Molimo vas da naš tekst objavite anonimno, bez navođenja potpisnika, jer se bojimo da bi naše porodice mogle imati problema ako istupimo punim identitetom. S druge strane više ne možemo da šutimo i čekamo, počinje pismo koje zbog društvene važnosti i same teme objavljujemo izvorno, ali štiteći identitet autora.
-Da čekamo da nas “na jutru” traumiraju, da se djeci mora objašnjavati šta rade, zašto galame i tuku se, ne mogu čekati da li će se djeca ubosti na njihove igle i aparaturu, hoće li se čime zaraziti i slično… Već dugo stanari naših zgrada imaju probleme ovog tipa o kojem ćemo vam pisati, a koji u nama bude nesigurnost i strah. Molili smo pred mnogim vratima. Opžtine i Kantona. Zvali policiju more puta, koja nekad reaguje, nekad ne. Pisali peticije, skupljali potpise. Svi bez rješenja, a mi u još većoj agoniji. Fotografije u prilogu govore više od riječi. A radi se o sljedećem.
Nevjerica nas je prvi put natjerala da trljamo oči i sumnjamo da li dobro vidimo. Nažalost, vid je uredan, a ovakvi prizori su postali svakodnevnica. U sred grada, jutro 7 i 30h, takozvani krug u našoj mahali. Mahali pored Socijalnog, Stadiona, Intera. Dvije minute od vrtića, pet minuta od dvije osnovne škole, Doma zdravlja, džamije i crkve. Dva muškarca uzimaju svoju dozu. Jedan u venu ruke, drugi je malo stidljiviji/oprezniji, pa se sakrio ispod drveta da se ubode u stomak ili preponu. Ne ometamo ih mi na prozorima, niti prolaznici koji u čudu zure. Lagano obavljaju svoju osnovnu misiju. Nakon 10-ak minuta odlaze obojica, a u nama vrišti, grmi, plače. Gledamo svoju djecu i razmišljamo kako im danas reći zašto se ne mogu igrati pred zgradom, na krugu, sa svojom ekipicom. Jer ovi ljudi “truju” njihovu teritoriju, njihovo igralište i carstvo, koje iako je oronulo, samo je njihovo i toliko ga vole! Njima uskraćuju radost igre i bezbrižnost djetinjstva. A nama velikima usađuju strah i očaj u srce i dušu. Kako zaštititi svoju djecu kad niko ne nudi rješenja, a obraćali smo se svima?!? Općina, Kanton, policija. Svi bez rješenja i reakcije. Ljudi, biće kasno kada neko strada. Molim vas nadležni reagujete! Djeca vas mole. Pomozite im da rastu bezbrižno koliko je to u današnje vrijeme moguće.
Unaprijed zahvalni stanovnici ulice Bulevar Kulina bana i Aska Borića.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
