Dvadeset pet godina od postavljenja kipa (statue) Gospe u dvorištu crkve svetog Ilije

Kip je radio slikar – kipar Anto Kajinić.

Citiram tekst gospođe Ćurić:

“Temelje za kip Bogorodice je radila Izgradnja, viljuskarista na slici je pripadnik ARBiH, Fra Stipan Radić je fotografirao, na slici je još Anto Kajinic, fra Anto Šimunovic i moja mama Nevenka Vidakovic nadzorni organ.”

Ja na ovaj tekst da dodam, kako je ručno kalupovanje, priprema za livenje i samo lijevanje obavljeno u Radnoj jedionici “Novi život”, koja posluje pri KPZ Zenica. Direktor i kontakt osoba za ovaj odgovoran posao je bio Zehrudin Hodžić, dipl. inž.

Već od početka izrade kipa, poznati, sada pokojni novinar negdašnje TV Sarajevo, Smiljko Šagolj je iz Gruda kao dopisnik tadašnje HTV, javljao kako se u Zenici prave vješala za vješanje Hrvata. Na današnji dan te ratne 1993. godine je HTV u popodnevnim vijestima objavila, kako je više Hrvata mučeno vučenjem po ulicama, a potom obješeni u dvorištu crkve svetog Ilije. Nekolicina Zeničana je tada angažovala dopisnika CNN-a, koji je bio smješten u Zenici, da ode, snimi, uradi razgovor sa fra Stipanom Radićem i obajvi kao demant HTV-a.

Slijedi tekst Ante Kajinića. Moram kazati, da nije tačno, kako je bio kip do 1946. prikazan fotografijiom Jozefinine fontane iz Kaznionice, pa….. uostalom čitajte. Bio je drugačiji kip Gospe.

Evo šta kaže uvaženi slikar Anto Kajinić u vezi ovog događaja:

TRAJANJA I VRAĆANJE ISKONU

Zašto i koliko ima razložnosti u činu postavljanja Gospinog kipa u zapadnom dvorištu crkve sv. Ilije u Zenici u vrijeme sveopće nesreće i patnje, u vrijeme događanja, gotovo biblijski predskazane, ratne kataklizme na prostorima zemlje Bosne i Hercegovine? Ima razložnosti ovom duhovnom i stvaralačkom činu zato što se njime potvrđuje kontinuitet višestoljetnog trajanja i istrajavanja bosanskih Hrvata – katolika na ovim prostorima, ali i nada istih da će takvo trajanje biti nastavljeno i ubuduće. Do 1946. godine na istom mjestu nalazio se Gospin kip u kamenu, koji je postavljen između dva svjetska rata. No, te godine vandalski je i preko noći kip uništen.

U razgovorima franjevaca župe sv. Ilije u Zenici i slikara Ante Kajinića iz Zenice dogovoreno je pokretanje aktivnosti za ponovno postavljanje Gospinog kipa na istom mjestu. Posao je obavljen skromno i tiho uz svestranu podršku i razumijevanje brojnih grupnih i pojedinačnih pokrovitelja, kako i dolikuje nastajanju duhovnih dobara i vrijednosti. Kip je nastao i postavljen u vihoru plamenom, u vihoru ludosti! To treba tumačiti općeljudskom potrebom traženja jedinih oslonaca u vrijeme zatiranja svih postignuća. Ti oslonci su duhovne vrijednosti. Stoga je realiziranje i postavljanje ovog kipa potvrda nalaženja i trajnog opredjeljenja bosanskih Hrvata – katolika u Zenici za baštinjenje tih vrijednosti. Jer, jedino tako, zapravo, čovjek i može potvrđivati svoju kozmičku veličinu.

Ovaj čin je razložan i puno stoga što su i umjetnik i franjevci željeli darovati ljudskom oku svu veličinu, ljepotu, ali i patnju majčinstva. Ima li što veće i ljepše što um ljudski može i treba da pojmi od rađanja, od potvrde trajanja? I da li je i jedna slutnja, i jedna strepnja, i jedna bol, ravna majčinoj nad potomstvom?

Stoga neka ovaj kip majke Bogorodice bude na radost svim ljudima dobre volje, a one koji su ogrezli u zlu neka trajno opominje da u njemu traje veličina i ljepota svih majki, pa i njihove. Tako ostaje trajna i živa mogućnost i iskonska potreba traženja i nalaženja čovjeka u svima nama, a osobito u ovom tragičnom i sludujućem ratnom vremenu.

Zenica, srpanj 1993. godine Anto Kajinić

tekst i foto preuzeti sa FB stranice ZENICA, STARE SLIKE I PRIČICE