Foto: vrhunska pravnica iz našeg kraja – Lejla Zilić, 25-godišnja Zeničanka, na magistarskim studijima prava u Istanbulu i Zenici ima prosjek ocjena 10 – Lejla Zilić 25-godišnja je Zeničanka koja istovremeno na magistarskim studijima prava u Turskoj i Bosni i Hercegovini ima prosjek ocjena 10.
Ova vrhunska pravnica je, studirajući na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici, dobila četiri povelje dekana kao najbolji student u sve četiri godine studija te povelju rektora za studenta generacije. Nastavila je istim ritmom i na magistarskim studijima javnog prava na Marmara univerzitetu u Istanbulu i Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici, a jedan je od najboljih studenata na magistarskom studiju na ova dva univerziteta.
– Završila sam 2014. godine Pravni fakultet u Zenici. Dobila sam stipendiju ministarstva obrazovanja Turske za strane studente za magistarski studij javnog prava na Marmara univerzitetu u Istanbulu. Taj magistarski traje dvije godine. Prva godina je za polaganje ispita i predavanja, a druga za pisanje magistarske teze i plus tu je jedna godina za učenje turskog jezika, budući da strani studenti moraju da imaju C1 certifikat turskog jezika. Tako sam 2014. otišla na master-studij, ali i upisala magistarski na Pravnom fakultetu u Zenici. Uzela sam različite smjerove. Ovdje sam uzela Katedru za krivično pravo, dok sam u Istanbulu na magistarskom studiju iz oblasti ljudskih prava i međunarodno javno pravo na Katedri za javno pravo, kazala nam je na početku razgovora Lejla.
Ambicija i izazovi
Objasnila je da se radi o stipendijama koje ministarstvo obrazovanja Republike Turske daje stranim studentima, te da ima podosta studenata iz Bosne i Hercegovine koji idu na dodiplomske, magistarske i na doktorske studije. Većina ih studira u Istanbulu, naravno na različitim univerzitetima i fakultetima. Malo studenata ima na pravnom fakultetu, općenito na dodiplomskom je vjerovatno jedina iz naše zemlje. Na magistarskom i doktorskom studiju ih ima, ali je manje ljudi nego na ostalim fakultetima. U Istanbulu studira oko 300 studenata iz BiH.
Na pitanje otkud joj volja i snaga za to, odgovorila je da je uvijek bila ambiciozna i da je htjela postaviti pred sebe neke izazove. Po završetku studija, željela je, veli, da magistarski uradi negdje vani zato što je osjetila da joj treba međunarodno iskustvo.
– Izazov mi je predstavljalo da odem u neku stranu državu i da završim tamo magistarski studij, čisto da vidim kakav je studentski život u drugim zemljama, da vidim da li bih ja mogla da se uklopim u to, da upoznam novu sredinu, kulturu. S druge strane, zanimalo me i vezano za moju struku, pravo, kako se uči u drugoj državi, na što oni obraćaju pažnju, kako rade i slično. Nekima je bilo čudno kako pravo studirati u drugoj zemlji. Nisam bila u obavezi da studiram tursko nacionalno pravo, nego sam se odlučila za međunarodno javno pravo i ljudska prava, pojasnila nam je Lejla.
Priznala nam je da joj nije bilo jednostavno. Posebno na početku.
– Kada sam došla tamo, bila sam totalno izgubljena, prije svega, po pitanju jezika, jer Turci slabo govore engleski. U startu se očekuje od stranih studenata da znaju turski. Ja ga nisam tada znala, tako da mi je bilo malo teže. Prvu godinu sam provela učeći turski jezik i pokušavala da se uklopim u drugi mentalitet, drugu kulturu. Pohađala sam školu turskog jezika na Marmara univerzitetu punih devet mjeseci. Moj fakultet je službeno na turskom jeziku, ali s obzirom na to da ima mnogo stranih studenata, uvijek daju mogućnost da polažete i na drugim jezicima. Stranci na mom fakultetu mogu da polažu ispite još i na engleskom, francuskom i njemačkom jeziku. Ja sam iskoristila priliku i polagala ispite na engleskom. Predavanja sam pratila na turskom i engleskom jeziku, istakla je Lejla Zilić.
Upoznala sebe
Strani studenti uz stipendije dobiju i smještaj u domovima u Istanbulu. U tim domovima upoznate studente iz cijelog svijeta. Doslovno je to tamo, kazuje Lejla, svijet u malom, a njoj je to bilo posebno iskustvo ne samo da upozna Tursku i turski narod nego i studente iz cijelog svijeta. Od ljudi koji imaju 17 do onih koji imaju 40 godina i više.
– Kad me neko pita koliko toga sam naučila za vrijeme koje sam tamo, a to je već dvije godine, kažem da sam najviše upoznala sebe, pa tek onda magistarski studij prava. Kada odete u drugu državu, nepoznatu kulturu, među nepoznate ljude, imate priliku da upoznate i sebe, od toga kako ćete reagovati u nekim nepoznatim situacijama. S druge strane, stekla sam prijateljstva sa ljudima iz cijelog svijeta. To je jedno divno iskustvo, ustvrdila je ova superpravnica.
Što se tiče magistarskog studija, njoj je, tvrdi, jako dobro u Istanbulu. Priznala je da je i kod njih baš kao što je i kod nas magistarski studij iz oblasti prava težak, međutim čovjek se, veli, uklopi u sve to.
– Mi, studenti sa Pravnog fakulteta u Zenici, imamo dobru podlogu što se tiče prava. Na studiju u Istanbulu sam pokazala svoje znanje i dobila čestitke od profesora, posebno iz onih oblasti koje smo mi detaljnije obrađivali u Zenici i radili. U pojedinim granama prava sam dosta proširila znanje. Odabrala sam predmete koji se po planu i programu ne uče na dodiplomskom ili koji su malo više svojstveni Turskoj i istočnim zemljama čisto da bih malo proširila znanje. Pokazala sam zavidan nivo znanja što se tiče predmeta koji su kod nas jako dobro potkovani, rekla je Lejla.
Ona je potcrtala da je plan i program na Pravnom fakultetu u Zenicu odličan, te da je imala priliku pričati sa studentima drugih pravnih fakulteta i da postoji određena razlika u planu i programu. Na predmetima krivično-procesnog prava u Zenici rade presude i žive predmete sa suda, moraju na ispitu da pišu optužnice, presude i slično, dok studenti drugih fakulteta, uglavnom, to ne rade. Iz ustavnog prava studenti prava u Zenici moraju pisati odluke Ustavnog suda na ispitima, a iz predmeta međunarodno privatno pravo dobijaju žive slučajeve koje moraju da riješe i to je, dodaje, velika prednost u donosu na druge fakultete, “što smo se sa tim praktičnim dijelom susreli na dodiplomskom studiju, naročito na trećoj i četvrtoj godini”.
– Posebno sam pažnju obratila na predmete sa krivične katedre, isto tako sa državne, sa ustavnog prava i sa međunarodnog privatnog prava. Zaista smo imali priliku da slušamo predavanja kod stručnjaka i da naučimo nešto, a s druge strane da to primijenimo u praksi. Tako da ti praktični predmeti koje smo imali priliku da radimo na fakultetu u Zenici su dobrodošli i u praksi poslije. Studenti naši kada se zaposle i rade, olakšanje im je pošto su to već radili na fakultetu, pisali presude, optužnice, odluke Ustavnog suda, radili žive slučajeve. Isto tako smo imali predmete na trećoj godini, gdje smo pratili suđenja na Kantonalnom sudu u Zenici. To je jako pozitivna stvar kad odete na sud u toku godine i cijeli semestar pratite suđenja, pričate sa sudijama, radite radionice na sudu, objasnila je Zilićeva.
Odabranih osam predmeta
Što se tiče samog studija, generalno u Turskoj su najteži fakulteti pravo i medicina. Kad nekom tamo kažete da studirate pravo, to predstavlja za njih nešto baš veliko. Biti advokat u Turskoj je nešto posebno. Dosta ulažu u fakultete i cijene pravnike. Kada je u pitanju sam magistarski studij, Zilićeva je odabrala javno pravo kao smjer. U okviru javnog prava dobijete 50 do 60 predmeta, od kojih ste dužni izabrati njih osam za jednu godinu i to je uže područje kojim se bavite.
– Ja sam izabrala predmete iz oblasti ljudskih prava i međunarodnog javnog prava i prava Evropske unije. U okviru toga pratili smo predavanja profesora i ono što je meni posebno zanimljivo bilo jeste da je svaki student morao da bude involviran u nastavu. Iz svakog predmeta sam bila dužna da napišem istraživački rad, da ga prezentiram ostalim studentima i odbranim, što je meni bilo posebno dobro, jer ste uključeni interaktivno u nastavu. Bilo je predmeta koje sam uzela čisto da vidim kako stojimo mi iz Bosne s tim predmetima, a kako Turci. Primjer toga su ljudska prava. Mene, inače, zanima ta oblast. Čitala sam ranije da su ljudska prava kod njih na malo nižem nivou nego kod nas. Radila sam za istraživanja neke teme o ljudskim pravima koja su “problematična” u Turskoj tipa pravo na demonstracije i slično. Dobila sam pohvale od svog profesora za to istraživanje, ispričala nam je Lejla.
S druge strane je, dodaje, uzimala predmete kao što je međunarodno okolišno pravo, koje nije imala priliku da uči na Pravnom fakultetu u Zenici. To je uzela da bi proširila znanje. Profesorica iz te oblasti u Istanbulu na Marmara univerzitetu je doktorica međunarodnog prava koja je radila na Evropskom sudu za ljudska prava. U okviru tog predmeta su, veli, radili žive predmete sa Evropskog suda za ljudska prava i analize presuda, a njoj je to bilo dobro jer nije imala priliku da se detaljnije susreće sa tim predmetom. Što se tiče turskog prava, to je, pojašnjava, proučavala u okviru dva predmeta. Jedan je pravo Evropske unije gdje su proučavali, između ostalog, i odnose Turske i EU, zašto oni (još) nisu ušli u EU, i komparativno-ustavno pravo, gdje je u okviru ovog predmeta bila dužna da radi istraživanja sa turskog ustavnog suda. To su bili neki predmeti vezani za ljudska prava u Turskoj, ali su se završavali na
Ustavnom sudu Turske, a poslije išli na Evropski sud za ljudska prava. Komparirala je, dodaje, to sa pravima u Bosni i Hercegovini, posebno pravom na slobodu misli, savjesti i vjere, kako je kod njih percipirano, a kako je kod nas. I njenim profesorima u Istanbulu je bilo zanimljivo slušati je kada priča o Ustavu BiH i kako su u našoj zemlji koncipirana ljudska prava.
Lejla Zilić je u aprilu 2014. sa najuspješnijim studentima treće i četvrte godine Pravnog fakulteta UNZE posjetila Den Haag, svjetski grad pravde, gdje su bili na Međunarodnom krivičnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju. Prisustvovali su predavanju glavnog tužitelja Sergea Brammertza, sudije Christopha Fluggea, koji je bio član vijeća u predmetu Ratko Mladić, predavanju Nenada Golčevskog o 20 godina ICTY-ja, zatim Aide Hasanbegović i Jasmine Ravnjak, zaduženih za zaštitu svjedoka, pa Aleksandra Kontića, Petra Fincija, Amira Čengića, ali i statusnoj konferenciji u slučaju Popović i drugi.
Haški tribunal
Prije dvije i po godine Lejla nam je rekla da će Den Haag pamtiti po drastično različitim ljudima od nas i potpuno drugačijem životu, da postoje toliko lijepe stvari koje krase Holandiju, da je način života super i da nije ni čudo što 50.000 Bosanaca i Hercegovaca živi ovdje. Prisjećajući se te posjete koja je, objašnjava, puno pomogla njoj i njenim kolegama, kazala nam je sljedeće:
– Kada sam išla u posjetu Haškom tribunalu, sjećam se da je to bio zaista jedan događaj na Fakultetu. Prvi put idemo u posjetu nekom tribunalu van države i to baš Krivičnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju. Za jednog studenta prava bilo je to ogromno iskustvo doći u takvu instituciju i razgovarati sa glavnim tužiteljem, razgovarati sa sudijama koji su involvirani u većinu slučajeva iz BiH, pitati ih određene stvari. I dan-danas pričam kako sam bila u Haagu, da sam tamo vidjela to i to, istakla je Zilićeva.
Doc. prof. Spahija Kozlić, predsjedavajući Naučno- nastavnog vijeća PF UNZE, ima samo riječi hvale o ovoj djevojci.
– Lejla Zilić je, ako ne najbolja, onda sigurno jedna od najboljih studentica i studenata koji su upisali i završili Pravni fakultet UNZE i jedna od najboljih, ako ne i najbolja, studentica s kojom sam ja imao prilike raditi. To je studentica koja osim što savladava gradivo na pravi način, ona gradivo izuzetno dobro razumijeva. To je ono što je bitno za budućeg pravnika, odnosno onoga ko se bavi pravom. Ona je pokazala da ima kapacitet da nastavi postdiplomski studij, a ja sam duboko uvjeren i doktorski. Dakle, ona je veliki kapacitet i to smo mi svi na Pravnom fakultetu primijetili, odnosno vidjeli tokom njenog četverogodišnjeg studiranja, kazao je o Lejli njen profesor Spahija Kozlić.
Jednog dana kada završi sa magisterijima u Istanbulu i Zenici, Lejlina želja je da se bavi akademskim radom, da dobije priliku da studentima prenese stečena znanja. Možda nekad u kasnijim godinama, veli, da se bavi i advokaturom u oblastima u pravu koje je zanimaju. Piše: Mirza Dajić/Oslobođenje
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
