FOTO: Taib Terović – Uz 25. godišnjicu SEDME: PONOS BOSANSKI – Od čvrstog nijjeta do uspjeha i ponosa, od muslimanske brdske pa slavne do viteške oslobodilačke, uvijek u pročelju za svetost slobode. I ne samo svog naroda već svih inih, a dobronamjernih evlada ove Bosne. Uvijek besprijekorno čista u težnji i djelu, a žestoka spram onih koji zlo činiše. Stojička i dična na trogodišnji ratni hod-herojski, veličanstvena pred svojim narodom iz koga je nikla i sa kojim je stasala u sigurnog mu zaštitnika.
Tri duge i teške godine rasta u otporu, period bespoštednih borbi i odricanja, vrijeme presudno po mnogo čemu i dostatno za trajno podsjećanje.
Bitka za kotu Višegrad kod Visokog, decembra ‘92. prva je velika, a vozućko-ozrenska, septembra ‘95. tek poslednja u nizu sjajnih uspjeha. Svaka od njih priča je za sebe, a sve one sažete u jedno znače nezaborav. Jer, kako drugačije definisati desetine i stotine noći probdjevenih u mukloj tmini negdje na čukama bosanskim? Kako opisati sva ta herojstva neophodna za velike pobjede kao što je igmanska, jula ‘93. kada je dio ove jedinice odlučujuće djelovao u zaustavljanju napredovanja neprijatelja i sačuvao otvorenim ‘vrata’ Sarajeva, pa Vlašićkog trijumfa marta ‘95. kada je herojskim hodom kroz mećavu i na minus dvadeset stepeni, skršen otpor ovog ‘bastiona srpstva’ ili petnaestojunskog trijumfa na platou Nabožić-Ravni Nabožić, kada je ovo strateški izuzetno važno protivničko uporište na ilijaško-semizovačkom dijelu be-ha ratišta oslobođeno za svega nekoliko sati, do vozućko-ozrenske oslobodilačke buktinje, septembra iste godine gdje je stotinama kvadratnih kilometara slobode na najbolji način stavljena tačka na izvanrednu ratnu nisku bisernih uspjeha Sedme.
Ispunjavajući dato obećanje heroji Sedme uvijek su bili tamo gdje je to bilo najpotrebnije, a njihova riješenost i snaga tekbira odlučujuće su djelovali i rušili sve protivničke bedeme, kako one pri odbrani Zenice od ekstremnog dijela HVO-a, pa Ovnaka, Kaknja i Fojnice s proljeća i ljeta ‘93., te Vareša u novembru iste godine, tako i one u bitkama sa četnicima za kladanjske, zavidovićko-vozućke i šerićko-teslićke kote ‘94. godine. Ipak, po mnogo čemu nezaboravan je bio oktobarsko-novembarski pohod u oslobađanju podjezerske kotline, kada su pripadnici ove brigade dobro osmišljenim kontraudarom u dva navrata oslobodili stotinjak kvadratnih kilometara prostora i desetak sela, te niz značajnih objekata i kota.
Po uspješnosti slično je bilo i na Vlašićkom platou, marta ’95. godine kada se ‘rasjecanjem’ neprijateljskih snaga u potpuno okruženje stavio Opaljenik, najdominantniji objekat i relejno čvorište, a potom se izbilo u podnožje Babanovca, čime je ovo strateško uporište prešlo pod kontrolu Armije R BiH.
Ni jake neprijateljske snage, ni krajnje nepovoljni terenski uslovi nisu omeli ovu skupinu odvažnih i čestitih da, u sadejstvu sa drugim sebi sličnim, ostvare još jedan vrijedan uspjeh.
Nabožić je opet, priča za sebe. Protivnička utvrda, kakva rijetko da je postojala na cjelokupnom be-ha ratištu, pala je za nekoliko sati, Tresli su se nabožićki visovi tog petnaestojunskog jutra, ’95. jer oslobodioci Sedme znali su šta je sve trebalo poduzeti da i ovo strateški vrlo važno četničko uporište postane sastavnim dijelom be-ha slobodne teritorije.
Naravno, kao kruna svega došla je vozućko-ozrenska operacija, gdje su vitezovi ove jedinice na najuvjerljiviji način potvrdili svoj trogodišnji pobjednički hod, te još jednom pokazali da, uz visoku moralnu i vjersku produhovljenost, bitnim za uspjeh jesu profesionalnost u pristupu izvršenju zadatka kao i istrajnost u ostvarenju date obaveze.
U konkretnom slučaju bila su to uporišta Ljeskovac i Bezimeni Vis, te dio grede Stog, a potom dio naselja Vozuća, pa kotlina Karačići i uporište Blizna, kompleks sela Gornje i Donje Bočinje, i desetine drugih sela i objekata u dubini Ozrena. Hrabrost i htijenje, uz Božiju pomoć, i tog puta su odlučile, a Sedma viteška u svoj tefter ratnih pobjeda uknjižila više stotina kvadratnih kilometara prostora.
Zadovoljstvo postignutim vidljivo je bilo na licima svih, počev od starijih iskusnih ratnika do mlađanih poletaraca koji svoja čeličenja ostvariše u bratskom druženju sa istinskim legendama bosanskohercegovačkog ratišta. Njihove plemenite težnje postale su stvarnost, a zasluge dostojne vječnog pamćenja.
Za ostvareno na bojnom polju i van njega slijedile su nagrade i priznanja od najviših vojnih i civilnih struktura, te počasni nazivi ’slavna’ pa ’viteška’ oslobodilačka, i mada im ona nisu bila prevashodni cilj, u datim trenucima herojima Sedme značila su dodatni stimulans za naredne, još veće uspjehe.
Ipak, presudan po mnogo čemu bio je iskren nijjet u duši i hrabrost u srcu, te konstantna izgradnja jedinice koja je za troipogodišnjeg ratnog trajanja svog iznjedrila 30 ’zlatnih ljiljana’ i uz sva odličja i zahvale imala čast da je pohode mnogi istinski prvaci Bosne, a u posljednje dvije ratne sedam puta njen počasni komandant i tadašnji predsjednik Predsjedništva R BiH gospodin Alija Izetbegović. Predajući im Ratnu zastavu 11. novembra ‘93. godine gospodin Izetbegović će reći: “…Hvala vam za odbranu Igmana, jer to što ste tad učinili Sarajlije vam nikad neće zaboraviti…” Slične riječi zahvale upućivane su i za narednih posjeta, ali i traženo ispunjenje izuzetno složenih ratnih zadataka.
Poslije oslobođenja Vlašića, Nabožića i Vozuće boraveći među pripadnicima Sedme gospodin Izetbegović će naglasiti: “…Vaša borba i vaše zasluge u odbrani Bosne, ostaće upisani zlatnim slovima u njenoj historiji, a naš narod to nikad neće zaboraviti. Vi ste najsvjesniji dio ovog naroda i, boreći se na Božijem putu, za svoje i naše dobro postali ste naš ponos. Mi to nikada nećemo smetnuti sa uma…“
I ne treba. Jer, onda kada je bilo najnužnije ovi mladići vedra lica i čelična srca skupa sa drugima njima sličnim, stali su u odbranu golih života, časti i dostojanstva i borili se za opstanak Bosne, za njenu slobodu…
Upravo stoga, a kao dio duga spram svih njih 3.447 koji su se borili pod njenom ratnom zastavom, a posebno onih 236 što za naš opstanak svoj život ugradiše i ovo podsjećanje na ratni hod Sedme muslimanske slavne pa viteške i uvijek oslobodilačke brigade 3. korpusa Armije R BiH.
Da se uči i ne zaboravi…
Taib Terović, ‘Sedma’, Zenica 2006. str., 20-25.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
