Fond solidarnosti FBiH pokriva troškove liječenja u inostranstvu, zašto ljudi, ipak, skupljaju novac?

Dodao je da nijedan osnovan zahtjev dosad, koliko je on upoznat, nije odbijen, ali da prema pravilniku Fond neće pokriti one transplantacije koje se mogu obaviti u Tuzli ili Sarajevu.

– Oni to po pravilu ne smiju uraditi. Ako imate donora koji je naprimjer krvna grupa A i primatelja koji je isto krvna grupa A, to se radi kod nas u FBiH. Međutim, u posljednje vrijeme smo primijetili da pacijenti na svoju ruku traže da se transplantiraju u Tursku, Italiju ili nekoj drugoj zemlji, gdje bi platili transplantacije svojim novcem, pa još čak traže i od Fonda solidarnosti da im plati. Međutim, Fond po zakonu i pravilniku to ne može uraditi – objasnio je.

Žuljević je kazao kako su oni kao Udruženje protiv skupljanja novca i apela za pomoć, osim u slučajevima kada je to zaista potrebno.

– Recimo, kod nas u zakonu imate da nesrodnici ne mogu darivati organe. Neprimjer, prijatelj prijatelju ne može darivati organe, a naprimjer u Turskoj može, i sada ljudi za to prikupljaju novac. Međutim, nas brine ova situacija. Nedavno smo imali poziv jednog pacijenta kojem će supruga biti donor, jer su podurarne krvne grupe i on želi da to uradi u Turskoj. Kad sam ga pitao zašto, on je rekao da je navodno izgubio povjerenje u zdravstvo u FBiH, u liječnike i u Sarajevu i u Tuzli, te da je njegova želja da se transplantira vani. Pitao nas je da li to pokriva Fond, mi smo rekli da ne pokriva i da se ne treba uopće plašiti da se transplantacija obavi u Tuzli ili Sarajevu. Imamo dobre transplantacijske timove, ljude koji to znaju raditi i nema nikakve potrebe da se ide vani, kada je u pitanju transplantacija koja se može uraditi u FBiH – istakao je.

Skupljanje novca za liječenje

Prema riječima našeg sagovornika, do sada je bilo mnogo zloupotreba kada su u pitanju apeli za pomoć u liječenju u inostranstvu.

– Mi smo vidjeli na nekim primjerima gdje su ljudi imali mogućnost da im Fond plati transplantaciju, ali oni na svoju ruku prkupljaju novac, što po meni nije pošteno ni prema građanima ove države. Osim toga, šteta je da u Fondu stoje neiskorištene pare. Zašto ne iskoristiti nešto što stoji za tu namjenu? – pitao je.

Žuljević je istakao i to da ljudi rijetko posežu za tim “alatom” da im Fond plaća, već “nekako svi više vole da skupljaju novac za transplantaciju”.

– Kada ljudi skupljaju novac za kadaveričnu transplantaciju u inostranstvu, to je suludo. Vi ne možete doći na listu čekanja naprimjer u Hrvatskoj, ako niste hrvatski državljanin. Donedavno se moglo doći u Francuskoj na listu, sada ne može ni tamo. Mi kao Bosanci i Hercegovci ne možemo doći na liste drugih država zato što i drugi imaju iste probleme i ljude koji čekaju na transplantaciju bubrega, srca, jetre i tako dalje. Moramo se okrenuti sebi i transplantacijama u BiH. Ne možemo biti licemjerni da kada neko umre u Francuskoj, Hrvatskoj, Italiiji ili Turskoj, pa da naš građanin dobije bubreg, jetru ili srce. Mi moramo ovdje raditi po tom pitanju i okrenuti se BiH. Imamo dobre stručnjake, urađeno je više od 320 transplantacija što u Tuzli i Sarajevu, što u Banjoj Luci. Znači da hoćemo i znamo raditi, samo trebamo političku podršku i ne možemo više ovako.

Zbog situacije s koronavirusom, skoro osam mjeseci ni jedna transplantacija bubrega u FBiH nije urađena.

– Nažalost, to je zaleđeno. Dva i po miliona maraka leži u Fondu za transplantacije u BiH, nevezano za transplantacije vani. Posvetili smo se koronavirusu, a ovamo nam ljudi umiru. Imali smo slučaj u Žepču, gdje je pacijent umro. On je trebao biti transplantrian negdje u martu. Imao je živog donora, ali kroz ovu koronu došlo mu je do pogoršanja zdravstvenog stanja i on je umro prije mjesec. Ne smijemo to dozvoljavati. Sad sigurno imamo desetak parova koji čekaju na živu transplantaciju, majka će dati kćerki, ili otac sinu, a ti “hladni programi” su zaleđeni, što je neshvatljivo. Očigledno je da ćemo s ovim virusom živjeti još godinama, moramo se preorganizirati na neki način da spašavamo ljudske živote – zaključio je naš sagovornik.

Troškovi i više od 300.000 KM

Prema informacijama koje smo dobili iz ZZOFBiH, od početka pandemije u inostranim zdravstvenim ustanovama uglavnom su se izmještali životno ugroženi pacijenti, a kasnije i svi ostali pacijenti uz negativan test na COVID-19.

Pacijenti se upućuju na liječenje uglavnom u zdravstvene ustanove u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji i Turskoj, a troškovi se razlikuju u svakom pojedinačnom slučaju zavisno od vrste oboljenja, kompleksnosti slučaja, i nerijetko se dešava da troškovi dosegnu iznos i više od 300.000 KM.

– Novac za liječenje se uplaćuje isključivo na račun zdravstvene ustanove u koju se pacijent upućuje na liječenje. Propratni troškovi se odnose na troškove smještaja, putne troškove, troškovi dnevnica, oni se na osnovu izvještaja pacijenta i priloženih orginalnih računa refundiraju pacijentu po povratku sa liječenja – kazali su iz ZZOFBiH.

Transplantacije jetre, bubrega, pankreasa i srca se obavljaju u inostranstvu ukoliko se one ne mogu obaviti u domaćim zdravstvenim ustanovama, a pronalaženje klinika u koje se pacijenti izmještaju na liječenje u inostranstvo ide na prijedlog domaćih zdravstvenih ustanova.