Frustrira me mentalitet državljana BiH- Zlatan Likić je vršnjak Balkanskog servisa Radija Slobodna Europa. Prva emisija emitirana je 31. siječnja 1994. godine, a Zlatan je rođen jedanaest dana ranije. Kako se razvijao servis, i njegova generacija u Bosni i Hercegovini stasala je u mlade i obrazovane, i uglavnom nezaposlene ljude. Zlatan završava studij turskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, i u rodnom Varešu živi sa nezaposlenom majkom.
RSE: Zlatane, zašto ste se odlučili da studirate turski jezik? Bavite li se još nečim osim studija?
Likić: Kada sam upisao fakultet, očekivao sam, prije svega, da ću tu moći naučiti turski jezik kako treba, ali sam s vremenom vidio da naš obrazovni sistem nije takav kakav bi trebao da bude. Očekivao sam da ću, kada završim fakultet, moći lakše dobiti posao nego ostali jer je turski, u međuvremenu, postao jako popularan jezik. Ima mnogo poslovnih prilika, za prevođenje, jer sve više Turaka dolazi ovamo, ali nije to baš tako jednostavno. Trebate biti podobna osoba da biste dobili posao sa znanjem turskog jezika. Osim studija, volontirao sam u nekim organizacijama za ljudska prava u Sarajevu. U slobodno vrijeme također pohađam neke online kurseve. Širim svoja znanja i svoje sposobnosti.
RSE: Koje vam je najranije sjećanje na svijet u kojem ste odrasli?
Likić: Moje najranije sjećanje je kada sam išao s majkom u poslijeratno Sarajevo. Sjećam se helikoptera, sjećam se stare robne kuće Sarajka. Emocija koje se sjećam iz tog perioda je da su svi mislili da će stvari ići na bolje. Svi su se radovali budućnosti, radovali su se tom mirnodopskom vremenu, to je ono što je ostalo u meni. Sad to i nije više tako.
RSE: Da li se sadašnjost razlikuje od doživljaja iz djetinjstva?
Likić: Da, naravno da se razlikuje. Dok sam bio dijete i ja i mnogi drugi smo se puno više radovali budućnosti, puno smo više imali očekivanja. Mislili smo da će biti lakše doći do posla, da će se imati više para, da će standard biti veći. Tako sam slušao od starijih, ali stanje danas nije takvo.
RSE: O čemu ste maštali kao dijete?
Likić: Maštao sam da ću završiti fakultet, da ću imati stalni posao, da ću živjeti u svojoj državi. Nisam nikad mislio da ću morati da odem iz ove države. Kao dijete sam maštao o tome da ću ovdje provesti svoj život.
RSE: O čemu maštate sada?
Likić: Sada najviše maštam o tome kako da napustim ovu državu.Zato što vidim da stanje nikako ne ide nabolje iako političari stalno govore da je stanje bolje. To nije istina. Mentalitet ljudi je sve lošiji i lošiji. Posla nema. Mjesto na koje se ide poslije školovanja je biro. Ako imate nekog rođaka na nekoj poziciji, možda možete dobiti neki posao, inače ga nećete dobiti. Sretni ste ako imate neke papire da možete otići iz države, ako ne, onda je teže i otići.
RSE: Zlatane, što mislite da vam društvo u kojem sada živite nudi, a što biste mogli ponuditi društvu da bi bilo bolje?
Likić: Društvo nudi jako malo. Nudi jedan loš obrazovni sistem koji nas ne priprema za tržište rada, ne nudi sposobnosti koje su potrebne za posao. O kojem god fakultetu da govorimo, sposobnosti koje se tu steknu, nisu dovoljne. Niti možemo dobiti posao ovdje, niti se naša škola cijeni vani. A što ja nudim? Mislim da svi mladi nude sve svoje sposobnosti, svoj život ovoj državi. Nudimo svoju strast za radom, strast za životom.
RSE: Koji su vaši ciljevi?
Likić: Moj cilj je da imam što ljepši život, bilo u Bosni i Hercegovini, bilo vani. Ja bih volio da bude u Bosni i Hercegovini, jer ovo je moja domovina i želio bih ovdje da živim. Ovdje su moji ljudi, moj jezik se govori. Ali ako se ovako nastavi, moj glavni cilj je samo da odem odavde i da imam neki stabilan posao, u nekoj od država Europske unije.
RSE: Što smatrate svojom najvećom frustracijom?
Likić: Moja najveća frustracija je mentalitet državljana Bosne i Hercegovine, bilo koji da ste narod. Mentalitet Bosanaca i Hercegovaca je da će sutra biti bolje, ali vi nećete raditi ništa po tom pitanju. Problem je što većina ljudi samo sjedi i čeka bolje sutra. A od toga neće biti ništa. To je moja najveća frustracija. I što ljudi vjeruju političarima, istim strankama već dvadeset godina, a koje ništa nisu uradile.
RSE: Spomenuli ste da planirate otići vani. Jeste li sigurni da je vaša budućnost negdje drugdje?
Likić: Ne mogu vidjeti šta će se desiti u budućnosti, ali mogu se potruditi da imam što bolju budućnost. Uradit ću sve što ja mogu. Moje je da pokušam da uspijem, bilo vani, bilo u Bosni i Hercegovini. U Bosni i Hercegovini je jako teško uspjeti, tako da se većina mladih okreće zemljama Zapadne Evrope, Americi, Kanadi.
slobodnaevropa.org
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
