Harem IC “Sultan Ahmed” – srijeda 3. juli u 21 sat – promocija knjige ZBJEG Hasana Nuhanovića

Srijeda, 3. juli biće datum, a 21 sat vrijeme kad će u Zenici biti promovirana knjiga “Zbjeg” Hasana Nuhanovića.

Mjesto promocije biće Harem Islamskog centra “Sultan Ahmed” u Zenici, a promocija će biti upriličena u okviru programa Sjećanja na genocid u Srebrenici.

Uz autora, Hasana Nuhanovića, promotor će biti urednik edicije “Bosanska književnost” zeničke izdavačke kuće “Vrijeme”, u okviru koje je knjiga i objavljena.

Odredili je kao roman ili kao kreativnu dokumentaristiku, knjiga ‘Zbjeg’ Hasana Nuhanovića nesumnjivo je potresno djelo o genocidu nad Bošnjacima.

Ali ne svrstava ovu knjigu njena tema u ediciju ‘Bosanska književnost’.

Nuhanovića je, kao i mnoge druge vrsne pisce, zadesila ta nesreća da ne mora izmišljati zanimljivu i živu radnju – sve je u ovoj knjizi istina.

Koristeći se alatima romaneskne gradnje priče, pripovijedajući živo i vješto, u jednom zastrašujućem ritmu nestajanja i smrti, Hasan Nuhanović je u bosansku književnost unio vrhunski dokumentarni roman o genocidu.

“Iako se može reći da ‘Zbjeg’ spada u žanr romana – to nije u potpunosti tačno, jer se u romanu, kada je zasnovan na istinitim događajima može naći i fikcija, odnosno izmišljeni likovi i radnja. U knjizi ‘Zbjeg’ sve što sam napisao zaista se i dogodilo.”

Knjigu možete kupiti u knjižarama ili naručiti putem stranice – IK Vrijeme NA OVOM LINKU

Roman govori o golgoti i stradanju više od 100.000 Bošnjaka tokom Agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992–1995) na području Srebrenice, Vlasenice, Bratunca, Konjević-Polja, Cerske, Žepe i Han-Pijeska…

Sam autor o knjizi kaže: “Iako se može reći da Zbjeg spada u žanr romana – to nije u potpunosti tačno, jer se u romanu, kada je zasnovan na istinitim događajima može naći i fikcija, odnosno izmišljeni likovi i radnja. U knjizi Zbjeg sve što sam napisao zaista se i dogodilo.”

Hasan je rođen u Vlasenici 1968. Pred rat, bio je student mašinstva u Sarajevu. U jesen, devedest druge, našao se sa roditeljima u ratnoj Srebrenici.

Poznavanje engleskog će mu pomoći da se zaposli kao prevodilac u Kanadskom bataljonu, koji je prvi stigao u opkoljen grad. Poslije su se smjenjivali Plavi šljemovi i iz drugih zemalja.

U to vrijeme Hasan je imao 24 godine. Kada je krenuo žestok napad na enklavu, Hasan je rekao mlađem bratu da dođe kod njega u Potočare, u bazu UN-a. Potom su došli i roditelji.

Vidio je da grad pada, a da odgovorni ljudi u UN-ovoj bazi ne čine dovoljno da spase grad i stanovnike. Negodovao je. Gledao je 11. jula kako se svijet slijeva niz cestu u Potočare. Vidio je i kada stižu četnici iz Bratunca, pale kuće i sijena. Vidio je da četnici ulaze tenkovima.

Sa nekolicinom muškaraca pravio je plan kako da zaštiti izbjeglice, masu svijeta, ali nije naišao na razumijevanja kod majora UNPROFOR-a, Toma Karemansa. Njegov otac, Ibro i još nekolicina muškaraca koji su se zatekli tu, oržali su sastanak s Mladićem u Bratuncu.

Međutim, Mladićevo obećanje nije ispoštovano. Vratili su se u Bazu, a Holandski bataljon isporučio je sve muškarce i dječake egzekutorima u naredna tri dana.

Ubijeno je više ljudi čak i u blizini baze gdje su Holanđani vidjeli mrtva tijela ili neposredna ubojstva.

Holandski oficiri su svojim vojnicima vani naredili da ne nose ni puške, ni pancire, ni šljemove. Oni koji su bili unutra i koji su tjerali narod vani, u ruke četnicima, bili su pod punom ratnom opremom, naoružani. Dakle, isjerivanje su vršili Holanđani uz upotrebu oružja. Hasan je sve to posvjedočio svojim prisustvom.

On je to više puta nazvao saučesništvom u genocidu. Za njega je to bila tanka, vrlo tanka linija koja je razdvajala ulogu i krivicu UNPROFORA, odnosno Holanđana od krivice počinioca.

Kada su sve isporučili četnicima, uključujući i Hasanove roditelje i mlađeg brata, još 29 Bošnjaka ostali su u bazi. Većina njih radili su za međunarodne organizacije.

U noć, 13 jula, kad su se riješili izbjeglica, UN-ovi vojnici su napravili feštu, slušali su muziku i pili pivo. Hasan je i to posvjedočio svojim očima i nije mogao vjerovati. Čuo je pucanj srpskih vojnika okolo: većina muškaraca u tom trenutku još uvijek nisu bili poubijani. Mogli su biti spašeni.

Hasan je skoro sav svoj potonji život posvetio traganju za istinom i borbi da se svačija odgovornost izvede pred lice pravde. Dobio je i spor protiv Kraljevine Holandije.