Maglovito jutro, pri polasku iz Zenice i putem kroz Vitez, Novi Travnik prema Gornjem Vakufu sve do skrivenog skretanja pored planinskog potoka Suhodol prema unutrašnjosti Vranice i jednom od vrhova Rosinj, je kao celofan skrivalo najljepši poklon. Vranica u jesen i jeste poklon za dušu, za oči, poklon za svakog planinara, zaljubljenika u prirodu. Upravo onako kako piše, kada u pretraživaču ukucate “Vranica” – “Vranica je najljepša planina Dinarskog gorja, obiluje prirodnim ljepotama i najpoznatija rudna planina u BiH”.
Odluka da se ide putem do vrha Krstac, a vraća grebenom na kraju se pokazala ispravnom i najboljom. Blagi uspon prema Krstacu i prelijep pogled ka jugoistoku ostavljali su sjenu lijevo na obroncima Vranice u vatrenim nijansama žute, smeđe, crvene… boje. Rasplamsana livada i sunce grijali su dušu i tijelo, upijali smo energiju i uz kratke predahe, dodatno uživajući u horizontu, sad pa sad smo došli do najljepšeg vidikovca na Vranici, podno Krstaca koji gleda na prelijepo Prokoško jezero. Doručak, kafa, pogled, fotografisanje su nam brzo potrošili pauzu, ali činjenica da ispred sebe imamo još 2 od 6 obećanih vrhova preko 2000m, s obzirom da je u koloni bilo učesnika koji ih nisu ranije penjali, nas je dodatno motivisala, jer bi zaista bilo šteta ne iskoristiti priliku i popeti i ova 2 vrha: Kota 2028m i Krstac 2069m.
Bunilo ljepote nas je brzo dovelo na najviši vrh Vranice, na Nadkrstac 2112m, nakon kojeg smo se zaputili na izdvojeni i kako kažu najljepši vrh Vranice Bijela Gromilica 2072m. Svijetlo žuta boja trave na suncu povremeno se prelamala u bijelu boju, pa odatle sigurno dolazi i ime vrha koji je opravdao titulu najljepšeg na Vranici. Nakon fotografisanja, nastavljamo prema vrhu Devetaci 2004m koji se sakrio i do kojeg vodi tunel kroz kleku. Tu se takođe kratko zadržavamo jer želja da dođemo do vrha Rosinj dominira nad našim osjetilima. Dolaskom pod dno samog vrha Rosinj nekolicina učesnika se odlučuje da povratak do doma nastavi putem, a svi ostali odlučuju da istraju i savladaju ne tako lak uspon na Rosinj 2059m.
Sunce je već bilo na horizontu, a boravak u sjeni kleke brzo je crpio akumuliranu toplotu i ukazivao da se mora krenuti prema domu. Dolaskom do doma brzo se spremamo za povratak kući, formiramo kolonu ovaj put vozilima i polako dajemo gas, a iza sebe ostavljamo vrhove Vranice i dom na Rosinju obavijene i zamotane u polumrak, spremne kao pokolon za neke druge planinare koji dolaze sutra.
Pratite naše aktivnosti i pridružite nam se već na sljedećoj turi i posjeti Vlašiću i njegovom skrivenom blagu, koja je planirana za nedjelju 23.10.2022. godine, https://fb.me/e/2TmYH9KGP.
Ovaj, kao i sve ostale tekstove sa vedrih pohoda, vedre aktivnosti i planove možete pratiti i putem web stranice https://vedro.ba/.
Vedro vam bilo do sljedeće ture!
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
