Vrijeme je da BiH hitno usvoji strategiju za podizanje razine konkurentnosti domaćih proizvođača. “Promjenom pravilnika o inspekcijskom nadzoru, povećane su naknade za kontrolu voća i povrća iz trećih zemalja, pa se umjesto 12 eura naplaćuje 270 eura po kontroli i svakoj pojedinoj vrsti voća i povrća. Dakle, ako se na kamionu nalaze tri vrste voća i povrća, naknada se plaća za svaku od njih – u ovom primjeru 810 eura. Ova se odluka odnosi na uvoz, između ostalih, iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Makedonije”. Ovako je pisao portal Al Jazeera Balkans.
Kao snijeg u januaru, ova vijest dočekala je sve nas u BiH, ali i ostalim “pogođenim” zemljama nespremne.
Međutim, kako piše portal akta.ba, “Hrvatska i Srbija su samo u toku ove godine protiv BiH zajedno uvele šest necarinskih barijera. BiH nikada do sada, čak i kada je imala osnova, nije uvela kontramjere”. Dakle, Bosna i Hercegovina na sve slične tzv. vancarinske barijere bilo da su dolazile iz Hrvatske ili Srbije nikada nije odgovorila, makar istom mjerom.
Narod bi kazao – dobar i budala su isti.
Ovakve situacije frustriraju, udaraju na zdrav razum. Godinama domaći proizvođači (i sam pokušavam biti racionalan u javnim nastupima) ukazuju na potrebu istih tržišnih uvjeta za sve. Niko nije za zabrane uvoza, barijere i protežiranja bilo koje vrste. Svi su za fer i ravnopravnu tržišnu utakmicu, jer jedino tako kvalitet može doći do izražaja.
Ali kada se to pogrešno razumije, tada imate osjećaj da to neko namjerno radi. Međutim, evo i to se može razumjeti (imaju ljudi različite motive, imaju problema sa konkurentnošću, ili jednostavno ‘fali im para’), ali da nema reciprociteta i odgovora istom mjerom sa BH. strane/države, e to je vrlo neracionalno, i baš zato usudio bih se kazati – diverzija.
Trenutno, mjesto kojem se po ovom pitanju imamo i možemo žaliti po mom mišljenju je Ministarstvo vanjske trgovine Bosne i Hercegovine. Jer, jedino oni imaju zadnju riječ da li će se reciprocitet primijeniti ili ne. Nije u redu po mom mišljenju pozivati na bojkot ovih ili onih proizvoda, jer na taj način nećemo nikada na zelenu granu. Jer, šta ako počnemo svi sve i svugdje bojkotovati. To nisu mudre poruke, i najbolje bi bilo da se političari koji pozivaju na to prije svega suzdrže, ako već nisu pokazali efikasnost.
Neravnopravan položaj
Pošteno, smisleno i ispravno je da državne instance osiguraju iste tržišne uvjete za sve. Na ovaj način, neuvođenjem protumjera, domaći proizvođači su dodatno stavljeni u neravnopravan položaj. I kome sada da se oni žale. Hrvatskoj Vladi!? Ili u ranijim slučajevima Srbijanskoj vladi!? Ili, nadležnom Ministarstvu BiH?
Lijepo je to što smo pisali Briselu, ali nedovoljno.
Sudeći po ogromnom vanjskotrgovinskom deficitu koji Bosna i Hercegovina ima, od mjera reciprociteta koje su očekivane i takvom, dakle, ne njenom, trgovinskom politikom zapravo iznuđene, može se makar donekle ispraviti nepravda.
Principi slobodnog tržišta su narušeni. Kada je riječ o tržištu Bosne i Hercegovine to je već postalo pravilo, a ne izuzetak, da su domaći proizvođači “donji” na vlastitom tržištu. Ko će nadoknaditi štete proizvođačima u ovom, ali i svim ranijim slučajevima narušavanja principa slobode tržišta. Jedini izlaz svima njima je izvoz, ali kako bilo šta i izvesti ako su na tržištima na koja su najviše okrenuti, vladaju principi da smo svi jednaki, ali su neki ipak jednakiji.
Zato, smatram da je ovo prilika da se konačno i hitno iz ladica izvadi i usvoji strategija za podizanje razine konkurentnosti domaćih proizvođača (šta će tek biti kada jednog dana svi mi uđemo u EU ovako nespremni), odrede resursi, ciljevi, rokovi i podijele odgovornosti i već sutra krene u realizaciju. Sve ostalo je, kako sam već kazao, diverzija.
Izvor: AJB
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
