Dr. Adnan Jupić: Prolongirati svadbe, teferiče, privatne i javne zabave

Sa gotovo polugodišnjim iskustvom u borbi protiv pandemije COVID-a 19 doktor Adnan Jupić, predsjednik kriznog štaba Zeničko-dobojskog kantona kaže kako se Bosna i Hercegovina nalazi na prekretnici kada je u pitanju ovladavanje epidemijom.

Ovo je virusno oboljenje koje je još uvijek, u dobroj mjeri, nepoznanica i sve dok se ne proizvedu vakcina i odgovarajući lijek neophodno je da se stanovništvo pridržava krajnje jednostavnih i veoma učinkovitih epidemioloških mjera. A s obzirom da će u narednom periodu biti neophodno i dalje držati fizičku distancu, nositi zaštitnu masku i neprekidno vršiti bakterijsku dezinfekciju ruku smatra da se trebamo privikavati kako je to način života, a ne pridržavanje ograničenja izdatih od strane zdravstvenih vlasti.

Naglo i iznenadno povećanje broja zaraženih, posebice u Sarajevu i Tuzli, objašnjava nehajnim odnosom stanovništva prema mjerama zdravstvene zaštite i apelira da bi, ipak, trebalo i dalje da izbjegavamo velika javna okupljanja poput, svadbi, teferiča i privatnih zabava. Dodaje, kako bi svi oni kojima to iz zdravstvenih razloga nije neophodno, trebali ove godine otkazati ljetovanje.

• Sada je veoma jasno da se epidemiološka situacija pogoršava, da raste broj novozaraženih i da se povećao broj smrtnih slučajeva izazvanih infekcijom COVID-a 19. Da li ste kao ljekar i predsjednik kriznog štaba ZE-DO kantona očekivali ovako nešto?

– Sa aspekta kriznog štaba ministarstva zdravstva ZE-DO kantona ja mogu iznijeti pozitivnu konstataciju da to širenje, bar ovdje u našem kantonu, iako mi graničimo sa Sarajevskim i Tuzlanskim kantonom i Republikom srpskom, nije eksplozivnog karaktera iako je velika fluktuacija stanovništva. Kod nas nije nešto eksplozivno, ponavljam. U našem kantonu, kada je počelo obimnije širenje pandemije u Federaciji BiH, imali smo oko 350 ljudi koji su oboljeli a sada imamo nekih 870 oboljelih od kojih je preko 400 ljudi koji su ozdravili tako da se situacija kod nas malo razlikuje u odnosu na druge sredine.

Međutim i širenje u tim sredinama nije sto posto neočekivano. Krizni štabovi su imali zadaću i svi su to ispunili u smislu usporavanja širenja procesa. Vidite da se kod nas ovdje to dešava tek poslije 6 mjeseci pandemije, jer prvi slučaj u ZE-DO kantonu je bio početkom marta, krizni štabovi su uspjeli u svojim aktivnostima i maksimalno su usporili širenje oboljenja, odnosno dali dosta vremena zdravstvenom sektoru da napravi konsolidaciju i da ovo očekivano povećanje oboljelih ljudi dočeka što je više moguće spremno.

Međutim, činjenica je da je u nekim sredinama zabilježeno eksplozivnije širenje, ali mislim da ćemo naći odgovora u kompletnom sistemu.

• Koliko je realno da BiH nekada na jesen, kako nagovještavaju neki epidemiolozi, BiH „pogodi“ španski scenarij?

– Mislim da je to jedno prilično proizvoljno i stručno neutemeljeno razmišljanje. Osnovne karakteristike španskog i italijanskog scenarija jeste da je praktično u prvim danima bolest prodrla u bolnice i da je došlo do kolapsa zdravstvenog sistema. Kod nas ne možemo govoriti o takvom scenariju jer smo već šest mjeseci u borbi s epidemijom. Ako govorimo o brojevima oboljelih ljudi pa vidite epidemije su takve da nikada ne možemo govoriti o tome kada će i kako do nečega doći.

Mislim, svakako italijanski i španski scenarij otpadaju jer se početak oboljenja kod nas i u tim sredinama razlikuje. Moramo dati maksimalni doprinos da što više usporimo širenje ovoga procesa, a samim tim i damo nešto malo više vremena konsolidaciji zdravstvenog sektora. Da ispunjavamo onoga što je do nas, da se pridržavamo naredbi. Nema mjesta za paniku, ali to ne znači da opasnost ne prijeti i da se ne može u većem obimu virus pojaviti. Treba se pridržavati naredbi i pokazati društvenu odgovornost nošenjem maski, držanjem socijalne distance i izbjegavanjem nepotrebnih okupljanja. Manifestacije svesti na minimum i poštivati epidemiološke mjere.

• Koliko su bolnički kapaciteti spremni da podnesu jedan jak udar pandemije?

– Evo ja ću vam govoriti sa aspekta situacije u ZE-DO kantonu. Mi smo u ovaj proces ušli kadrovski, kapacitetom i opremom u nepovoljnoj poziciji u odnosu na druge centre i druge kantone u Federaciji BiH obzirom na činjenicu da mi nemamo ni univerzitetsko kliničkih centara i da smo morali naše bolnice pretvarati u COVID bolnice, znači u zdravstvene ustanove gdje se istovremeno pruža zdravstvena skrb onima koji su oboljeli od COVID-a 19 i onima koji nisu i koji su došli tražiti drugu vrstu zdravstvene usluge. I mi smo u ovome periodu opredijelili jedan priličan broj kreveta – kapacitet zeničke bolnice je oko 60 ljudi koji se mogu smjestiti, ali na bilo koje teže stanje može se odgovoriti.

Imamo bolnicu Tešanj, gdje imamo kapacitete dva puta po 40 kreveta, imamo izolatorij u Zenici koji ima 40 kreveta, a u roku od 15 dana možemo ga podići na 120, a trenutno servisiramo oko 40 pacijenata u bolnici u Zenici i oko 30 u bolnici u Tešnju. Mi sada imamo kapacitete i za malo složeniji scenarij nego je ovaj sadašnji. Ustanove su dobile vremena i pojačale su se sa opremom, respiratorima, CT aparatima, mobilnim rendgenima koji su bili neophodni. Zdravstveni sektor je u ovom proteklom periodu uradio jedan prilično dobar posao.

Nama je problem testovi i testiranje naših pacijenata. Mi imamo dva certificirana laboratorija i sa manjim kapacitetom. Zbog objektivne situacije u Sarajevu i činjenice da imaju puno veću potrebu za testiranjem nego mi – s obzirom na eksplozivniji porast oboljelih – ograničen nam je kapacitet na 50. I sada tražimo rješenja kako da dođemo do testova, da povećamo kapacitete naših PCR laboratorija.

• Koliko je ukidanje strogih epidemioloških mjera doprinijelo nastanku ove situacije i da li bi opet trebalo uvoditi restriktivne mjere?

– Ima tu jedan malo veći problem. Ne mislim da je brzo ukidanje restriktivnih mjera u potpunosti odgovorno za sadašnje stanje.  Jednim dijelom je sigurno doprinijelo. Moralo se ići u tom smjeru jer ovo nije samo epidemiološki problem, jer postoji i psihološki problem kod ljudi s tim ograničenjima da djeca i ljudi stariji od 65 ne smiju izlaziti, da se ne smiju voziti gradskim saobraćajem, da privreda proživljava kolaps. Ostavilo je ukidanje mjera posljedice na zdravstveno stanje, to ranije ukidanje mjere, ali je donijelo pozitivne efekte na druge sfere života. Ono što mene malo brine to nije ukidanje restriktivnih mjera nego nepridržavanje mjera koje su na snazi. Nisu sve mjere ukinute.

Mi smo svjedoci da se prave velike svadbe gdje se okuplja veliki broj ljudi, interne zabave, teferiči i bez toga bi mogli i to se može prolongirati. Nošenje zaštitnih maski, upotreba dezinfekcionih sredstava, fizička distanca to će biti model ponašanja i u budućem periodu i to više nisu restriktivne mjere. Budemo li se toga pridržavali nema potrebe za uvođenjem dodatnih represivnih mjera koje bi sada bile kontraproduktivne. Treba samo da se pridržavamo onoga što je propisano.

• Šta će se desiti ako dođe, u septembru ili oktobru, do spajanja sezonske gripe, prehlade i COVID-a 19, što je nešto od čega ljekari strahuju?

– Sa aspekta medicine i iskustva životnog COVID-19 je nešto novo s čim se mi susrećemo i ja, prateći sve izjave davane u proteklom periodu, često naiđem mjesta gdje su ljudi sami sebe demantirali. Kratak je vremenski period prošao da bi se dao sud i nije naše da nagađamo šta će se desiti. Mi u zdravstvenom sektoru dajemo sve od sebe da ugasimo požar. Mi na neke stvari ne možemo uticati i da li će se desiti da se poklope COVID sa sezonskom gripom je stvar na koju manje možemo uticati.

Bitno je da sugerišemo narodu i na tu mogućnost ne bi li ga stimulisali da se drži osnovnih mjera socijalne distance i da nam tako olakša posao, da pratimo kako će se situacija odvijati. A ako dođe do toga naš je zadatak da nađemo adekvatan način da zaštitimo naše građane, što smo i uspjeli u proteklom periodu.

Dosta stvari koje smo čuli od stručnjaka o COVIDU-19 je demantovano i nagađanja su veoma kontraproduktivna. Mi smo vatrogasci, mi gasimo ovaj zdravstveni požar.

• Je li moguće da pandemija jednostavno nestane što mnogi epidemiolozi pretpostavljaju da će se desiti, a kako se dešavalo sa mnogim drugim pandemijama koje historija pamti?

– Moguć je i taj scenarij kao što je moguć i scenarij za širenje pandemije. Ako bude taj drugi, fini, scenarij izaći ćemo iz svega vrlo lako, a  ako bude onaj prvi scenarij borićem se kao i do sada da zaštitimo naše ljude. Naša osnovna zadaća je da zaštitimo stanovništvo.

• Kako gledate na najave za proizvodnju vakcina i da li će, kada bude proizvedena, biti dostupna svima pa i zdravstvu Bosne i Hercegovine?

– Ja sam po osnovama specijalista urgentne medicine i puno više radim nego što razmišljam o stvarima koje su iznad mojih mogućnosti. Mi smo siromašna zemlja i zemlja u razvoju i u proizvodnji i distribuciji vakcine ne možemo učestvovati. Pratimo šta se dešava u svijetu i procijenit ćemo šta je najbolje za naše stanovništvo. Ako bude proizvedeno neko djelotvorno sredstvo sve ćemo učiniti da to obezbijedimo našim ljudima. Po pitanju vakcine je mnogo različitih mišljenja. Od toga da li da se vakciniše stanovništvo ili ne, ali kratko je vrijeme prošlo od pojave virusa da bismo mogli stručno diskutovati o lijeku i vakcini.

• Situacija u Neumu. Vidimo da nema pridržavanja mjera. Da li će epidemija podivljati za 15, jer je period inkubacije virusa dvije sedmice?

– O čemu se radi ovdje. Ja sam u razgovoru sa bilo kim ko je od mene tražio neki savjet za odlazak na godišnji odmor u ovom periodu prijateljski sugerirao da to izbjegavaju. Ja sam od mnogih koji ove godine more neće vidjeti, pogotovo ako se ne smiri epidemija do pred kraj godine. Moj je stav da se sve ono što se može izbjeći treba izbjegavati. Je li to neophodno otići na more – ako je neophodno zbog zdravlja imam razumijevanja, ali ako neko ide zbog nekog ćeifa, zbog provoda mislim da ne treba da ide. Moj stav je a pokazujem ga ličnim primjerom da ove godine treba izbjegavati odlazak na more.

Izvor: Al Jazeera