Edin Durmo – Scorpio: In memoriam Armin Gazić – Nedavno je dobar prijatelj objavio tvoju fotografiju iz dječačkih dana, sa prve Paklenice, i napisao da ne zna šta da napiše. Evo, prošlo je već nekoliko dana kako si otišao na put bez povratka, a još nisam siguran da ja znam šta bi trebalo da napišem. A moram! Moram zbog svih onih godina koje si nam poklonio svojom posebnošću.
Da, zaista si bio poseban! Kazati „drugačiji“ ne bi bilo dovoljno, jer drugačiji može biti bilo ko, ali poseban je samo onaj koji plijeni svojim postupcima i djelima. A ti si plijenio…i djela su ti bila posebna.
Nije tajna da smo imali uspona i padova u našem odnosu, ali i tada si bio poseban i uvijek i iznova naš je odnos jačao i bivao posebniji. Kada si na obilježavanju Irijanovog 18-tog rođendana izjavio da sam tvoj drugi otac, stavio si pred mene obavezu i odgovornost, dakako, i počast vrijednu svakog poštovanja.
Vratio si me tada preko 20 godina, u vrijeme kada si kao poletarac došao na našu školu skijanja i kada sam te zbog tvojih nestašluka „počastio“ simpatičnim nadimkom, po kojem si, eto, postao simbolom jedne mladosti i jednog podneblja – Mućak! Međutim, siguran sam da su i moje kolege, uz koje si također stasavao i odrastao, nesebično prenosili na tebe i dio istinske očinske ljubavi.
Siguran sam da su Jure, Čili, Hamo, Gafa, Kama, Samir, Massimo, Zehro i mnogi drugi, osjetili onu tvoju posebnost i iskričavost i da je svaki od njih ugradio svoj djelić u bogati mozaik tvoga znanja i iskustva. Učio sam te od malih nogu svemu što sam i sam osjećao i smatrao najvećim blagom koje je pred mene podastrto, kao što danas učim svoga sina Irijana. Da, učio sam te svemu, a ti si u maniru najboljeg učenika upijao, prihvatao i otimao to znanje i, u godinama koje slijede, kristalisao ga i uobličavao svojom osobenošću i posebnošću, dovodeći ga do krajnjih granica, skoro do savršenstva.
Da, svemu sam te učio, ali, nažalost, u jednoj stvari nisam uspio – jednostavno, tvoj uzavreli i rasplamsali dječački karakter nije prihvatao da kroz život treba ponekad „prešaltati“ iz pete u četvrtu ili treću brzinu.
Gazio si punim gasom, strepeći da će ti promaći neki trenutak ili neko mjesto. Načinom galeba J.L. pokušavao si potirati „ovdje“ i „sada“, vječito iskačući iz vremena i prostora. Neke daleke, za većinu nedokučive obale, uspijevao si primaći i dokučiti, potirući vrijeme i prostor na svom svetom putovanju. I ako bi neko pomislio da je tvoje putovanje završilo, zaista bi se prevario.
Tvoj PUT nastavlja da živi i traje, nastavlja da potire vrijeme i prostor kroz neke nove dječake, kojima si bio uzor i koji će graditi svoj put po ugledu na tebe. Putuj dječače, putuj sine naš!
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
