolju knjigu u BiH 2002. godine. Moj urednik i profesor ne haje za godine: već 2007. pojavljuje se njegova knjiga većeg formata na 814 stranica: ”Crkveno bespuće u politici”.
– Ova knjiga puna je podataka, citata, dokumenata, analiza i zaključaka – nepregledno more istine koja izranja kao stijena iz dubina ovog vremena laži – napisao je novinar Jusuf Trbić, Fadilov zemljak. Čim je izašla, knjiga je postala nezaobilazni orijentir svim istraživačima vremena i religijske i političke prakse koja je ostavila krvavi trag na tlu nekadašnje Jugoslavije. Pitao sam ga kako je uspio da sve to sakupi i zapiše i stvori tako vrijednu knjigu. Odgovorio je da to nije teško: godinama se istražuje po starim kompletima novina i arhivima i sakuplja građa i onda se to posloži i napiše..
Slijedi još jedan veliki poduhvat: četiri knjige u dva toma ”Četništvo i četnička propaganda u jugoslovenskim zemljama u Drugom svjetskom ratu”. Kako navodi Trbić, kvislinška i zločinačka priroda četničkog pokreta predstavljena je temeljito i dokumentovano da sve rehabilitacije četnika, uključujući i Dražu Mihailovića izgledaju smiješno. Fadil Ademović se upustio i u rasvjetljavanje tvrdnji kvaziistoričara da je Mihailović osuđen na temelju falsifikovanih dokumenata. Kopao je po četničkim, njemačkim, talijanskim i ustaškim izvorima i došao do zaključka da su dokazi izneseni na suđenju zasnovani na tačnim činjenicama i podacima.
U knjigama Fadila Ademovića obrađene su i strahote minulog rata za koji veliku krivicu snosi i nekadašnja Jugoslovenska narodna armija. O toj Armiji i njenom sunovratu napisana je knjiga sa simboličnim naslovom ”JNA –beznađe zla” . Neshvatljivo je da je JNA, čiji je zadatak bio da čuva teritorijalni integritet i suverenitet Jugoslavije, države koja je za vojsku, prvenstveno za oružje, generale i oficire izdvajala milijarde dolara, upravo prva krenula u rušenje i ubijanje svoje zemlje. Nekada je ta Armija bila ”odbrana tvoja”, kako je pjevao Branko Ćopić, a onda, za vrijeme ministara Nikole Ljubičića, Branka Mumule i Veljka Kadijevića i bukvalno postajala – beznađe.
Knjige Fadila Ademovića odlikuju se svježinom stila i izražajnom snagom i pisane su razumljivo i jednostavno ne samo za visokoobrazovane ljude nego i za sve čitaoce koji vole istinu. To je čovjek koji u svojim poodmaklim godinama živi bez pakosti i tuge, to je plemeniti duh koji ne stari. A za otmjene i umne ljude i duhom bogate žene ne postoji starost.
Fadil Ademović često iz Sarajeva odlazi u Sidnej gdje žive njegova djeca, ali stigne i da navrati u svoju rodnu Bijeljinu. Stalno putuje, čita, istražuje i piše. Jer, pisati za Fadila Ademovića znači ostati vjeran svom idealu: istini i želji da svijet bude bolji i pravedniji.
Piše: Savo Petrović
xxzmagazin.com
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
