Psihijatar: Dobar dan gospođo, izvolite, kako Vam mogu pomoći. Objasnite mi Vaš problem.
Neutješna majka: Ja samo došla da pitam, za sina. Nemam ja problem, sin dakle.
Psihijatar: Uredu gospođo, raskomotite se, sjedite i opustite se. Počnite, koji su simptomi, mislim sinu koji treba stručnu psihološku procjenu, ne Vi, dakako.
Neutješna majka: Pa ja ne znam šta da Vam kažem, strašno sam zabrinuta. On ne ispušta taj mobilni telefon iz ruku i kada spremim porodični ručak sa ciljem da se okupimo kao porodica povodom ritualnog događaja, on tipka, telefon zvrcka, on se keseri, hranu halapljivo guta i ne žvače, pilji i visi „u internetu“, a nas i ne vidi za stolom. Ja mu kažem, ljubi te majka kakav ti je ručak, on zakoluta očima i spusti pogled u svjetlećeg đavola i cereka se, mrgodi. Ja Vam moj doktore po zvuku telefona više znam hoće li se telećim osmjehom kreveljiti ili će mu potonuti lađe. Tačno sam izluđena.
Psihijatar: Dobro gospođo, sin Vam koliko vidim ima problem sa pretjeranom upotrebom tehnologije, ako sam dobro razumio.
Neutješna majka: ma niste Vi ništa čuli. Ja ću poluditi, mislim ja sam dobro, ja zbog sina, ovaj sam tu. Evo naprimjer, kada ga pitam za školu, on kaže mati izađi iz sobe ne smaraj. A znate šta radi, tipka na onom čudu laptopu. Ja ga pitam kada ćeš ispraviti keca iz maternjeg jezika, evo jesi li pročitao lektiru, a on mi namrgođeno naredi da dođem do ekrana laptopa i kaže: evo vidiš, upravo gledam film Ana Karenjina, spremam se za ponedjeljak, moram pažljivo gledati a ti me smaraš stara. Ako propustim neki detalj koji ima u knjizi, ovom filmu, pa kako misliš da ću dobit’ peticu, znaš da me ne gotivi profa, zato se ovako temeljito spremam.
Psihijatar: A da, koliko vidim, sin ima problem sa fokusiranjem pažnje i nerazvijenim osjećajem za marljiv rad.
Neutješna majka: Ama doktore, kako da Vam objasnim. On pušta neke krikove na zvučnik i govori stara valjal ovaj brat. Ja njega ne prepoznajem više doktore. Sve sam uradila što je do mene. Ali on samo govori da će da beži u neki zdrav razum, da će da udara u đakove i da je najjači, kao Tadija, da ćemo da se vidimo u čitulji. Ja kada mu spomenem da bi trebao očistiti sobu, da ne izgleda kao svinjac, on kaže stara, alo bre, but me nerviraš, mnogo sam nervozan, prešao sam na steroide.
Psihijatar: Vidim gospođo, Vi, mislim Vaš sin, ima problem sa poštovanjem autoriteta i uvažavanja autoritet moći, a ne znanja.
Neutješna majka: Ma on mene uvjerava da će biti neki tiktoker, neki influenser, da je rad stvorio čovjeka, a nerad velikog gospodina.
Psihijatar: Uredu gospođo, sesija ne traje vječnost. Shvatio sam, dečko ne uči, ima pogrešan sistem vrijednosti, pretjerano nekritički upotrebljava tehnologiju, želi ostvariti blagodeti preko noći bez investiranja mukotrpnog rada, ne poštuje roditeljski autoritet.
Neutješna majka: pa doktore, pomagajte, koji je recept? Šta da mu radimo? Ja sam sve probala, nema šta ja njemu nisam pričala.
Psihijatar: Gospođo, samo mi kažite kada je sve to počelo. Kada su počeli simptomi?
Neutješna majka: Pa vjerujte, bio je zlatno dijete. Gledao sa nama tv po cijelu noć, slušao muziku na radiju, sa mnom išao u goste kod poznanika, sjedio za stolom dok smo mi pričali. Sve što više razmišljam, mislim da su sihri u pitanju, sad Vam kažem, odgajali smo ga kao budućeg nobelovca!
Psihijatar: Gospođo, dijagnozu sam uspostavio. Reći ću Vam to direktno, bez okolišanja, put do izliječenja je vrlo upitan. Ali imam i dobru vijest, sve je na Vama, koliko Vi budete odlučni…
Neutješna majka: Doktore, mislite sin koliko bude odlučan, njemu uspostavljate dijagnozu. Pa koja je dijagnoza, doktore, je li baš tako crno? Hajde recite..
Psihijatar: Gospođo, dijagnoza je: TURBO FOLK.
Neutješna majka: Čega? Kakva je to dijagnoza uopšte doktore? Ja sam o Vama čula da ste nekonvencionalni, ali Vi meni govorite šta, da mi je sin neka pjevaljka, šta li. Bože ti sačuvaj.
Psihijatar: Gospođo, dozvolite da objasnim kako sam uspostavio dijagnozu, pa ću Vam objasniti i terapiju. Sve sam bilježio i pravio dijagrame. Na početku, znajte da se sve kupi iz kuće, tj. najbližeg okruženja. Ovako, kazali ste da ste sa sinom u ranom djetinjstvu provodili mnogo vremena.
Neutješna majka: Da, od 0-24.
Psihijatar: Kazali ste da ste sa njim gledali TV program, slušali muziku, išli u mahalu na kafe, da je slušao bez treptaja sve Vaše razgovore na tim sijelima.
Neutješna majka: ne pristajte mi na muku doktore, jeste, bio je mamino zlatno.
Psihijatar: Sada Vas ne poštuje, gleda užasan TV i internet sadržaj koji nema kulturnu vrijednost, sluša neke zvukove koji nemaju veze sa umjetnošću, ne uči, ne radi, želi steći slavu i bogatstvo bez zalaganja.
Neutješna majka: eh to, to. Pa šta da mu radim?
Psihijatar: Gospođo klasičan primjer TURBO FOLK-a. Dakle, to je Vaša dijagnoza, a sada ću Vam objasniti recept.
Neutješna majka: Vi kao da ste đak, a ne doktor, dijagnoza sina doktore.
Psihijatar: Gospođo, dijagnoza je Vaša, a sin je samo posljedica Vas. On je praktičnim riječnikom: kolateralna šteta. Ni kriv, ni dužan.
Neutješna majka: Ma šta pričate, ja sam njega odgojila da bude Meša Selimović, Nikola Tesla, Mirza Delibašić, Zijah Sokolović, a i ministar i direktor. Kakva moja dijagnoza, moja je dijagnoza što sam dala sve od sebe, pa sam polomljena ‘sihički, na sve mislila, osim na sebe.
Psihijatar: Gospođo, prva faza suočenja sa dijagnozom je uvijek negiranje. Da Vam objasnim zašto ste Vi pacijent i zašto je Vama potrebno liječenje. Sa sinom ste gledali TV program koji je bio namijenjen razonodi. Slušali ste muziku za razonodu. Išli ste po kafama sa djetetom, mahalali o tuđim životima, zgražali se tuđeg uspjeha, omalovažavali na kafama i olajavali one koji su se borili u životu, divili se bogatstvu i životima selebritija i lokalnih gramzivih moćnika koji su sumnjivo sticali novac i uspjeh. Vaše dijete je poput jedne savršene spužve. On je upijao, opažao, primao informacije i procesuriao ih. On je bio izložen teškom obliku TURBOFOLK-a. A to što ste mu Vi pričali da treba slijediti duhovne vrijednosti, nije od uticaja na njega. On je ipak bio pametno dijete, vjerovao je djelima roditelja, a ne riječima.
Neutješna majka: Ama, šta Vam je taj turbofolk.
Psihijatar: Folk je narod. Turbo je sistem ubrizgavanja goriva pod pritiskom u cilindar motora sa unutrašnjim sagorijevanjem. Turbo folk je gorenje naroda, svako pospješivanje tog sagorijevanja je turbo folk, razbuktavanje najnižih strasti kod homo sapiensa.
Dakle, Vi ste gospođo svojim „odgojem“ napravili štovatelja: kiča, šunda, neukusa, kakofonije raznih boja i mirisa bez vrijednosti. Dijete je postalo replika Vas, ali u moderno doba, u kojem stih koji dominira više nije: a kod tebe su još uvijek moje gaćice; već je sada: 99 žena da me voli i da mi ljube roli; u kojem TV program koji dominira više nije: neko traži da budeš zvijezda; već veliki brat, zadruga, farma, i sl.; kanali mahalanja više nisu seoski minderi, već društvene mreže. Vaš sin je samo postao ono čime je bio okružen, Vi mu niste dali šansu. Okružen turbo folkom, bio je osuđen da postane turbo folk. Da je bio okružen bečkom filharmonijom, nobelovcima, da se više družio sa globusom, a manje gledao kolažni politički program, da je više viđao Vas da čitate klasike, možda bi Vi danas i imali šansu da kažete da je sin izrastao u nešto drugo od onog što Vas mori. To što Vas muči činjenica da on ima tiktok, youtube, instagram, vlog, blog, da se divi Rasti i Bubi, to je samo znak da je Vas pregazilo vrijeme brže nego ste očekivali. Ali uvijek ćete imati utjehu da je Vaš sin, vjerna slika Vas u ogledalu. Budite sretni, jer je moglo i drugačije, mogli ste mu ponuditi sve drugačije, a da ga opet društvo kontaminira.
Neutješna majka: i šta da radim?
Psihijatar: pa gospođo, imamo mi za ovakve prilike kabinu sa ogledalom, lavaboom i vodokotlićem. Ja uvijek kažem riječi svog mentora u ovim bezizlanim situacijama, kada se osoba ne može suočiti sa dijagnozom, a svaki recept osim tog teško može da pomogne, jer je kasno. Vi gospođo, lijepo uđite u tu kabinu, i pogledajte se pažljivo u ogledalo sa spoznajom koju sam Vam prenio, i tada postavite sebi pitanje: dal’ da se umijem il’ da se ubijem!
Autor Demirel Delić
Autor je Zeničanin, autor niza kolumni i tekstova u Oslobođenju i Večernjem listu. Radi kao pravni savjetnik u VSTV-u.
Sadržaj teksta predstavlja lične stavove autora i ne održavaju stavove institucije VSTV-a BiH ili redakcije portala Zenicablog.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
