Hiljade tona sira godišnje se uvezu u Bosnu i Hercegovinu, sve to naravno građani plate “masnije” od samog sira. Za to vrijeme, mladi proizvođač, Sadam Ibrahimagić, iz Vranduka kod Zenice, razmišlja gdje sa svojom proizvodnjom?
Kucao je na mnoga vrata, no interesa među većim otkupljivačima nema. A sir je ekstra klase, pokazale su u više navrata laboratorijske analize u Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar, koje su ovom proizvođaču kozjeg sira donijele zlatne medalje.
Zlatom okićeni sir iz Vranduka
Njegovo stado broji 50 koza i jednoj jarca. Uskoro će peta godina kako se ozbiljnije posvetio proizvodnji. Sadam je, naime, s građevine iz Njemačke stigao zadnjim autobusom prije nego su granice zatvorene zbog pandemije Covid-19.
Koze su već bile dio ovog domaćinstva, ali za lične potrebe. Tokom korone buknula je potražnja za kozjim lijekom, a u to vrijeme, kako kaže naš sagovornik “nisi mogao kupiti kozu, a kamoli proizvesti mlijeka koliko se tražilo”. Polako su svoje stado širili, ali i asortiman te je ubrzo stigla prva zlatna medalja za kvalitet sira.
“To me iskreno ponukalo za dalje. Ljudi su počeli kupovati sir. Mi smo imali 20-tak koza i to nije bilo dovoljno, davale su oko 20 litara mlijeka dnevno”, priča Sadam.
Ostavljali su ženska grla za rasplod, a jarca uglavnom uvezu iz Srbije, i to, napominje, prilično skupo plate. Koze su većinom alpske, tek nekoliko grla među njima su sanske i balkanske. U punoj laktaciji, tokom osmog i devetog mjeseca, dnevna proizvodnja mlijeka je 80 litara.
“I to je dovoljno za 10 do 12 kilograma sira. Na proljeće treba 6 do 7 litara mlijeka za kilogram sira, a pred kraj sezone 5,5 do 6 litara jer mlijeko bude masnije”, kaže ovaj proizvođač dodavši za sirenje koriste vlašićku maju.
400 kilograma čeka kupce
U FAZ-u, kako navodi, nisu mogli vjerovati da ne prokuhavaju mlijeko, jer su analize pokazale da nema bakterija. Sir sazrijeva 40-50 dana u kantama i “ima šmek kao vlašićki”. Proizvodnja kozjeg sira i mlijeka je njegovo primarno zanimanje. U januaru ove godine je pokrenuo obrt. Od 50 koza, kako navodi, godišnje može proizvesti dvije tone sira. Od početka 2024. uspio je prodati pola tone, još 400 kilograma je u hladnjači i čeka kupce.
Za plasman se za sada snalazi, nešto proda na kućnom pragu, nešto po sajmovima, a vrši i dostave po narudžbi na području Zenice.
“Uvoze se toliki sirevi, a ja sam ostao ovdje da napravim nešto, da budem koristan društvu. Najlakše mi je uzeti torbu i opet otići u Njemačkoj. Voljeli bi da se neko nađe da kupi 100-200 kilograma. Ja sam obišao i po Sarajevu lokacije. Kod mene je 20 KM, a u Sarajevu je 28 i 30 KM”, kaže Ibrahimagić.
Nada se da će pronaći partnera koji bi otkupljivao po 50 do 100 kilograma.
“Ja bih dao i nižu cijenu, samo da imam dva-tri marketa. To bi nam bio vjetar u leđa da se možemo dalje boriti. Mi se time bavimo, proizvodimo, čuvamo, još se moramo boriti za plasman. Znači tri-četiri posla radim i još jedan moram da bi došle pare“, navodi on.
Ni nedaća koja ih je zadesila lani nije spriječila ovo domaćinstvo da se razvija. Naime, prošle godine im je izgorjela štala, a u požaru je stradalo i 35 jaradi od 3 do 4 mjeseca starosti. Koze su srećom preživjele.
Sira ovdje ima za prodaju tokom cijele godine. Pa ako želite podržati domaće proizvođače i probati ovaj zlatom nagrađeni sir ekstra klase, posjetite Eko farmu Vranduk, na dva minuta od istoimene Tvrđave.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
