Hodam ulicom i po ko zna koji put mi pogled po inerciji poleti prema displeju na zgradi – nešto na što smo navikli svi mi koji imamo nekoliko decenija staža u Zenici. I opet šipak – ne radi.
I bukvalno me uhvati muka, jer je to samo jedna od stvari koje ne rade u ovom gradu. Gradu koji se blago rečeno raspada od nebrige i/ili javašluka i loših materijala i radova koji su izgleda postali standard.
Evo samo nekoliko primjera.
Stalo nam je vrijeme
Displej nije jedini sat koji ne radi. Ne radi mislim nijedan od onih 6 vanjskih, stojećih satova koji su, ako me pamćenje dobro služi, plaćeni 90.000 KM. Znam sigurno da ne radi onaj kod pošte u Masarykovoj, u Crkvicama i pored robne kuće u centru. Odnosno, dva puta u danu pokazuju tačno vrijeme, da ne bude kako baš ne rade ništa.
Očito u cijenu nisu bili uračunati i troškovi održavanja, jer ne mogu drugačije da objasnim što stoje sad već mjesecima i niko ništa. Možda čekaju predizbornu kampanju pa da ih tad svečano ponovo puste u pogon? Kako god, mislim da ima dosta simbolike u tome što nam ne rade satovi i što nam bukvalno pokazuju kako je za nas vrijeme stalo.
Odumiru nam saobraćajni znakovi i putokazi
Svi ste sigurno vidjeli saobraćajne znakove kako leže pored ceste kao da su odumrli. Nisu samo znakovi, nego i pojedini putokazi i panoi na koje su se lijepili plakati. Nije mi bilo jasno o čemu se radi, ali sam ovdje na Zenicablogu čitala kako je razlog ugovor po kojem je održavanje istih prepušteno nekoj firmi izvan Zenice kojoj se ne isplati dolaziti zbog par znakova, pa čekaju da ih se dovoljno nakupi da bi valjda popravili više njih odjednom. Dok se to ne desi, ostaje nam da nagađamo gdje je šta i koje pravilo treba poštovati i da se nadamo kako neki od onih znakova neće možda poslužiti u nekoj tuči ili šta znam, završiti na otpadu.
Problemi parkiranja
I o ovome smo prije par dana mogli čitati na Zenicablogu – problem parkiranja je u gradu „riješen“ skidanjem stubića koji sprečavaju automobile da se parkiraju na trotoarima ili ispred zgrada i ulaza. Ništa garaže ili neka druga rješenja – samo proglasi javašluk i pusti ljude da parkiraju gdje god hoće i mogu.
A pješaci, osobe u kolicima, mame sa djecom? Koga briga za njih? Ali stvarno – koga je u ovom gradu zaista briga za njih? Ne vidim da je ikome stalo.
Padaju mi na pamet i oni problemi sa održavanjem ceste prema Smetovima i nepotpisanog ugovora. Sreća pa je snijeg pao samo jednom pa je to nekako prošlo nezapaženo. Ali je dobar pokazatelj koliko se brine o gradu.
Ili amfiteatar koji je urađen na istim tim Smetovima, pa se počeo raspadati par dana nakon svega. Jer je očito kvalitetan izvođač radova, odnosno materijal koji se koristio. Razmišljam o tome dok gledam one radove pored rijeke Bosne, uz šetalište. Prave se neke tribine za sjedenje i jedva čekam da ih završe da vidim ko će sjediti tamo na onom zvizdanu, jer tamo nema hlada ni u tragu.
Ili radovi na pozorištu – zgradi koja je u centru i koja bi nekom normalnom bila ponos. Pustili ste da propada godinama, a i kad ste uzeli da sredite ono što je trebalo popraviti, radove ste dali ljudima koji nisu stručni za to pa je sve urađeno da Bog sačuva.
I ne mogu se oteti utisku da se u ovom gradu rade i prave neke stvari samo da bi se kao nešto radilo i da bi neko zaradio. Jer baš na tom šetalištu smo gledali kako je postavljena staza, pa je onda kopana staza nakon što su iskrsli neki radovi. Pa je opet sređena staza, pa se sad opet kopa na sve strane. Ne vidim tu neko planiranje niti bih rekla da je neko sve osmislio. Više mi djeluje da se radi kako šta kome padne na pamet, bez obzira na potrebu i prioritet.
Grijanje
Imamo najmoderniju toplanu, ali nemamo baš neke koristi od nje. Eto neki dan je čak i gradonačelnik pisao pismo toplani i zamolio ih da nastave grijati bez obziran na cijenu. Biće da pismo još nije do njih stiglo jer ja od tad svako malo pipam radijatore i standardno nema napretka. Da ne pričam o tome kako kad god je problem sa grijanjem JP „Grijanje“ ne zna o čemu se radi. Možda da pitamo BH Poštu ili neku vračaru – jer ako oni ne znaju gdje je problem onda ta informacija može biti kod bilo koga.
A to kako je grad uložio pare u toplanu nad kojom nema nadležnost i kako svi zavisimo od nečije dobre volje je posebna priča. I to kako nam pričaju kako je grijanje super, kao da svako od nas nema isti taj radijator da se sam uvjeri u to. Ili se pravdaju starim instalacijama…
Samo do kraja grijne sezone. Biće red gore pred zgradom JP „Grijanje“ za odjavu, sigurna sam. Bar znam da ću ja biti u tom redu, makar iduće godine plaćala i skuplje, ali moji živci svakako vrijede više od ovog što ste nam pripremili i posebno od redovnih pokušaja da nas ubijedite da nemamo pojma.
Zaključak
Izborna je godina i sad će krenuti obećanja. Možda čak i kozmetička uljepšavanja svega pobrojanog. Da, svaka čast za zgradu hitne pomoći i bazene, mada ću ipak tome aplaudirati kad bude gotovo. Možda i poneki kamen temeljac dodate na sve tamo pred oktobar – za bolnicu ili centar za srce. Ipak, ima nas koji pamtimo malo duže, pa nema te bolnice ili centra koji može nadomjestiti godine prepucavanja tokom kojih vam je bilo važnije da budete u pravu, nego da uradite ono što je u najvećem interesu građana.
Tu mislim na sve. Jer i vladajuća struktura i opozicija u ovom gradu su nešto zbog čega me jeza hvata od pomisli na izbore. Jer, suština je da je ovo grad u kojem se niko ne brine o održavanju grada. I šta god da krenete pričati za budućnost i neke buduće mandate, mnogima će biti samo dovoljno da se okrenu oko sebe i da vide koliko vam je u stvari stalo do grada. Ili koliko uopšte znate da brinete o njemu. A ne znam da li je gore ne znati ili ne htjeti. Kako god – rezultat je očajan.
Am.V. (ime i adresa poznati redakciji)
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
