Elma Zeba, maturantica srednje Mješovite škole u Zenici, pisanjem se bavi nekoliko godina – iza sebe ima nekoliko objavljenih priča, uz uglavnom lijepe reakcije književne zajednice koja vapi za mladim i talentiranim piscima.
Za portal Radiosarajevo.ba pričala je o ljubavi prema knjizi, njenim pričama, školi i planovima za budućnost. Elma se pisanjem počela baviti prije tri godina, ali je oduvijek, kako kaže, imala potrebu izraziti se kroz umjetnost – prvo crtanje, a potom i pisanu riječ. Već nakon prve priče, kaže kako je shvatila da je to ono čime se želi baviti. Mlada Elma je, prema mišljenju mnogih, vrlo talentirana, a nas je zanimalo šta mladoj Zeničanki daje inspiraciju i motiv za priče.
“Inspiriraju me davna sjećanja, misli i emocije, ma kakve god one bile. Uspomene i sjećanja koja će zauvijek ostati u meni i koja nose jedan divan trag svega toga. Motivaciju, također vidim u malim stvarima svakodnevnog života. Tekstovi koje sam dosad objavila mnogo su emotivni i uvijek gledam da svaka priča bude posebna i nosi zaista jednu dobru poruku za sve čitaoce.”
Elmine priče su već objavljivane u nekoliko časopisa i Elma ističe kako je jako zahvalna za svaku kritiku i pohvalu. Posebno naglašava jednu od svojih uzora u književnosti, bh. književnicu Nuru Bazdulj Hubijar koja je Elmi velika podrška.
“Imala sam Nurinu podršku za svoje tekstove, čak sam dobila i korisne savjete. Imamo odličan kontakt, tako da mi to uvijek daje snagu – podrška dobre književnice koja mi je i uzor što se književnosti tiče.” Ne voli mnogo pričati o budućnosti jer, ali naglašava da je umjetnost njena prava i istinska ljubav – nastavit će pisati i raditi ono što voli. Voli čitati i pored obaveza u školi uvijek nađe vremena za dobru knjigu, a od posljednjih i njoj značajnih knjiga koje je pročitala izdvaja Dva srca M. Delly, Igre gladi i još neke: “Moje najdraže do sada pročitane su: Dva srca – M. Delly, Igre gladi, Princeza i kraljica – Philippa Gregoryja i svakako Dr. House. Ima ih još mnogo, ali ove želim izdvojiti.” Pitali smo Elmu i koja bi bila njena poruka za sve mlade ljude koji vole i misle da nešto dobro rade, ali se plaše i nesigurni su: “Moja poruka je da ako zaista žele to neka samo rade mnogo na tome jer se na kraju uspjeh ipak pokaže. Strpljenje treba itekako imati u ovom poslu jer oduzima mnogo vremena dok se jedna priča napiše, ali je težak i proces čekanja na objavu. Ne kaže se bezveze da hrabre sreća prati. Naravno, ako se to istinski i s mnogo ljubavi radi, ostalo će samo doći.”
Na samom kraju donosimo vam jednu Elminu kratku priču koju su mnogi ocijenili kao izvrsnu.
I nama će svanuti sreća
Da mogu dodirnuti san, ja bih znala što želim, pobjeći od stvarnosti i naučiti s tim živjeti. Kada slomiš granu i lišće ti neće oprostiti, a zašto bi čovjek to uradio? Da li je zaista teško živjeti u stvarnosti dok se smijemo ludim stvarima i pratimo gdje nas plavi oblak vodi. Daleko, daleko, ali ne razumijemo zašto je to tako. Čovjek se navikne na svoj život, prošlost se zaboravlja ako je moguće zaboraviti, ali ima događaja koji se urežu u tvoje srce. Ne možeš pobjeći iako želiš, iako te oblak vodi. Gledamo kako oblak svaki dan putuje polako, nestaje i odlazi. Tako je u životu, voljeni odlaze, nestaju u tami. Bijeg od stvarnosti ponekad je težak, i moraš se suočiti s tim da je zaista teško donijeti neku odluku. Da li si bila na pruzi dok je voz prolazio? Da li pokušala vratiti sat koji je zauvijek stao? Da li si se od srca smijao kada je trebalo da plačeš i budeš odvratan prema svima? U životu su neke stvari nemoguće, u životu vrijeme ne možeš vratiti, u životu moraš naučiti kako postupiti i koje su to pravilne odluke. Jer sat kad jednom stane, ili srce kada prestane kucati, zauvijek je rečeno kraj.
Tekst i foto: Benaris Mahmić, Radiosarajevo.ba
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
