Alen Talić, tridesetogodišnjak iz Zenice, koji boluje od progresivne mišićne distrofije tipa dišen i već skoro četiri godine diše uz pomoć respiratora, uprkos preprekama, živi veoma društven i ispunjen život, a njegova interesovanja su različita. Ovaj pozitivni mladić obožava čitati, gledati dokumentarne filmove i slušati muziku, a vodi i blog u kojem opisuje svoju svakodnevicu i borbu sa ovom bolesti.
Naime, ovu bolest karakterišu progresivna slabost i trošenje mišića zbog odsustva proteina distrofina, što vremenom uzrokuje odumiranje svih mišića. U svijetu u prosjeku ovu bolest ima jedno od 3.500 djece.
“Kod mene je bolest dijagnosticirana sa sedam godina, a hodao sam do 13. godine. U početku sam imao poteškoća da prihvatim novi život, ali uz podršku i trud sestre Ajle i roditelja Sabine i Edina uspio sam prebroditi strahove od predrasuda i toga šta će društvo misliti o meni. Vršnjaci su me prihvatili jako dobro i uz njih se nisam nimalo osjećao drugačijim. Imam mnogo prijatelja, koji me pored moje porodice najviše guraju da ne odustanem”, priča za “Nezavisne” ovaj hrabri mladić. Kako ističe, nikada neće zaboraviti riječi tadašnjeg direktora njegove škole koji je poručio njegovim roditeljima da postoji škola za djecu sa posebnim potrebama i da ga vode tamo.
“Moji uporni roditelji su htjeli da nastavim školovanje i organizovali su, a dobrim dijelom i finansirali izgradnju pristupne rampe kako bih mogao nastaviti svoje školovanje. Kada sam kretao u srednju školu, nisam birao školu, nego zgradu, i odabrao sam ekonomsku, jer su arhitektonske barijere bile najmanje, ali i tu su se roditelji morali organizovati i finansirati izgradnju pristupene rampe, a škola je izašla u susret i prihvatila da moje odjeljenje kompletnu nastavu ima u prizemlju”, naglasio je Talić. Prema njegovim riječima, jako dobro je bio prihvaćen od strane vršnjaka, ali i profesora, te misli da je prvi Zeničanin koji je redovno završio srednju školu koristeći invalidska kolica.
“Odnos okoline prema meni i mojoj bolesti, a prije svega podrška roditelja, sestre i prijatelja su u tinejdžerskim godinama usadili taj neki pozitivni duh u mene i dali mi volju da živim. Nisam mogao pohađati fakultet zbog barijera i značajnije progresije bolesti, ali me to nije spriječilo da radim na sebi, da učim, istražujem i čitam”, naglasio je Talić. Dodao je da je krajem 2017. godine bolest kulminirala, te je zbog komplikacija sa srcem i mišićima pluća bio životno ugrožen i tada je priključen na respirator.
“Roditelji su me pored mnogobrojnih prepreka uspjeli izvesti iz bolnice i od tada sam kući, iako nije nimalo jednostavno brinuti o meni jer to zahtijeva mnogo znanja i iskustva”, kazao je Talić.
Većinu vremena boravi u stanu u Zenici, koji je u blizini Kantonalne bolnice, dok ljeto provodi kod djeda na selu, gdje ima uslove da dio dana bude na otvorenom i to su jedini momenti kada može vidjeti nebo. “Vodim blog o mom životu, za koji sam napravio veb-stranicu uz pomoć Wix aplikacije, a imam i Facebook i Instagram profil bloga koji sam počeo da pišem s ciljem da proširim svijest o životu na respiratoru i u procesu motivišem ljude i pokažem da je moguće i pored prepreka živjeti ispunjen život.
Jednostavno želim da, ako se ljudi slučajno nađu u mojoj situaciji, da znaju da je moguće napustiti bolnicu, da im dam nadu”, ističe Alen. Želja i cilj mu je da u narednih nekoliko godina izda makar jednu knjigu, a trenutno radi na tri romana i zbirci poezije.
“Volim svakodnevno nešto novo da učim i usavršavam se u naučenim vještinama. Dosta učim i grafički dizajn, a čak se pokušavam i malo ozbiljnije time baviti. Ono što me najviše motiviše jeste muzika koju uključujem čim ustanem. Imam i mnogo prijatelja, koji me pored moje porodice najviše guraju da ne odustanem”, zaključio je ovaj svestrani mladić.
Svi koji žele pročitati blog Alena Talića mogu to učiniti na Instagramu na true.respiratorlife.blog, Facebooku na Living Motivation Blog i veb-sajtu NA OVOM LINKU (NN)
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
