Prenosimo vam govor gradonačelnika Husejina Smajlovića sa Svečane sjednice Gradskog vijeća. Informaciju o dodjeljenim priznanjima možete pročitati OVDJE.
..
Poštovani sugrađani, uvaženi gosti, dame i gospodo,
Posebna mi je čast što vam se po prvi put na Dan Zenice obraćam u svojstvu gradonačelnika. Kao što znate, status grada Zenica je dobila prije tačno četiri mjeseca, a sama inicijativa potiče još iz 2007. godine. Konačno usvajanje odluke o proglašenju gradom predstavlja krunu napora općinskih vlasti na afirmaciji Zenice, a prije svega, nastojanja građana Zenice da mjesto u kojem žive pretvore u zajednicu koja se gradom s punim pravom može zvati.
Grad je u odnosu na općinu nešto kao velika matura u životu mladog čovjeka. I mada se još nije uspio osloboditi nemira i nedostataka svog adolescentnog doba, taj mladi čovjek dobija naslov što ga prožima ponosom, ali i velikom obavezom na koju kao zreo čovjek ima odgovoriti.
I mi smo, položivši taj ispit, ušli u veliki svijet gradova, a na plećima, treba to priznati, još vučemo ostatke razmišljanja kakva ne priliče gradu. Uistinu, status i titula, bila ona pojedinačna ili kolektivna, ne bi smjeli proizvesti sujetu i uznositost, već prije potaknuti još veću želju za dokazivanjem, za djelanje koje će najzornije pokazati da su i taj naslov i ta titula došli u prave ruke. Ako se zovemo gradom, gradski nam se i ponašati. Htjeli ne htjeli, naša nova titula stavlja nas na velika iskušenja, a ujedno budi i velika očekivanja. Koliki god da je rizik ovakvog statusa, nema boljeg lijeka protiv učmalosti.
Upravo je sudbina htjela da prošla godina u kojoj smo se i zvanično počeli nazivati gradom pred nas stavi teška iskušenja kakva nisu zadesila mnoge generacije prije nas. Nezapamćene padavine u maju mjesecu 2014. godine dovele su do plavljenja kuća i polja, pokretanja zemljišta, zatrpavanja puteva, uništenja infrastrukture i izmiještanja ljudi. Činilo se da nestaju čitava sela, pred našim očima urušavala su se korita rijeka, putevi i mostovi, a krajolici dotad blagi i ugodni, postali su prijeteće gomile nestabilne zemljane mase što se svaki čas može opet sručiti na ljude i njihovu imovinu.
Majska katastrofa nije samo zatekla domaće ljude od struke i pameti. I stranci su se čudili ovakvom naletu surove prirodne snage i opsegu i strahoti njenih posljedica. Ništa im manje nisu bili čudni način i odlučnost kojima su se domaći ljudi izborili sa posljedicama prirodne nesreće.
U vrlo kratkom roku unesrećeni su evakuirani s ugroženih područja, glavna klizišta su umirena ili sanirana, ljudima što su ostali bez kuća napravljene su nove ili popravljene stare, a putna infrastruktura u rekordnom roku dovedena u stanje koje omogućava komunikaciju sa ostatkom gradske teritorije. Međutim, veliki, dugotrajan i složen je tehnički i finansijski posao pred nama.
Ovdje moram istaći činjenicu da se Zenica ponijela upravo gradski odgovorno u saniranju nastalih šteta. Ne čekajući pomoć sa strane, ne moljakajući domaće i strane institucije, krenuli smo vlastitim snagama u borbu sa stihijom. Kasnije, kada je pomoć institucija pristigla, zadatak je bio olakšan, a pogotovo su nas podsticale riječi izgovorene od čelnika tih institucija koji su znali prepozanti napore Zeničana. Pretrpjeli smo veliku materijalnu štetu, ali na svu sreću, ljudski životi su sačuvani, a sačuvan je i obraz Grada i zadobiveno zasluženo poštovanje u zemlji i inostranstvu.
Nažalost, nakon prirodne katastrofe uslijedila je još jedna – nesreća u Rudniku Raspotočje u kojoj su izgubljeni ljudski životi. Rudari su u našem kraju odigrali posebnu ulogu, prvo jer su više od sto godina utirali put razvoju grada, a drugo, jer je njihov posao teži i opasniji od drugih, to je posao koji se više može nazvati pozivom i misijom nego pukim zaposlenjem. Upravo zbog toga ova nam je nesreća još teže pala i zbog toga je u septembru 2014. godine Zenica i čitava Bosna i Hercegovina s velikom tugom i dužnim pijetetom odala počast petorici svojih sinova.
A sada nešto o budućnosti.
U potpunosti svjestan mogućnosti nekvalitetne ili pogrešne procjene, ipak, preuzimajući osobni rizik sa svim mogućim posljedicama, usudit ću se da izrazim iskreno nadanje i veliko očekivanje u budućnosti od drugačijeg, kvalitetnijeg, bržeg i odlučnijeg rada novoformirane vlasti na višim nivoima.
Ne zato što su oni supermeni, vanzemaljci ili totalno drugačiji od prethodnika. Prosto zato što ni oni, niti mi zapravo nemamo izbora. Dotaknuli smo dno. Dublje se tonuti ne može, a dizati se i plivati mora.
Značajno je napomenuti da će oni, ukoliko budu ispunjavali međunarodno preuzete obaveze, imati i značajnu pomoć i podršku međunarodne zajednice.
Od njih ne očekujemo čuda, ne očekujemo nemoguće.
S lokalnog aspekta posmatrano, bit ćemo zadovoljni ukoliko učine bar dvije stvari:
1. Poboljšaju imidž Bosne i Hercegovine u svijetu tako što će se Bosna i Hercegovina doživljavati ne kao problematična zemlja, nego kao zemlja koja želi progres, koja želi napredak, te zemlja čiji građani žele da žive kao i svi ostali građani Evrope, i
2. Unapređenje unutrašnjeg ambijenta u kojem će svaki nivo vlasti raditi svoj posao, gdje će se pozitivne inicijative dočekivati i provoditi u saradničkom duhu i gdje jedni druge neće ometati u provođenju projekata koji donose progres na lokalnom i državnom nivou. To ne znači da očekujemo neku posebnu pomoć tih nivoa vlasti, ali svakako očekujemo da prepoznaju pozitivne ideje i da u okviru svojih ovlaštenja rade na ostvarivanju tih ideja na dobrobit svih ljudi u Bosni i Hercegovini.
Priznat ćete da je u takvom ambijentu neuporedivo lakše i brže moguće realizirati bilo koji projekat, dobiti investitora, sagraditi fabrike, završiti GGM, izgraditi mostove na jugu i sjeveru Zenice i saobraćajno uvezati grad s koridorom Vc, dovesti Plavu vodu u Zenicu, izgraditi Termoelektranu, rekonstruisati postrojeću i proširiti novu mrežu daljinskog grijanja, izgraditi stambene jedinice za socijalno stanovanje, đačke domove, obaloutvrde, ugraditi javnu rasvjetu itd.
Upravo u takvom duhu saradnje svih nivoa vlasti vidim izlaz iz trenutne situacije. Više nego ikad potreban je zajednički napor ka izgradnji uspješnije budućnosti. Ta svjesna odluka mora rezultirati u združenm naporu. Naša stara dobra riječ za taj napor je zadrugarstvo, a ono nije ništa drugo nego zajedništvo, kooperacija, razvijanje saradničkog duha u interesu pojedinca i zajednice.
Zadrugarstvo se ne odnosi samo na poljoprivredu, to je druga i ljepša riječ za klastere. Bez udruživanja na jasnim i profitabilnim osnovama, naši će napori biti tek skromni pokušaj punjenja kućnog budžeta. Ozbiljniji posao obavlja se isključivo u saradnji sa drugima gdje svako radi svoj posao, nema dupliranja napora ni kapaciteta, gdje se posluje jeftinije, efikasnije i konkurentnije. Bez zadruge i zajedništva, ostaćemo zakovani na prvoj stepenici razvoja dovoljnoj tek da se odlijepimo od dna, ali nedovoljno za istinski rast i razvoj.
Treba znati i ovo: zadruge nema bez slobodnog duha oslobođenog sujete. Nužno je srušiti predrasude da se u Bosni ne može međusobno sarađivati. Naša sreća ne može biti u tuđoj nesreći. Naša dobrobit samo je na korist komšijinu i čitave zajednice.
Dragi sugrađani, želim da se skupa odvažimo i raskinemo mentalne lance koji nam priječe da se udružujemo i tako združeni poslujemo. Pametni ljudi u pametnim zemljama i gradovima davno su to uradili. Sve nas usmjerava da krenemo istim putem.
Neka vam je sretan i blagorodan današnji Praznik grada, sutrašnje proljeće i ovogodišnje združeno pregnuće ka boljem i uspješnijem gradu, na radost ljudi koji u njemu žive i onih koji ga prijateljski pohode.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
