Dana 17.6.2022. godine u amfiteatru našeg Centra upriličili smo svečanu ceremoniju dodjele diploma XXV. generaciji maturanata naše Gimnazije. Promociji su prisustvovali nakon dvije godine osim maturanata i profesora, i roditelji i ostali gosti. Ovom prigodom najuspješnijim maturantima uručili smo posebne nagrade, a naš ravnatelj vlč. Vlatko Rosić uručio je dva priznanja „Učenica s posebnim priznanjem“ Tajana Salkić, IV.a i Ajla Ahmetović, IV.b, i priznanje „Učenica generacije“ Sara Dautbegović, IV.b. Svim našim maturantima želimo puno uspjeha u daljnjem školovanju i u svijetu odraslih!
Govor učenice generacije
Prvo bih željela pozdraviti ravnatelja našega Centra, direktoricu, sve profesore, moje prijatelje iz generacije, njihove roditelje i sve prisutne koji su svojim dolaskom uljepšali ovu posljednju svečanost 25. generacije maturanata Opće gimnazije Katoličkog školskog centra „Sv. Pavao“.
Velika mi je čast biti večeras s vama i nositi titulu „učenice generacije“. Čestitam svima nama koji smo završili gimnaziju, našim razrednicima i svim profesorima. Ovo je također i njihov uspjeh. Jubilarna generacija, generacija sportaša, glumaca, zboraša, kemičara, matematičara, da ne zaboravim, plesača…danas uzima svoje diplome u ruke.
Sjećam se kada smo u prvom razredu sa zborom pjevali na ispraćaju maturanata. Ista ovakva promocija, isto postavljene stolice. Samo ovaj put smo mi u ulozi maturanata. Tada se činilo da imamo sve vrijeme svijeta do naše mature. Jedan dio našeg školovanja obuhvatila je pandemija. Nismo ovako zamišljali neke periode srednje škole, možda smo očekivali više, možda ne. Završnu godinu proveli smo zajedno u školskim klupama i to smo cijenili. Pandemija nas je to naučila. Bilo je trenutaka u ove četiri godine kada nismo vidjeli kraj testovima, ispitivanjima.. Radni tjedan i zadnji sat, onaj do 16:15 su trajali vječnost. „Ali ne možemo, profesorice, 10. saat..“ Bili smo mi jedna zahtjevna generacija. Imali smo mnoge planove i prohtjeve. No, davali smo sve od sebe za napredak naše škole. I mislim da smo to radili jer smo je jako voljeli. I sad je volimo. Meni je bila čast predstavljati školu na natjecanjima, koncertima, sportskim turnirima. Predstavljajući ovaj Centar otišla sam na svoje prvo natjecanje iz matematike u osnovnoj školi. U srednjoj sam nastavila tim stazama i na svom putu uvijek imala veliku podršku od čitave škole, od domara, mojih prijatelja iz razreda, svih profesora do direktorice i ravnatelja. Ovdje sam spoznavala sebe. Stekla prijatelje za čitav život. U ovim hodnicima odrastala, 13 godina.
Nitko od nas ne bi bio tu gdje je danas da nije bilo onih koji su vjerovali u nas, odgajali nas i bili tu da nas pridignu kada padnemo. Netko nas je hranio i oblačio. Netko nas je ispraćao u školu, na putovanja i dolazio na naše koncerte i priredbe. Netko nas je naučio da sanjamo i vjerujemo u sebe. To su prije svega naši roditelji. Ja znam da ja ne bih bila to što sam danas da nije bilo njih. I zato nikada neću naći dovoljno riječi da im zahvalim. Ove četiri godine naši profesori su nesebično svoje znanje ulijevali u naše glavice. Pored lekcija koje su po planu i programu, učili su nas toleranciji, empatiji i međusobnom poštovanju. Govorili su nam istinu koju možda nekada nismo željeli čuti. Odgovarali na naša pitanja i naučili nas da sami tražimo odgovore. Za sve ovo će vam uvijek biti zahvalna 25. generacija maturanata, uz nadu da smo ispunili vaša očekivanja.
Ove godine, prvi ponedjeljak u 9. mjesecu, nakon 13 godina, neću kročiti u ove hodnike. To će za mene biti velika promjena, a vjerujem i za mnoge iz moje generacije. Mi smo u ovoj školi, većinom u knjižnici, boravili i prije nastave i ostajali poslije. Valjda to ljudi rade na mjestima gdje se osjećaju lijepo i dobrodošlo. Gdje će završiti bilo tko od nas budućih studenata, ne znamo. Kucat ćemo na brojna vrata. Neće nam se sva otvoriti. I to je u redu. Netko tko sjedi ovdje u prvim redovima mi je rekao da je period kad ne ide po našem, period kada otkrivamo tko smo zaista. U trenutcima kada gubimo naučimo puno više nego kada pobjeđujemo. Nisam željela vjerovati u to. Ali tako je. Želim svima nama maturantima hrabrost da slijedimo svoje snove i snagu da ustanemo kada padnemo. A možemo se samo nadati da će nas tamo kamo idemo prihvatiti i voljeti onako kako ste vi ovdje činili. Hvala!
KŠC Sv. Pavao Zenica
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
