Reakcijom građana i firme Pfotenherz d.o.o. Zenica pod kontrolu stavljeno nekoliko pasa lutalica u zeničkom naselju Radakovo
Nedavno smo pisali i upozoravali da Zenicom ponovo bez ikakve kontrole se pojavljuju psi lutalice. Pojedinačno, u manjim grupama ili većim čoporima.
Nema više dijela grada da psi lutalice nisu postali prijetnja stanovništvu ili da u najmanju ruku izazivaju strah kod ljudi. Strah je opravdan jer je svakako izazvan napadima pasa na ljude u određenim dijelovima grada.
Kao svako humano biće i čovjek takvog karaktera sažali se na psa ili bilo koju drugu životinju pa iz tog razloga pokuša nekada i da ih nahrani ili na neki drugi način zaštiti od zime od bespotrebnih situacija koje razdražuju pse.
Nekoliko sam puta nahranio psa lutalicu u najboljim namjerama, ali me je taj isti pas ugrizao za ruku. I ne samo mene, nego više stanovnika zeničkog naselja Radakovo. Uplašeni ljudi, prije svega zbog svoje djece ili stariji zbog vlastite sigurnosti ali i ostali imali su strah kako otići do prodavnice, na parking do automobila ili jednostavno kako poslati dijete u školu. Dakle ipak se strah od ugriza jednog ili više pasa nekako uvukao među ljude.
Znate, imate ljude koji su u tom strahu pokušali i da eliminišu psa, da ga zastraše, otjeraju. Na neki način da se jednostavno zaštite, sebe i svoju djecu.
Možemo pročitati na internetu kako bi se trebali ponašati kada se susretnemo sa psima lutalicam. Kako da uradimo da nas pas ne ugrize ili da nas ne napadne. Sve je to uredu i korisno kao savjet, ali nažalost ljudska rasa je ona koja je dominantna i koja postavlja pravila i po kojim bi se trebali ponašati i ljudi i hajvani tj. psi lutalice ali i ovi koji su „ljubimci“.
Uz dužno poštovanje ne možemo se svi obrazovati kako se ponašati u susretu sa psima lutalicam ili mačkama sa ulice ili bilo koji drugim životinjama. Pitate se zašto ovako kažem!?
Jednostavno, onaj koji je napadnut ili ugrižen od psa lutalice više nema mira i više nije rahat da hoda ulicom. Da se kasno sa posla vraća kuči mračnim dijelovima grada i da bez straha živi da ga neće napasti ili ugristi neki pas od kojeg mira nemaju mnogi stanovnici grada.
Nije bez razloga strah od pasa (kinofobija) stavljen na listu vodećih strahova. U pitanju je specifična fobija, koja je u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje (DSM-5) svrstana u podgrupu životinjskih fobija.
Iako se strah od pauka smatra najrasprostranjenijom životinjskom fobijom, ni kinofoboju ne treba olako shvatiti. Istraživanja pokazuju da se oko 3 odsto ljudi u svijetu sa njom suočava. Problem je dodatno izražen zbog velikog broja kako lutalica, tako i vlasničkih pasa koje srećemo gotovo svakog dana na ulicima, u parkovima i drugim mjestima.
S obzirom da kinofobija otežava normalno funkcionisanje svjetski ljekari preporučuju psihološko savjetovalište. Dakle strah je evidentan i opravdan.
Vratio bih se na problem nekoliko pasa u zeničkom naselju Radakovo koji su proteklih nekoliko mjeseci ugrizli više ljudi (12 za mjesec dana). Nažalost na tom sam spisku bio i ja. Povreda je bila površinskog karaktera, ali opet nije bila bezopasna, a sa druge strane iziskivala je određena finansijska izdvajanja za lijekove i tetanus vakcinu (3 vakcine koje se moraju primiti u određenim vremenskim intervalima kako bi imale potpunu efikasnost od eventualne zaraze).
Govorilo se o jednom vrlo izrazito agresivnom psu koji je nićim izazvan znao napasti i ugristi (onih 12 ugriza ljudi) prolaznike. Napadati djecu i svakako kod ljudi izazvati strah, oprez i veliku nelagodu.
Bilo je pokušaja pojedinaca da ga otjeraju, uhvate što je nažalost kod psa povečalo agresivnost i nepovjerenje kod ljudi koji su ga pokušali hraniti.
Kako sam i pisao na samom početku ovog posta to ne bi trebala uopšte da bude naša briga, nas stanovnika ovog grada. Ako su osnovana udruženja i društva za zaštitu životinja, pasa onda su ona i Grad Zenica trebali da vode brigu o psima lutalicama koji su ponovo zavladali gradom.
Nakon mnogo poziva policijskim upravama, azilu za pse, nekim ljudima koje do tada nisam uopšte poznavao nekako sam valjda uspio da alarmiram i ukažem na važnost da se tih nekoliko „divljih“ pasa uklone sa ulice.
Pod uklanjam mislim na sklanjanjem u azil za pse koji se nalazi u Stranjamima kod Zenice, a koji brigu o psima lutalicama u azilu vodi frima pod nazivom „Pfotenherz“ d.o.o. – Zenica. Da bih bio iskren i pošten moram pohvaliti ljude iz ove firme koji su u nekoliko navrata dolazili sa profesionalnom opremom kako bi „uhvatili“ ove pse. Nažalost u nekoliko navrata je bilo bezuspješno. Psi bi se uspjeli sakriti ili pobjeći, ali protekle nedjelje su uspješno „uhvaćeni“ i smješteni u azil za pse.
Znam, ovo su samo dva psa u Radakovu koji su bili agresivni. I da kažemo da ovaj slučaj nije riješen ni izbliza, ali da je pomogao da se sa ulice „maknu“ makar ovi agresivniji psi jeste.
Stoga ostaje problem „cijelog grada“ još uvijek aktuelan i ne smanjuje se nego se iz dana u dan uvečava dolaskom novih pasa koje na neki način u Zenicu vozilima dovoze neki ljudi i tu ih ostavljaju. Mogli bi reči to se nas ne tiče, ali itekakio nas se tiče da se ovaj problem na adekvatan način završi.
Ko je odgovoran za ovakvo stanje i koje službe to rade znaju bolje od nas građana ili bolje rečeno žrtava ugriza pasa i i onih koji nose traume.
Da, ima i mogučnost da tužite Grad, da vam se garantovano isplati šteta od 700 do 3000 KM, ali pitam vas ko bi pružio ruku i nogu da ga ugrize pas za ovaj iznos i da sav taj protokol prolazi uz traumu?
Postoji i mogučnost da se osnuje Udruženje zaštita ljudi od pasa lutalica pa da se to stavi na još veći nivo. Ljudska prava su valjda ispred svih drugih prava.
Do tada ostaje nam oprez, edukovanje, strah za djecu ili vlastitu sigurnost, nada da baš mi nećemo biti napadnuti ili ugriženi.
Volimo i mi pse, ali ne razumijemo baš njihov karakter, kada su mirni, kada su neraspoloženi, kada su gladni a kada siti, kada ne grizu a kada grizu.
Još jednom hvala ljudima iz azila za pse u Zenici koji su makar na kratko umirili strah kod građana naselja Radakovo u Zenici.
Bilal Isaković
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
