FOTO: Ploča sudije Gradiše – Dokaz postojanja sudstva u srednjovjekovnoj Bosni – Ploča sudije Gradiše jedan je od najvažnijih dokaza koji govore u prilog činjenici da je srednjovjekovna Bosna bila samostalna i razvijena državna tvorevina. Taj neveliki tekst, sačuvan u fragmentu, dokaz je da je Bosna, još u vrijeme bana Kulina, imala razvijen pravosudni sistem, jer se iz njega jasno vidi da je nalogodavac pisanja epitafa bio sudija, kojemu je ime bilo Gradiša.
Ploča sudije Gradiše danas se, kao najvrjedniji muzejski eksponat, čuva u Muzeju grada Zenice kao dio arheološke zbirke. Viši kustos u muzeju Ikbal Cogo, objašnjavajući kako je i kada ploča pronađena, kaže da je njeno otkriće bilo slučajno:
„Prema informacijama koje imamo u dokumentaciji arheološke zbirke ploča sudije Gradiše otkrivena je u prvoj polovini 1964. godine na području prigradskog naselja Podbrežje u prostoru privatne kuće Grge Prkića. Tamo su otkriveni, na samoj ploči, tri natpisa na bosančici, odnosno bosanskoj ćirilici. Na osnovu samog teksta struka je starost nalaza datirala u kraj 12. odnosno početak 13. stoljeća. Međutim, u starijoj literaturi će se naći podatak da je zapravo ploča sudije Gradiše dio ulaznog portala u jedan veći, vjerovatno sakralni objekat, neku vrstu crkve. Moj stav je da nema dovoljno osnove i dovoljno argumentacije da se iznose takve tvrdnje, jer je ploča, koliko je meni poznato, nađena sama. Kasnije nisu rađena nikakva sistematska istraživanja na tom području, gdje bi našli tragove nekog većeg objekta. Shodno tome treba biti oprezan kada se daju takve izjave“.
Dokaz postojanja sudstva
Ti djelomično sačuvani podaci, uklesani na ploču, dovoljan su dokaz historičarima i tumačima bosanske prošlosti da utvrde kako je srednjovjekovna bosanska država poznavala institucije sudstva, a da je sudija Gradiša bio neka vrsta vrhovnog sudije na dvoru bana Kulina. Direktor muzeja Adnadin Jašarević kaže da je postojanje ploče od neprocjenjive vrijednosti za historičare koji srednjovjekovnu Bosnu vide kao razvijeno i legislativno uređeno kraljevstvo.
„Ovdje govorimo o vrlo značajnom dokumentu koji je na svu sreću upisan u kamenu pa nije uništen. U tom dokumentu, na ploči sudije Gradiše, spominje se da je Bosna imala vladara, Kulina bana, spominje se da je imala velikog sudiju Gradišu – što bi bio pandan onome što je u savremeno doba predsjednik vrhovnog suda. To znači da smo imali pravosudni sistem u doba kada se ostatak Evrope valjao u vlastitom smeću bez ikakvih zakona osim nasilja plemenitaša. To nije beznačajna stvar“.
Uz povelju bana Kulina ploča sudije Gradiše najvažniji je srednjovjekovni dokument, koji govori o državnosti i strukturi bosanske države, pojašnjava Jašarević dodajući i da se na ploči pominje postojanje crkve, što je dokaz o razvijenosti religijskih institucija u tom periodu.
„A dalje iz teksta je jasno da smo imali i jezik i pismo – i po meni vladar, predsjednik vrhovnog suda, što će reći veliki sudija, jezik i pismo govore da smo mi imali državu. I još jedna sitnica, sve je to zapisao Prodan pop, što govori djelimice i o tome da smo imali i zatvoren religiozni sustav, a riječ je o Crkvi bosanskoj. Sve ovo što čini državu uklesano je na ploči sudije Gradiše. Ova ploča je pokretni nacionalni spomenik kulture odlukom Nacionalne komisije za spomenike i ne slučajno, jer je ona jedini sačuvani dokument iz tog doba u Bosni koji svjedoči o bosanskoj državnosti. Drugi značajan dokument je, kako znamo u Dubrovačkom arhivu i u Sankt Petersburgu, a riječ je o Povelji bana Kulina. Ali, ovaj dokument koji svjedoči o našoj državnosti iz tog doba, to je osam stoljeća najmanje, se nalazi u muzeju grada Zenice. Ona je naš najvažniji eksponent“.
Nema podataka o izgledu sudova
I Cogo je mišljenja da je ploča očigledan i jedinstven dokaz postojanja jednog vida pravosudnog života na području srednjovjekovne Bosne. Samo kako je taj pravosudni sistem izgledao teško da možemo čak i naslutiti, kaže pojašnjavajući da nemamo dovoljno podataka kako bismo jasno i precizno rekonstruisali njegov izgled.
„U metodološkom smislu svaki takav natpis i svaki takav podatak se mora uzeti u obzir kada se govori o jednoj oblasti srednjovjekovne države. To naravno nama ne garantuje da je srednjovjekovna Bosna imala razvijen sudski sistem. Vrlo je teško govoriti o parametrima današnjeg sistema i onoga što jeste srednji vijek, ali imamo osnovu da možemo reći da jeste postojalo nešto. Ako se spominje sudija kao takav, kao nekakav organ koji se veže za donošenje odluka, znači imamo naznake. Najbolja formulacija je naznake postojanja nekog sudskog sistema, ali mi nemamo sve egzaktne podatke koji nam govore da su bili sudovi, koji su imali zgrade i bili su zakonici i statuti na osnovu kojih su se donosile presude kao što imamo u srednjovjekovnoj Srbiji poznati Dušanov zakonik ili imamo statute srednjovjekovnih dalmatinskih gradova Trogira, Zadra ili Novo Vinodolskog“.
I sama lokacija pronalaska ploče je simbolična i mnogo govori o prirodi i strukturi srednjovjekovne Bosne. Cijelo šire područje srednje Bosne bilo je istinski centar države, a postojanje, i danas, utvrđenja iz tog perioda dokaz je da je u to doba cijeli prostor bio nasljen i administrativno – politički uređen. Zato je prirodno, kaže Adnadin Jašarević, što su ostaci koji govore o postojanju sudstva u srednjem vijeku nađeni u relativnoj blizini mjesta kakvo je tvrđava Vranduk.
Simbolika lokacije pronalaska ploče
„Srednja Bosna je bila centar srednjovjekovne bosanske države i u tu priču ne ulazi samo Vranduk nego i grad Visoki, tvrđava u Tešnju, Jajce. To je taj širi obuhvat, a Vranduk je bio ljetna rezidencija bosanskih vladara. U ono vrijeme bilo je uobičajeno da vladar ne sjedi samo u stonom gradu, recimo Bobovcu, nego da putuje kroz državu pa mjesec dana obitava u Bobovcu, pa je mjesec dana u Visokom, pa mjesec dana u Vranduku. Po toj logici moglo bi se reći da su imali nekoliko stonih gradova. Jer sva kraljevska svita je putovala sa vladarem i on je svoje poslove vladara obnašao tamo gdje se nalazio i to na duže staze, a ne samo kao gost. Po pitanju Vranduka treba reći da su srednjovjekovni grad i trgovište bili locirani oko zidina, a da je ovaj potez gdje se nalazi grad Zenica, zenička kotlina, u doba bosanskih kraljeva bio tretiran kao kraljeva zemlja, znači njegov lični posjed. Nije ovdje bilo nekih velikih gradnji, u kotlini. U Podbrežju je bilo naselja i manjih utvrda, ali sama kotlina nije bila naseljena“.
Iako prvorazredan historijski dokument i artefakt od neprocjenjive vrijednosti, ploča sudije Gradiše u bosanskoj historiografskoj kulturi nema mjesto koje po svome značaju zaslužuje. Ploča je, uprkos činjenici da tako mnogo govori o historiji Bosne, stavljena na marginu interesovanja, kaže Cogo u čemu vidi nemar zajednice da se interesira za bilo šta što nije locirano u sarajevskim institucijama kulture.
Ono što moram reći jeste da čitajući literaturu shvatam da je ploča često stavljena na marginu i zanemarena je pretpostavljam zato što nije u Sarajevu kao glavnom gradu i institucijama koje su najčešće dostupne i u koje istraživači tog područja historije idu – nije u Zemaljskom muzeju. A kako kod nas postoji poslovični nemar i neurednost i lijenost, ljudi često zanemare ono što se nalazi izvan Sarajeva“.
Jasmin AGIĆ: objavljeno na Al Jazeera Balkans
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
