Dubioza kolektiv – Seciranje pseudo demokratije – Štampa na njemačkom jeziku piše o bh bendu Dubioza kolektiv i njihovom ‘političkom jeziku’. “Bend secira bolnom preciznošću razočaranje, teške životne uslove, konzumerizam i banalnost politike u današnjoj BiH.”
„Bosanskohercegovački bend ‚Dubioza kolektiv‘ pjeva protiv nemoći u svijetu u kojem vladaju izuzetno teški životni uslovi i glupost politike“, ovako ukratko počinje priču Adelhajd Velfl (Adelheid Wölfl) u bečkom Standardu.
„‘Pionirska je zakletva samo stara hartija, bratstva i jedinstva nema – sad je demokratija‘, pjevaju članovi benda suvo, zločesto ali pravo u centar. Pionirska zakletva je u jugoslovensko vrijeme bila nešto kao prva pričest kod katolika, bratstvo i jedinstvo bio je moto multietničke države. Danas se u Bosni i Hercegovini svake četiri godina bira nova vlast, ali skoro da se ne nude nikakvi koncepti niti alternative. Izbori služe samo za to da političke elite, sve zajedno, osiguraju svoje podaničko osoblje u državnim strukturama.
U skladu s tim Dubioza u daljem tekstu pjesme kaže: ‚Danas kada postajem funkcioner dajem časnu funkcionersku riječ da ću marljivo krasti i lagati i zemlju strovaliti u dug; da ću voljeti našu neoliberalnu domovinu kapitalističku, tranzicijsku banana republiku, da ću razvijati nepotizam i korupciju i prosipati šuplju u koju ne vjeruje niko da ću oderati sve porezne obveznike čijim parama kupujem socijalni mir‘.
Bend secira bolnom preciznošću razočaranje, teške životne uslove, konzumerizam i banalnost politike u današnjoj Bosni i Hercegovini. I uprkos svim tim nevoljama bend napreduje jer verbalizuje tačno ono što parališe sve. ‘Mi čeznemo samo za normalnošću’, kazao je Standardu Vedran Mujagić, gitarista benda. (…)
‘Ne želimo da se krijemo iz ametafora’
Dubioza kolektiv je danas najvažniji bend u BiH i na turnejama je po cijeloj Evropi. Mnoge pjesme pjevaju na engleskom. Tekstovi su slojeviti, a jedan služi kao poziv na političku pobunu. (…) Međutim, Dubioza kolektiv nije klasični društveno kritički nastrojen bend. Osam članova benda, koji zajedno pišu tekstove, lako se znaju našaliti i na svoj račun. Oni koriste sleng i jezik ulice. ‘Ne želimo da se krijemo iza metafora’“, kazao je Mujagić u razgovoru sa Adelhajd Velfl u Sarajevu.
„No, bend je ipak visoko politički nastrojen. ‘Osnovali smo ga s namjerom da možemo izraziti svoje mišljenje’, kaže Mujagić. Na primjer, izraziti osjećanja kako je biti napušten od strane Evrope, gdje se ništa nije promijenilo od rata u BiH od 1992-1995.
‘Don’t be annoying, please don’t get me wrong. I’m sick of being European just on Euro Song‘, tekst je pjesme Euro Song. Ako se izuzme Evrovizija ljudi se osjećaju isključeni od ostatka kontinenta. Dubioza tematizira život u predgrađima, u neimaštini. ‘Do prije deset godina nam je bila potrebna viza za inostranstvo, a sada ne možemo da idemo da radimo u nekoj stranoj zemlji. Tako da se osjećaj kako nas je Evropa napustila samo nastavlja. Mi živimo u poluprotektoratu, polukoloniji i onda nije jednostavno da na Evropu gledamo kao na nešto pozitivno’, kaže Mujagić.
Alternativa perifernoj egzistenciji, odnosno emigraciji je takođe centralna tema njihovih pjesama: ‘I can no longer wait, take me to United States. Take me to Golden Gate, I will assimilate’ – u ovoj se ispoljava čežnja da konačno budeš prihvaćen. Takođe i stihovi poput: ‘Pošaljimo mlade u dijasporu da rade, da kopaju kanale i farbaju fasade, pošaljimo mlade u dijasporu da rade da ribaju tanjire do kraja balade’, opisuju na sarkastičan način talas iseljavanja koji se nastavlja.
Zbog toga što je već jedan veliki dio stanovnika Balkana otišao u SAD, Kanadu, Australiju, skandinavske zemlje, Njemačku, Austriju i Švajcarsku i dijaspora je dobila svoje. ‘I’m living in diaspora, I’m very proud of my house with the pool, master credit card, thick gold chain hangs around my neck, Mercedes-Benz parked in the back’, stihovi su iz pjesme ‘No Escape from Balkan’. Ali, nije to napad na dijasporu naglašava Mujagić. Jer, dijaspora je ta koja na kraju novcem koji šalje u zemlju čuva BiH od potpune propasti. ‘To je još jedan od razloga zašto nema pobune na ulicama i štrajkova na ulicama’, kaže Vedran Mujagić u opširnom tekstu koji je za bečki dnevnik Standard napisala njegova dopisnica iz Sarajeva Adelahjd Velfl.
Priredio: Svetozar Savić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
