Na zeničkom sportskom stadionu “Kamberovića polje” protekle subote zavijorile su se zastave bivših jugoslovenskih republika Hrvatske, Srbije i BiH u čast lika i djela Amira Halilovića, po čijem je imenu nazvan drugi po redu memorijalni veteranski ragbi turnir.
Odavno u svom gradu poznati kao priznati ugostitelji i humanitarci, braća Ivan i Andrija Petrović uspjeli su okupiti oko 200 učesnika iz Evrope i svijeta, koji su predstavljajući 17 kultnih ex-ju ragbi klubova u Zenicu došli s namjerom da činom iskazivanja poštovanja prema svom preminulom drugu podrže potrebu za trajnim očuvanjem mira, ljubavi, prijateljstva i suživota među narodima i narodnostima nekadašnje zajedničke velike države.
Svojeg sugrađanina Amira Halilovića Zeničani će zauvijek pamtiti kao bivšeg borca, koji je u jeku zadnjeg rata na našim prostorima 1993. godine zadobio teški invaliditet gubitkom lijeve noge i tri prsta lijeve šake prilikom spašavanja sedam saboraca. Tada je Amir imao svega 24 godine. Za pokazano herojstvo odlikovan je najvišim ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan“, a bio je nosilac i „Zlatne policijske značke“. Ostatak života proveo je uglavnom spašavajući sebe, jer su ranjavanja ostavila trajne posljedice na njegovo zdravlje. Osim po osmijehu, koji je često krasio njegovo lice, bio je prepoznaljiv kao zaljubljenik u muziku i pjesmu, a kojom je uveseljavao ragbi veterane na turnirima po regionu, pohodeći ih sa braćom Petrović. Nakon dužih pokušaja liječenja od opakog karcinoma pluća, otišao je na ljepši svijet u 52. godini života. Iza sebe je ostavio kćerku Nermanu Dalipagić i malenog unuka Dala. U bitkama protiv bolesti, pored drugih dobrih ljudi, podupirali su ga i pomagali i njegovi drugovi ragbisti veterani.
Dobrodošlicu na turnir u „grad od čelika“ učesnicima i publici poželjela je glumica Bosanskog narodnog pozorišta Zenica Ermina Nišić, koja je u obraćanju prisutnima istakla da je Zenica poznata po svojoj pomajčinskoj duši, u kojoj su svoja topla ognjišta tokom zadnjeg stoljeća svijali svi narodi sa područja bivše Jugoslavije, skupa gradeći njen poseban urbani identitet. Kako su se turniru odazvali pojedinci iz dalekih Sjedinjenih Država, Holandije, Francuske, Italije, Češke, Njemačke, Austrije i Norveške, smatrala je primjerenim ustvrditi da dobrodošlicu iz grada „crvenocrnog srca“ želi cijelom svijetu.
Minuta ćutnje, osim za Amira, održana je i za druge prijatelje ragbiste koji više nisu među živima: Senadu Čauševiću, Suadu Mahiću, Šaćiru Tabakoviću, Zlatanu Blaževiću, Harisu Kuloviću, Maidu Fetiću, dr. Bošku Kukolju, Nedžadu Ramiću, Sulejmanu Šabanoviću, Simbadu Suljiću i Munibu Musliću.
Turnir je svečano otvorio gradonačelnik Fuad Kasumović, poželivši svim gostima da sa sobom ponesu samo najljepša sjećanja na Zenicu te da na turniru pobjedi najbolji. Zahvalivši se na ponovnoj podršci lokalne gradske uprave u održavanju turnira organizatori su pripremili specijalan poklon za njenog čelnika. S obzirom da je gradonačelniku Kasumoviću povodom nedavnog rođendana grada dodijeljeno javno priznanje „Grb Zenice“, Petrovići su cijenili da je to priznanje, imajući u vidu sve njegove zasluge malo pa su ga odlučili, kako rekoše, odlikovati državnim grbom, poklonivši mu sliku sa kamenom u obliku granica države BiH, u kojoj su ugravirani čuveni stihovi pjesme Maka Dizdara „Kameni spavač“ sa pločicom zahvalnice za nesebičnu podršku turniru i doprinosu u očuvanju mira i suživota među narodima bivše Jugoslavije.
Pravo iznenađenje nastalo je kada je glumica Nišić odjednom pozvala sve igrače da stanu na travnjak kako bi se sukobili s najjačim timom na svijetu. Nakon što su se poredali, iz svlačionica su se pojavili mališani iz Plesnog centra „Iskre“ Zenica, koji su igrače izazivali neobičnim izvođenjem hake, tradicionalnog izazivačkog plesa Maora kao starosjedilaca Novog Zelanda. Za odvažno suprotstavljanje igračima, mališani iz „Iskri“ nagrađeni su medaljama, koje im je dodijelio gradonačelnik zajedno sa organizatorima.
Svečanim ispucavanjem lopte od strane Kasumovića započela je žestoka borba za jajoliku loptu na travnjaku između veterana ragbi klubova: „Borac“ Starčevo, „Čelik“ Zenica, „Dinamo“ Pančevo, „Krčmari“ Zenica, „Sinđelić“ Niš, „Makarska“ iz Makarske, „Mamuti“ Beograd, „Sisak“ iz Siska, „Tomislav“ BiH, „Vršac 1993“ iz Vršca, „Vukovi“ Zenica, „Mladost“ Zagreb, „Sinj“ iz Sinja, „Nada“ Split te „Partizan“ i „Avala“ iz Beograda. Cijelo takmičenje ispratio je neprevaziđeni glas zeničkih radio talasa Almira Hadžajlića, popularnog pod nadimkom Labud, koji je bio oficijelni spiker turnira. Na kraju, pobjedu i pehar turnira odnijeli veterani ragbi kluba „Čelik“ Zenica.
A svim predstavnicima klubova braća Petrović dodijelili su priznanja i statue turnira na „trećem poluvremenu“, kako simpatično vole nazvati svoja druženja uz muziku i pjesmu poslije takmičenja a za odličnu atmosferu bio je zadužen popularni bend iz Zenice “Drugi bend”.
„Ovo što rade braća Petrović nema nigdje na našem području,“ u prolazu nam potvrdi jedan od učesnika.
„Međunarodne veteranske ragbi turnire organiziramo već petu godinu zaredom. Jedinu pauzu napravili smo u periodu korone, kada se iz objektivnih razloga nismo mogli okupiti. Nakon smrti našeg rahmetli voljenog brata Amira, odlučili smo da turnir posvetimo u njegovu čast, jer je on bio čovjek koji je ljude dijelio samo na dobre i loše. I to je glavni razlog, zbog kojeg priređujemo naša okupljanja u Zenici – da poručimo da se ljudi mogu dijeliti samo na taj način i da među nama drugih podjela ne može i ne smije biti, jer naši narodi imaju mnogo više bratskog i sestrinskog, nego bilo kakvih drugih razlika na kojima nas se pokušava zavaditi,“ kazao nam je Andrija Petrović, nekadašnji aktivni ragbista.
„Amir je doživio najgore iskustvo rata i zato je dobro znao da je rat najveća glupost na svijetu. Osim što je bio naš brat, zbog svoje humanosti je zaslužio da se udružujemo kroz ovaj turnir pod njegovim imenom,“ potvrdio nam je Ivan Petrović.
A kada neko ima dobru namjeru, tada i viša sila umiješa svoje prste pa je tako nakon dugih oblačnih i kišnih dana, subota u Zenici nastupila sa prvim suncem, obasjavajući nebo poput Amirovog osmijeha. Volimo vjerovati da je to njegova duša došla da nas pozdravi, sretna što neki dobri ljudi nastavljaju živjeti onako kako bi on bio najsretniji da nas sve vidi.
Ponosan na svoju kćer Nermanu, nasljednicu njegovog zlatnog osmijeha i unuka Dala, kojem su pobjednici turnira ponovo poklonili svoj pehar, sa željom da se na životnom putu čvrsto drži amaneta svoga djeda Amira.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
