Energetski sektor sve više liči na reklamu u kojoj glumac Branko Đurić Đuro kaže: „Fakat, miriše bijelo“. Naravno, ovdje se ne radi o deterdžentu pa bi prigodna reklama za energetski sektor BiH bila: „Fakat, miriše crno“. Sudbina deterdženta u BiH danas se posmatra kroz plasman tečnih proizvoda koji se prodaju u domaćim šoping centrima, pod reklamom „Kupujmo 3 D“. Liberalizacija je duboko zahvatila bosansko- hercegovačko tržište. Kako je ista zahvatila tržište široke potrošnje , isto se očekuje i za energetsko tržište.
I sve bi bilo dobro da država BiH ima odgovor na ključna pitanja sektorskih politika. Na prvom mjestu to je politika energetike i poljoprivrede. Iza toga slijede ostale grane industrije i privrede: od drvne, tekstilne,obućarske, prehrambene, mašinske, elektro i drugih grana. Priča o srpskoj, hrvatskoj i bošnjačkoj šumi je ista kao i priča o srpskoj, hrvatskoj i bošnjačkoj struji. Isto bi se moglo reći i za mlijeko koje bez obzira da li je bilo, bijelo ili belo stoji na režimu čekanja u pristupu tržištu Evropske Unije. Stoga priča o novim ulaganjima u energetske kapacitete postaje „bajka“ izbornih pobjednika.
Istina je da su rudnici u strašnoj finansijskog dubiozi. Istina je da su sve „manipulacije“ o električnoj energiji počele i završile u ovom sektoru : od prodaje dionica Elektroprivrede BiH u Tuzlanskoj banci, do struje za „ Alminij“ Mostar. Izborni plijen izbornih pobjednika se namiruje na „krupnom zalogaju“ elektroprivrede. S toga i platforma koalicionih partnera se testira na pozicijama nadzornih odbora i direktorskih mjesta ovog važnog javnog sektora privrede. Sva „briga“ vlasti je okrenuta kako se „namiriti“ iz imovine i prihoda energetskog sektora čiji iznosi prelaze milijarde KM.
Stoga i priča o rudnicima, hidrocentralama, termoelektranama stvarno, a ne fakat , postaje crna. Problem je što se prljavština i mulj koji je se nataložio u ovih dvadest godina dobro oprao kroz neefikasan pravosudni sistem BiH. S toga ima simbolike u onom našem prozvodu „3D“ koji ne bi zadovoljio potrebe da se pakuje u buradima, a ne malim pakovanjima, kako bi oprao sav taj crni talog i obraze istih onih koji pretenduju da ponovo postanu čelnici u upravnim i nadzornim organima „elektroprivreda“.
Na platformi ovih upravnih struktura se stvaraju i koalicije. Priča je počela sa smjenom ministra energetike i industrije, kraja mandata upravama i rukovodstvu , da bi na kraju mogla završiti kao „većinska“ i „ manjinska „ Vlada F BiH. Nakon, proceduralnih konkursa u javnim preduzećima i ustanovama, dolazi vrijeme mandata koji će trajati sve do 2018. godine. A dotle po onoj narodnoj „ Ko pukovnik, a ko pokojnik“. I sve tako do novog „ špila“ karata koje su dobro markirane za vješte igrače izbornih pobjeda. Saldo svega je u povećanju javnom dugu i pokriću istog kroz veće dažbine, cjenu električne struje i prodaju javne imovine. Korist od svega je u rukama političke oligarhije . Krajnji platiša je poreski obveznik i siromašan narod : bošnjački, srpski i hrvatski. Fakat, miriše crno! Zar ne?
Prof. Dr. Izudin Kešetovic
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
