Ekonomski rast u BiH- Iako se sve više govori o evropskom putu BiH i približavanju naše zemlje EU, od najrazvijenije evropske porodice smo udaljeni barem 50 godina, ako se posmatra životni standard ljudi u BiH i prosječnih stanovnika Evrope. I to pod uvjetom da Evropa u narednom periodu stagnira ili u „najboljem“ slučaju bilježi spori rast.
Do ovakvog rezultata se dođe slijedeći “matematiku“ šefice Ureda Svjetske banke u našoj zemlji Tatiane Proskuryakove. U izjavi za Faktor kazala je da BiH bilježi solidan ekonomski rast od tri posto godišnje. Međutim, da bi smo, kako je ona kazala, dostigli sadašnji životni standard Evropljana potrebno je da u narednih 25 godina bilježimo ekonomski rast od šest posto.
Ovakav ekonomski rast za BiH je misaona imenica. Veće stope rasta BiH je bilježila u periodu neposredno nakon rata, kada je ona imala dvocifrenu vrijednost i iznosio je blizu 30 posto. No, u tom periodu bh. privreda ne samo da je kretala “od nule“, nego čak i iz “minusa“, nakon ratnih razaranja, tako da je svako otvaranje prodavnice dodavalo po koji procenat stopi ekonomskog rasta države. Već od početka ovog stoljeća ekonomski rast veći od pet posto je bio incident, a ne pravilo.
Treba znati i to da se stopa ekonomskog rasta određuje međusobnim poređenjem prethodne dvije godine. To znači da je privreda u 2015. godini bila za tri posto razvijenija u odnosu na 2014. Ako se zna da su poplave u maju 2014. gotovo uništile privredu u skoro polovini države, jasno je koliki je bio stvarni ekonomski razvoj zemlje.
Proskuryakova, kao i brojni drugi ekonomski stručnjaci, tvrdi da je jedini izlaz za BiH provođenje strukturalnih reformi. O čemu se tu zapravo radi i šta stoji iza ovako pompeznih riječi? Radi se o tome da vlasnici kapitala, koji bi možda i imali namjeru da ulažu novac u našu zemlju, ne žele finansirati socijalni mir.
Njihova funkcija je da razvijaju poslovanje i osiguraju rast kompanije čime će doći i do većeg broja radnih mjesta. Da bi to bilo moguće, privredi je potrebno olakšati poslovanje, pojednostaviti poreznu politiku i omogućiti nesmetan izvoz na strana tržišta.
Na taj način će oni koji su zaposleni, svojim radom osigurati sredstva za penzije, socijalnu, zdravstvenu i svaku drugu zaštitu onima koji ne rade. Bez obzira da li su u pitanju djeca, penzioneri, radno nesposobni, nezaposleni i slično.
Kapitalisti naprosto ne žele dati novac i za njih, kroz različite doprinose i slično. Očekuju da novac za zaštitu tih osoba osigurava država, iz poreza koje naplaćuje od tih istih kapitalista. Ma koliko bezdušno zvučalo, tako funkcionira savremeni svijet.
(Faktor.ba)
Almir Šarenkapa
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
