XIV FESTIVAL BH. DRAME ZENICA/SARAJEVO 2015. OBJAVLJENA SELEKCIJA PREDSTAVA ZA OVOGODIŠNJE IZDANJE FESTIVALA
Povodom objave zvanične selekcije programa XIV. festivala bosanskohercegovačke drame i autorskog teatra Zenica – Sarajevo 2015., a na Svjetski dan teatra, u Cabaret Clubu Bosanskog narodnog pozorišta Zenica održana je konferencija za štampu. Za XIV. Festival bh. drame prijavljeno je ukupno petnaest predstava iz pozorišta Bosne i Hercegovine, Republike Austrije, Republike Srbije i Republike Turske, a od kojih je u zvaničnu selekciju ovogodišnjeg Festivala uvršteno osam predstava.
Selektor ovogodišnjeg Festivala bh. drame, Nedžad Fejzić, istakao je da se ovogodšnje prijavljene predstave ističu prema svojim umjetničkim dometima i da se na određeni način bave povijestima ovog našeg, balkanskog prostora.
“Izbor predstava za XIV festival bh. drame napravljen je na osnovu dva kriterija : onog „opšteg“, koji, prije svega, naravno, podrazumijeva mjeru estetske ostvarenosti, teatarske uvjerljivosti scenskog „glasa“ pozorišne predstave kao složene umjetnosti, kvalitet dramskog teksta ( nota bene : Festival je kao primarni cilj postavio njegovanje domaćeg dramskog teksta, podsticaj za razvoj i afirmaciju domaćeg dramskog stvaralaštva), pozorišne poetike koje „pričaju priču“ koja nas se, jednostavno, tiče, koje imaju umjetničke, društvene i intelektualne ambicije ozbiljnog, društveno angažovanog „umjetničkog teatra“ čija estetika uvijek poziva i na etiku, s jedne strane, i kriterija koji je, pak, ovogodišnja ponuđena festivalska pozorišna produkcija svojim tematsko-značenjskim sličnostima naprosto „otvorila“ selektorskom oku”, rekao je Fejzić.
U takmičarski program XIV. festivala bh. drame i autorskog teatra Zenica – Sarajevo 2015. uvršteno je ukupno osam predstava:
1. Darko Cvijetić, Feničanke, Materijali, reditelj Darko Cvijetić, Pozorište Prijedor
2. B. Vidosavljević/A. Lugonić/D. Bevanda, Kokoš, rediteljica Selma Spahić, Internacionalni teatarski festival MESS, Sarajevo
3. Derviš Sušić, Teferič, reditelj Aleš Kurt, Kamerni teatar 55, Sarajevo
4. A. Imširević/D. Basha/ A. Bašović, Balkanski rekvijem, reditelj Stevan Bodroža, Wien Kultur, BMUKK, Trembles Verein fur freies Theater, Hundstrum, Bosansko narodno pozorište & Internacionalni teatarski festival MESS
5. Dragan Komadina, ‘Ajmo na fuka, reditelj Dragan Komadina, Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru i Narodno pozorište Mostar
6. Almir Imširević, Kad bi ovo bio film, rediteljica Bilge Emin, Istanbul State Theatre, Turska ( u dogovoru/izboru sa koselektorom Festivala)
7. Amir Bukvić, Ko je srušio Berlinski zid, rediteljica Aida Bukvić, Bosansko narodno pozorište Zenica
8. Selma Spahić & M.Milosavljević/D.Pešut/V.Grbić/M.Peković/M.Vejnović/M.Makivić: Natatorijum, rediteljica Selma Spahić, Narodno pozorište/kazalište Subotica, Srbija
Pored glavnog programa, publiku i goste Festivala očekuje veliki i bogat broj pratećih programa, muzičkih programa, promocija teatrloških izdanja, izložbe, razgovori s regionalnim teatarskim umjetnicima, te radionice namijenjene učenicima i studentima.
Ovogodišnji, četrnaestu po redu Festival bh. drame održat će se u periodu od 7.5. do 17.5.2015. godine.
XIV Festival bosanskohercegovačke drame Zenica 2015.
I Z V J E Š T A J
koselektora XIV. Festivala bosanskohercegovačke drame Zenica 2015.
Za XIV Festival bh. drame prijavljeno je ukupno petnaest predstava iz pozorišta Bosne i Hercegovine, Republike Austrije, Republike Srbije i Republike Turske.
U periodu od 1. februara do 20. marta – osim predstave Kad bi ovo bio film Istambulskog državnog pozorišta, koju je, kao koselektor, vidio direktor Festivala – odgledao sam SVE prijavljene predstave (uz napomenu da sam predstave Balkanski rekvijem, Ko je srušio Berlinski zid i Kokoš pogledao u njihovim premijernim izvođenjima, a za predstavu Natatorijum priložen je DVD snimak).
Izbor predstava za XIV festival bh. drame napravljen je na osnovu dva kriterija : onog „opšteg“, koji, prije svega, naravno, podrazumijeva mjeru estetske ostvarenosti, teatarske uvjerljivosti scenskog „glasa“ pozorišne predstave kao složene umjetnosti, kvalitet dramskog teksta ( nota bene : Festival je kao primarni cilj postavio njegovanje domaćeg dramskog teksta, podsticaj za razvoj i afirmaciju domaćeg dramskog stvaralaštva), pozorišne poetike koje „pričaju priču“ koja nas se, jednostavno, tiče, koje imaju umjetničke, društvene i intelektualne ambicije ozbiljnog, društveno angažovanog „umjetničkog teatra“ čija estetika uvijek poziva i na etiku, s jedne strane, i kriterija koji je, pak, ovogodišnja ponuđena festivalska pozorišna produkcija svojim tematsko-značenjskim sličnostima naprosto „otvorila“ selektorskom oku. Riječ je, naime – bez želje, dakako, da se na silu, po svaku cijenu, učitava nekakav obavezujući „zajednički nazivnik“ predloženih predstava – o vrlo indikativnoj i zanimljivoj činjenici da se u svim predstavama sa ovog spiska – bez obzira na njihove konačne domete, koji su neosporno različiti, i na njihove različite žanrovske i stilske predznake – može jasno uočiti i prepoznati tematiziranje neposrednih učinaka „buke i bijesa“ balkanskih povijesti na sudbinu društva i krhko biće pojedinca, na ratom „tetovirene duše“, na njihove neponovljive egzistencijalne „istine“. Sve ove predstave kao da su nastale na tragu Adornovog uvida da „treba tražiti povijest u istini, a ne istinu u povijesti“. Stoga, predlažem, da se ovogodišnji festival odigra „uokviren“ geslom Sadašnjost historije/povijest sadašnjosti.
Dakle, Organizacionom odboru XIV Festivala bh. drame predlažem da se u zvanični program Festivala uvrste sljedeće predstave, i to ovim redoslijedom:
1. Darko Cvijetić, Feničanke, Materijali, reditelj Darko Cvijetić, Pozorište Prijedor
2. B. Vidosavljević/A. Lugonić/D. Bevanda, Kokoš, rediteljica Selma Spahić, Internacionalni teatarski festival MESS, Sarajevo
3. Derviš Sušić, Teferič, reditelj Aleš Kurt, Kamerni teatar 55, Sarajevo
4. A. Imširević/D. Basha/ A. Bašović, Balkanski rekvijem, reditelj Stevan Bodroža, Wien Kultur, BMUKK, Trembles Verein fur freies Theater, Hundstrum, Bosansko narodno pozorište & Internacionalni teatarski festival MESS
5. Dragan Komadina, ‘Ajmo na fuka, reditelj Dragan Komadina, Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru i Narodno pozorište Mostar
6. Almir Imširević, Kad bi ovo bio film, rediteljica Bilge Emin, Istanbul State Theatre, Turska ( u dogovoru/izboru sa koselektorom Festivala)
7. Amir Bukvić, Ko je srušio Berlinski zid, rediteljica Aida Bukvić, Bosansko narodno pozorište Zenica
8. Selma Spahić & M.Milosavljević/D.Pešut/V.Grbić/M.Peković/M.Vejnović/M.Makivić: Natatorijum, rediteljica Selma Spahić, Narodno pozorište/kazalište Subotica, Srbija
Obrazloženje:
1. Na tragu Euripidovih Feničanki, slijedeći arhetip tebanske apokalipse, smještajući likove antičke drame sada i ovdje, u prostore plemensko-palanačkih egzaltiranih metafizika čiji je prvorazredan zadatak militarizovanje psihe, njeno radikalno podvođenje pod nacionalni superego, Darko Cvijetić, uz nadahnutu saradnju glumaca koji „proizvode“ vanredno dojmljiva, „kožno“ komunikativna „emotivna stanja“ na sceni, u svom autorskom projektu Feničanke, Materijali transponujući, dakle, arhetipsku antropološku matricu u ovdašnje prepoznatljive kodove, ovdašnje tebanske „situacije“, kroz metapriče o pet ženskih istina, dječaku, starici i starcu stvara jedan potpuno samobitni scenski univerzum u kojem se, prije svega, pokušava humanizirati žrtva.
2. Nastala kao dio trilogije Janje/Kokoš/Orao u okviru projekta „Stoljeće jedne porodice“, kroz koprodukciju Zagrebačkog kazališta mladih, Međunarodnog teatarskog festivala MESS i Bitef teatra, predstava Kokoš Selme Spahić , uz opetovanu izvanrednu saradnju sa dramaturškim timom ( D. Bevanda, B. Vidosavljević i A. Lugonić), svoju narativnu strukturu pronalazi u motivima romana Velika bilježnica Agate Kristof, šokantne i nelagodne sage koja traumatičnu povijest jedne porodice sučeljava s ratnom zbiljom velike povijesti. Uz nadahnuto koautorstvo glumačke ekipe, Selma Spahić gradi predstavu žestokih scenskih slika u kojoj se rafiniranim (meta)teatarskim jezikom dekonstruiše „neupitna“ paradigma porodice kao žrtve u nemilosrdnom žrvnju istorije i rata.
3. Čitajući Sušićev Teferič, „starinski džumbus sa junacima“, kroz postmodernu satiričnu teatarsku optiku i raskošnu scensku imaginaciju, superiorno orkestrirajući igru odličnog glumačkog ansambla, reditelj Aleš Kurt „veselo i krvoločno“ priča priču o „vlasti i kandžiji“, beskompromisno demistifikujući jedan svijet uobručen patrijahalnim epskim narodnjaštvom , zarobljen vlatitim egzistencijalno-epohalnim strahom od bilo koje promjene koja dolazi „s onu stranu brda“, izričući, na taj način, aktuelnu osudu „istorijske nemoći“ bilo koje zatvorene zajednice u njihovoj lošoj beskonačnosti.
4. Egzistencijalno-antropološki prepoznajući da se na Balkanu „buka i bijes“ povijesti najčešće i po pravilu javlja u liku đavola, a „stvarnost“ između ratova gradi i „proizvodi“ kao iluzija koja, stvarajući privid „normalnog“ života, omogućava egzistencijalni predah, varku do sljedećeg inferalnog sunovrata, Stevan Bodroža u Balkanskoj trilogiji, koju čine dvije monodrame i jedna duodrama, u sjajnoj scenskoj sinergiji sa tekstopiscima i glumcima, uvodi nas u čudesni pejzaž paralelne, potisnute, a zapravo, prave stvarnosti kroz koju se, možda, katarzično „moramo okrenuti budućnosti“, izlazeći iz okova prošlosti kao „ vječne sadašnjosti bez utjehe“.
5. Nastala kao rezultat prve službene koprodukcije HNK Mostar i Narodnog pozorišta Mostar predstavu ‘Ajmo na fuka – u gradu u kojem uporno, decenijski, svoj panideološki egzercir izvode dijabilične strategije etnokonfesionalnih „geopolitika“- nesumnjivo, po svojoj dnevnopolitičkoj „bizarnosti“ preporučuju i oni „neteatarski“ razlozi, koji nam, opet, jankotovski, potvrđuju da je pozorište uvijek, između ostalog, i susret sa ulicom i trgom. Ovdje je, međutim, riječ o predstavi osmišljene i vrlo precizno ostvarene višeslojne scenske strukture u kojoj nam D. Komadina, kao autor teksta i reditelj, sa glumcima R. Peharom i S. Oručevićem, iskreno i teatarski sugestivno, svojom igrom iluzijom realnosti i realnosti iluzije, eksplicitno i otvoreno načinjući ratnu traumu bošnjačko-hrvatskog sukoba , ispreplićući prošlost i sadašnjost, potvrđuje, isto tako, da je jedna od temeljnih zadaća pozorišta u savremenom svijetu i funkcija demistifikacije.
6. Rijetko, nažalost, savremeni bh. dramski pisci dožive višestruka uprizorenja i različita rediteljska čitanja svojih dramskih uradaka. Almir Imširević je, očigledno zahvaljujući , prije svega, izvanredno intrigantnom dramskom potencijalu svojih tekstova, jedan od malobrojnih bh. autora koji su osjetili draž ponovne rediteljske interpretacije vlastitog dramskog teksta. A to zadovoljstvo je, složićemo se, još veće kada se tekst producira u drugoj teatraskoj sredini što je, opet, i prilika da se, na osnovu domaćeg dramskog teksta, izvrši i dragocjeno porđenje između naših teatarskih poetika i onih iz drugih sredina. Iz Istanbula u režiji Bilge Emin nam dolazi jedno teatarski vrlo zanimljivo tumačenje Imširevićevog teksta Kad bi ovo bio film u kojem se kroz intimistički uprizorene „porodične priče“ iz opkoljenog, ratnog Sarajeva vrlo pregnantno daju iščitati znakovi „duha vremena“ , koji se zrcale i u likovima uobručenim u „priču“ koja svoj antropološki, recepcijski kod empatijski pronalazi i u turskom gledaocu.
7. Rediteljica Aida Bukvić, brižljivo prateći namjere teksta Amira Bukvića Ko je srušio Berlinski zid , nas „kroz retrospektivnu satiru“ , smještajući svoje likove u koordinate lokalne i svjetske „zgusnute povijesti“, gradi opetovanu dramu o srazu zbiljskog i mogućeg, stvarnog i utopijskog, u gotovo sjetnom oproštaju od već namrlih sedimenata modernog projekta : očuvanja istine, pravednosti, opšteg konsenzualnog dobra…slobode, jednakosti, bratstva, koji u povijesno zamrznutom posmodernom globalnom multinacinalnom kapitalizmu mogu još samo, čini se, biti utopijske projekcije nemoguće, a žuđene punine.
8. Selma Spahić ne odustaje od svog stvaralačkog creda da režija započinje izborom teme. Za rediteljsku poetiku koja od teatra uvijek zahtijeva društvenu angažovanost i svojevrsnu subverzivnost, „tema“ koju je S. Spahić „otvorila“ u (ko)autorskom projektu Natatorijum – stvarajući sa grupom mladih glumaca u nesvakidašnjem performativnom procesu, u metaforičnom prostoru jednog razrušenog svijeta, uzbudljivu predstavu -nesumnjivo da je više nego egzistencijalno provokativna u brutalnoj zbilji neodarvinističkog cinizma „tranzicijskih“ postsocijalističkih društava/država : nada, odnosno odsustvo nade, osjećanje sveopšteg beznađa.
U Zenici, 26. marta 2015. godine
Koselektor XIV Festivala bh. drame
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
