Haris Burina o Jasminu Fejziću – Uvijek mi se činilo da je najteže govoriti, a kamoli “pisati” o samome sebi. Kad vidi čuda!? Danas shvatih da je najteže pisati o PRIJATELJU. Kako svu svoju LJUBAV prema prijatelju ispisati, a istovremeno, drugima objasniti o kojem i kakvom prijatelju pišeš?
Piše se da si nas napustio!
Piše se da si bio UMJETNIK “bez diplome”.
Do sada sam vidio te razne “diplomirane” i nešto se ne sjećam da sam baš od njih previše naučio.
Piše se da si ZENIČANIN. Da si bio BORAC. Da si OTAC dvije ljepotice i MUŽ supruge sa najvećim srcem.
Znam da niko nije volio DRVO kao Ti i da niko “mrtvom” drvetu nije znao vratiti “živu dušu” kao Ti.
Znam da si i sam htio biti “DRVO”. Baš kao pravo drvo da budeš viši i od samog sebe. I bio si.
Bio si, jer si rastao pravo u nebo. I Bog te je vidio kako si spreman brinuti se o samom sebi baš kao i svi najveći majstori, bez podrške, bez donacije, bez društvene brige, bez plate, bez naknade…
Oni što im je dužnost da se o tebi i takvima, kao što si ti bio, brinu, po pravilu su na pola slijepi i na pola gluhi, ali su zato više od pola na pogrešnom mjestu i to o trošku države- tačnije građana. Ovoga puta SUGRAĐANA.
Mi smo po svemu “mala zemlja”, nema nas puno i ko god nas napusti… mnogo je.
Ali kad nas neko vrijedan i uz to UMJETNIK napusti onda je previše, jer talentovani i posebni su rijetki i ne rađaju se svaki dan. Golemo je nanovo ih dočekati a šta reći za odgojiti i čuvati.
Tvoj talenat, učinak i ljubav prema ZENICI mnogi bi gradovi voljeli imati za sebe, a siguran sam da bi to umjeli čuvati i poštovati.
Piše se da nisi jedini koji je do sad svoj život i rad posvetio gradu Zenici. Od danas, na žalost, briga te za nadležne čija je dužnost bila da Tvoj i inih iskoriste talenat, ideje i djela.
Ipak treba da znaš.
Postoje umjetnici koji svoju slavu dožive nakon smrti. Ne brini. Tvoja djela i nagrade su već došli i dolaziće do srca Tvojih Zeničana time što su prepoznali Tvoje OSJETLJIVO SRCE i VJEŠTE RUKE koje su bile rođene da oblikuju ljudsku dušu u drvetu. Svaki stolar je umjetnik za sebe, ali čine se, da si samo Ti u jednoj “kvrgi” vidio “šest izvora”. Samo si Ti znao da i MRTVO DRVO PRIČA i Ti si ga umio ČUTI.
Zato je samo iz tvojih ruku sve što je u drvetu… disalo… govorilo… i osjećalo…
Jasmin Fejzić narodni umjetnik bez diplome “sa dušom i srcem Mikelanđela” gradu je svome načinio umjetnička djela.
Za ovu priliku spominjem: “repliku ilirskog broda iz XII v. pronađenog na rijeci Bosni u blizini Vranduka… uz njega stoje dva katapulta, koji su simbol naše srednjovjekovne odbrane od svih okupatora i tron bosanskog kralja…”
Simbolično: …istorija naše zemlje koja kisne i propada ispred njegove kuće čekajući, kao Godoa, godinama nekog “NADLEŽNOG” da se sjeti kako je to VRHUNSKA UMJETNIČKA ATRAKCIJA GRADA.
Jasmine Fejziću…
Piše se da si nas napustio. Znam da bi ovo za gradove kao što su Lisabon, Barselonu ili Paris bila sramota.
Znam i da si govorio…kada sam na Tvoj zahtjev spuštao jedra sa ovog broda simbolično otvarajući Tvoju izložbu iz Tvojih usta čuo… ” neka BROD bude kao skulptura za svačije oči… neka se pored njega djeca fotografišu… a meni je cilj da turisti kažu to vam je u Zenici… u Bosni i Hercegovini.
E, ne dam ti da žališ “svi ljudi umiru jednom a veliki po dva puta.Jednom kad ih nestane sa zemlje a drugi put kad propadne njihova zadužbina.” Na kraju znao si: ZENICA JE JEDNO VELIKO I RADOSNO MORE, i zato ja ne dopuštam da me svaki dan onako nezbrinuto Tvoje djelo pita: ” KUD PLOVI OVAJ BROD?”
P.S. Prijatelju hvala Ti što si mi dopustio da učestvujem u Tvom životu i što si me još jednom načio kako se voli svoj grad!
S LJUBAVLJU TVOJ HARIS BURINA
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
