Elma Zeba, maturantica srednje Mješovite škole u Zenici, pisanjem se bavi nekoliko godina – iza sebe ima nekoliko objavljenih priča, uz uglavnom lijepe reakcije književne zajednice koja vapi za mladim i talentiranim piscima.
Sa Elmom smo pričali o ljubavi prema knjizi, njenim pričama, školi i planovima za budućnost. Počela se pisanjem baviti prije tri godine, ali je oduvijek, kako kaže, imala potrebu izraziti se kroz umjetnost – prvo crtanje, a potom i pisanu riječ. Već nakon prve priče, kaže kako je shvatila da je to ono čime se želi baviti. Mlada Elma je, prema mišljenju mnogih, vrlo talentirana, a nas je zanimalo šta mladoj Zeničanki daje inspiraciju i motiv za priče.
“Inspiriraju me davna sjećanja, misli i emocije, ma kakve god one bile. Uspomene i sjećanja koja će zauvijek ostati u meni i koja nose jedan divan trag svega toga. Motivaciju, također vidim u malim stvarima svakodnevnog života. Tekstovi koje sam dosad objavila mnogo su emotivni i uvijek gledam da svaka priča bude posebna i nosi zaista jednu dobru poruku za sve čitaoce” – kaže naša sugovornica. Elmine priče su već objavljivane u nekoliko časopisa i Elma ističe kako je jako zahvalna za svaku kritiku i pohvalu. Posebno naglašava jednu od svojih uzora u književnosti, bh. književnicu Nuru Bazdulj Hubijar koja je Elmi velika podrška.
“Imala sam Nurinu podršku za svoje tekstove, čak sam dobila i korisne savjete. Imamo odličan kontakt, tako da mi to uvijek daje snagu – podrška dobre književnice koja mi je i uzor što se književnosti tiče.” Ne voli mnogo pričati o budućnosti, ali naglašava da je umjetnost njena prava i istinska ljubav pa će nastavit pisati i raditi ono što voli. Voli čitati i pored obaveza u školi uvijek nađe vremena za dobru knjigu, a od posljednjih i njoj značajnih knjiga koje je pročitala izdvaja Dva srca M. Delly, Igre gladi i još neke: “Moje najdraže do sada pročitane su: Dva srca – M. Delly, Igre gladi, Princeza i kraljica – Philippa Gregoryja i svakako Dr. House. Ima ih još mnogo, ali ove želim izdvojiti.” Pitali smo Elmu i koja bi bila njena poruka za sve mlade ljude koji vole i misle da nešto dobro rade, ali se plaše i nesigurni su: “Moja poruka je da ako zaista žele to neka samo rade mnogo na tome jer se na kraju uspjeh ipak pokaže. Strpljenje treba itekako imati u ovom poslu jer oduzima mnogo vremena dok se jedna priča napiše, ali je težak i proces čekanja na objavu. Ne kaže se bezveze da hrabre sreća prati. Naravno, ako se to istinski i s mnogo ljubavi radi, ostalo će samo doći.” Na samom kraju donosimo vam jednu Elminu kratku priču koju su mnogi ocijenili kao izvrsnu.
KOLIKO KOŠTA SLOBODA
Koliko košta sloboda? Žena mora da bude junak. Žena ne smije da pati. Dok u muškoj kulturi to je sasvim normalno, a nama? Pa i ne baš, ali moramo jer smo mi ipak te najjače. Ako šetam ulicom i govorim naglas, a u blizini nema nikoga da to čuje to je ipak monolog, ali spoljašnji monolog. Jecam, bolujem, smijem se. Dobro sam, sasvim sam dobro.
Život je idealan, snijeg pada, vruća kafa poslije napornog radnog dana godi, nije loša…Ljudi prolaze, sat ne stoji, vrijeme prolazi. Zašto sve prolazi? Zar ne može taj divan trenutak trajati vječnost? A onda s druge strane imamo: dosadnu, usamljenost, bol i vrijeme boli i tuge. Život se pretvara u proces, stvari ponekad polaku izmiču kontroli, kao kroz naše prste. Ono što želim kažem možda u neznanju, ali da li je to uvijek dobro?
Istinu prati sanažan bol, mnogo pitanja, ali ponekad odgovora nema. Držim se još uvijek rečenice gdje ima svjetla, moraju postojati I sjenke. I eto, niko nije znao šta zapravo ONA nosi duboko u sebi. Mogla je da živi i da preživljava danima, niko nije znao, niko nije trebao znati. Preživjela je. Noćima se gušila, budila u rijeci suza, sve dok jednog dana nije postalo nepodnošljivo.
Benaris Mahmić/BH Talents/Dnevno.ba
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
