Foto: Vedro – Grade, ti i ja – Kada se ljudi umore od svakodnevnice, počinju sanjariti, a mnogi od njihovih snova pretvore se u legende o dalekim, nedostižnim zemljama iz snova. Ali zašto toliko daleko bježati od svakodnevnice? Zašto se toliko gubiti?
Jedan pogled kroz prozor je dovoljan da shvatite da u blizini možete naći svoju daljinu. Upoznati mjesto gdje se tvoje sunce rađa, gdje zalazi; mjesto gdje tvoja sjevernjača svjetlucajući ispunjava svoj zadatak orijentira, mjesto gdje tvoj vjetar nagovještava svoje namjere. Ništa od ovoga nam nisi uskratila. Već 580 godina nesebično svojoj djeci darivaš najljepše osmijehe Istoka i Zapada, Sjevera i Juga. Četiri nedjelje smo zajedno rasli. Četiri nedjelje nestrpljivo u zagrljaj ti trčali, ZENICO.
Pakovali smo djelić života u ruksake, mijenjali asfalt za mehku zemlju pod gojzericama, pronalazili trenutke koji su vječni, a ne trenutni. Opisani scenario je kopiran u nekoliko stotina primjeraka, tačnije 713.
Plovili smo tvojim krivuljama koje spajaju nespojivo, nebo i zemlju, krivuljama koje kroz historiju opisuju tvoje horizonte – „klopačke stijene“ na istoku, „janjički vrh“ na jugu, „Lisac“ na zapadu i „Smetovi“ na sjeveru. Spajala si razlike u generacijama i temperamentu, spajala si poglede i ruke, porodice i prijatelje, ekstremne alpiniste i zamišljenje šetače. Kolonu si ispreplela različitim profilima i dopustila svakome da sa doživljenim čini šta mu je drago. S tvojom ljepotom svi su se različito nosili: pojačavali su je, i stišavali; montirali je i nadopunjavali; obrađivali je s ljubavlju i strahom, sjećanjem i zaboravom..svako na svoj način. Birali smo najljepšu galeriju emocija, uspomena, utisaka i slika koje si nam kao suvenire darovala i čvrsto ih čuvali do slijedećeg tvog zagrljaja.
Učila si nas prepoznati plemenitu osjećajnost i dramatično traganje za svojim korijenima. Listala i cvala si za nas, mirisala i grijala za nas, umarala i odmarala si nas. Pokazivala si nam se sa svoje najljepše strane, sa svoje ČETIRI najljepše strane. Davala si nam ljubav, kao što je majka daje svom djetetu, patriota svojoj zemlji, ptica svojoj slobodi….
Tih nedjelja taj zagrljaj nije bio običan.
„ZAJEDNO SMO RASLI, ZENICO, JA I TI…ISTO PLAVO NEBO POKLONILO NAM STIH…“
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
