Ramazanski bajram, jedan od najvećih muslimanska praznika ove godine nastupa u nedjelju, 30. marta. U njemu se, na svečan način, obilježava završetak jednomjesečnog ramazanskog posta u kojem se, od zore do zalaska sunca, ustežući se od jela, pića, intimnih kontakata, izvrši svojevrsno resetovanje čovjekovog bića. Ramazanski bajram traje tri dana.
A zašto je Ramazanski bajram važan, šta smo trebali postići tokom ramazana, zašto je važno da se više okupljamo i dijelimo radost, o trenutnoj situaciji i položaju Bošnjaka za Faktor je govorio muftija zenički, hafiz Mevludin ef. Dizdarević.
AUTOR: Merima Čustović
– Hvala Allahu, ramazan je prošao i na nama je da se nadamo da nam dragi Bog primi trud naš i dobra djela koja smo činili na isti način na koji se tome nadao i veliki Ibrahim, a. s. “I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: “Gospodaru naš, primi ovo od nas, jer ti uistinu sve čuješ i sve znaš”. (Bekare, 127).
Ne odustajmo od činjenja dobrih djela
Jedna od važnih nauka islama jeste i ona da se u dženet ne ulazi po svojim dobrim djelima nego po Allahovoj milosti koju zadobijamo dobrim djelima. Ovo je iznimno važno jer sa tom spoznajom čovjek prvo neće odustati od činjenja dobrih djela. Pored toga ovo mora kod vjernika da proizvede osjećaj poniznosti i skromnosti, a ne oholosti i uznositosti.
Ima današnjih praktičara vjere koji zbog svoje vjere počinju misliti da su bolji od drugih ljudi, a to vjernik sebi ne može dozvoliti. Vjernicima sa svakim dobrim djelo raste skrušenost, raste i strahopoštovanje spram Gospodara i raste osjećaj o nedostatnosti svega što radi pred Allahovom veličinom.
Vjernik se nikad ne uznosi pred drugim
Kaže Uzvišeni oni “(…) koji od onoga što im se daje udjeljuju i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru” (Mu’minun 60). Zato se vjernik nikada ne uznosi pred drugim ljudima zbog svojih djela nego baš suprotno, što više djela sve više potreba za njim. Što je odijelo svjetlije, sve više se prljavština na njemu prepoznaje – kaže hafiz Mevludin ef. Dizdarević.
Svaki Bajram vjernici dočekuju sa pomiješanim osjećanjima. Na jednoj strani osjećaju žal za onom prelijepom i neponovljivom ramazanskom atmosferom koja nas je upila u sebi i podarila nam tolikog dobra u minulim danima.
Lahko je zaslužiti oprost ko se okrene Allahu
– Tu je radost zbog dolaska Bajrama koji je svojevrsna plaća za vjernički trud, za neprespavane noći, za onu glad i žeć što smo iskušavali. Nek priča ko šta hoće, ali ramazan nije lahak. Međutim, baš zbog toga što nije lahak ramazan je i vrijedan, i fadileti ramazana su goleme. Oni su toliki da je Poslanik, a. s., rekao da je “proklet svako onaj ko dočeka ramazan, a ne zaradi oprosta od Alalha”. Želi se kazati da je u ramazanu toliko lahko zaslužiti oprosta da samo pravi ahmak to neće uspjeti i ostvariti. Ko se imalo okrene Allahu, ko imalo pokaže želje za oprostom, taj će zasigurno zaraditi obećanu nagradu.
Da li da se radujemo ili tugujemo pitanje je sad? Držim da su istinski vrijedne stvari uvijek pomiješane; veselje sa žaljenjem, ljubav sa mržnjom, bol sa radošću. “Čašu meda još niko ne popi dok je čašom žuči ne zagrči”, veli jedan pjesnik. Zato i naš Bajram jeste ipak vrijeme veselja bez obzira na to što je to naoko u suprotnosti našoj ramazanskoj radosti. To sam sam sebi protumačio kao kada moja porodica ode preko vikenda kod mame na selo. Raduje se mati našem dolasku, raduje se djeci i unucima i dušu bi nam iznijela kad bi mogla, ali ipak kad god krenemo za Zenicu ona otpuhuje i veli “hvala Bogu kad imate gdje ići”.
Radi se o tome što ona u mom rodnom selu živi sama i ima svoj red i tabijat koji mi dolaskom poremetimo. Zato, bez obzira na to koliko nas voljela ipak želi i onaj svoj mir, onu svoju rutinu i rahatluk. Zato smo se i mi radovali ramazanu, ali se i radujemo tome da se malo vratimo u onu našu životnu kolotečinu, sa jutarnjom kahvom i doručkom u njegovom vremenu, sa ranim spavanjem i ustajanjem – govori Dizdarević.
Za ljepši život nekad moramo izaći iz kolotečine
Istini za volju, dodaje, za ljepši i potpuniji život treba nama da se desi povremeni šok da nas izbaci iz te kolotečine, iz te životne rutine u kojoj ustaneš, doručkuješ, ideš na posao, radiš, vratiš se večeraš i spavaš.
– Primijetit ćete da je sve manje slasti u životu, sve je manje veselja u životu, sve je manje života u životu. Ta strašna mehanizacija i robotizacija života naprosto čupa svaku slast iz njega. Neko je rekao da radimo osam sati da bismo živjeli četiri. Radimo osam sati da bismo jeli petnaest minuta. Radimo šest dana da bismo uživali jedan. Radimo cijelu godinu da bismo uzeli dvije sedmice godišnjeg. Čitav život radimo da na samom kraju doživimo penziju, ako imadnemo sreće. I tvrdimo da je to život.
A nije. Život mora imati značenje, mora imati neki viši smisao da bismo ga živjeli sa ljudskim dostojanstvom. Zato je ramazan svojevrsni duhovni šok koji poput strujnog udara treba da oživi naša srca. Bajram je vrijeme za okupljanje, ali svako okupljanje treba da bude prilika da razgovaramo o zajedničkom dobru i zajedničkoj budućnosti. Mi ne smijemo biti ko balvan na vodi, bez cilja i smisla već zajednica koja misli na sebe i svijet oko sebe – pojašnjava Dizdarević.
Kaže da je uvijek dobro da se “Bošnjaci okupljaju, i da je to posebno važno uz Bajram, a još više ako nas prilike u državi i svijetu obavezuju na budnost i oprez”.
Osigurati sebi i djeci sretniju budućnost
– Narod bi rekao trudna su vremena jer svi osjećamo da će se nešto izroditi iz njih. Da li će biti dobro ili loše, to ćemo tek vidjeti, ali historija nas poučava da malobrojni narodi zadnji za sofru sjedaju, a prvi iza nje ustaju. Ma šta mislili, svi mi Bošnjaci, i lijevi i desni, i oni koji svaki dan džamiju zijarete i oni koji i za Bajram u nju zalutaju, svi mi u istom smo loncu i svi ćemo istu čorbu kusati. Kako ne bismo ostali kratkih rukava i gladni ustajali iza sofre, trebat će nam sva mudrost i znanje koje imamo. Bosna i Hercegovina i Bošnjaci imaju dosta prijatelja u svijetu, ali je također jasno da imamo i dušmana koji su digli svoje glave.
Evidentno je da se politička prava Bošnjaka u stanovitoj mjeri nastoje reducirati, a upravo ta prava, temelj su svih prava. Sva druga prava, građanska, vjerska, kulturna i ina proizlaze iz prava na učešća u vlasti i političkim procesima bez diskriminacija. Da bismo osigurali mirnu budućnost države Bosne i Hercegovine i našeg napaćenog naroda, trebat će nam više kulture kompromisa i svijesti o zajedničkim interesima, a manje uskogrudnog naglašavanja ličnih i uskopartijskih partijskih. Samo tim putem osigurat ćemo sebi i našoj djeci sretniju budućnost.
S tim nadanjima upućujem dove Allahu za imetak siromašnom, za zdravlje bolesnom, za uputu zalutalom, za sreću nesrećnom, za dobro društvo usamljenom. Bajram i šerif mubarek olsun – poručio je hafiz Dizdarević.
#Hafiz Mevludin Dizdarević
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: info@zenicablog.com
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
