I Bosanci su ksenofobični zar ne?- Sarajevo vrvi od turista. Iz godine u godinu sve ih je više. Apetiti rastu. Kolač kojeg treba podijeliti sve je veći. Stvari su do te mjere se počele komplikovati da je Vlada Kantona Sarajevo najavila formiranje “svoje” turističke zajednice pošto je nemoćna iskontrolisati i natjerati da se svojim poslom bavi ovu već postojeću Turističku zajednicu.
Sarajlije, ali i Mostarci i Travničani na svojoj koži, ali i po svom džepu, osjećaju efekte globalizacije. Do sada ima je to bio termin simpatičan poput Monsunskih kiša. Ali, sada kada je osjećaju na svojoj koži, kada je vide na šetalištima, bazenima, kafićima, tržnim centrima stvari se malo mijenjaju.
Ono sa čim se Evropa susreće već decenijama sada je pokucalo i na naša vrata. Dolaze stranci. Sa sobom donose svoje navike. Svoju kulturu i shvatanje kulturnog. Uglavnom ih dovode charter, ali i sve redovnije, avio linije koje nam stižu direktno iz zemalja Zaljeva ili preko Istanbula.
Prošao bih ja kroz raskrsnicu autom, ali ne mogu jer je na sred raskrsnice stao kombi koji iskrcava očito neautohtone putnike. Vozač je prilično domaći i ručnom gestikulacijom se izvinjava što je prepriječio put. No, kao i on i mi koji čekamo da se operacija iskrcavanja završi strpljivi smo i učtivi. Nema srkleta i sviranja sirenom. Baš tada čujem komentar u svom autu da vodiča odnosno vozača gosti velikodušno nagrade sa sto dodatnih Eura ako budu zadovoljni njegovim trudom. Vjerovatno naš domaći vozač je morao stati na raskrsnici, jer je dobio instant komandu da gosti žele upravo tu da se iskrcaju. Prolongiranje lokacije desanta vjerovatno bi značilo pad “umjetničkog dojma” i ode stoja Eura.
Danas se sin vratio sa bazena. Kaže da ima dosta egzotičnih gostiju. Čuvari reda i mira na bazenu jednom opomenu domaćeg gosta i ovaj odmah “pretvori”. Nema skakanja u bazen i gotovo. Ako se buniš kapija ti je. Ali, kako to objasniti malom tamnoputom? Nakon svakog skoka, dobije žuti karton, ali za njih nema pravila o crvenom.
No, to su dva momenta koja su mi u zadnja dva dana zapela za oko. Puno je i pozitivnih dakako, ali ko još to primjećuje?
I tako se prisjetim vremena kada su nam ovdje u Sarajevu nekada smetale Sandžaklije ili oni sa lijeve strane Drine. Ali, isto tako se sjetim domaćih iz Velike Britanje, Francuske i Njemačke. Godinama smo znali kritikovati i obesmišljavati svaku njihovu kritiku na račun pridošlih uglavnom iz zemalja Bliskog ali i daljeg istoka. No, sada su ti ljudi zaigrali i pred našim vratima. Prvi pokazatelji govore da ćemo se izgleda mi pokazati kao puno ksenofobičnije društvo nego što su to gore pobrojane evropske nacije. Već na prvu puno mahanišemo i pokazujemo malo razumijevanja za nešto što je drugačije. Jedino nam se izgleda sviđaju njihovi novci, ali bi većina domaćih bila najsretnija da ti stranci te novce pošalju ovamo bankovnim kanalima, a da ne dolaze nikako.
No, kakvi smo, vjerovatno bi i tu bilo neke zamjerke na brzini u naravno kvantitet upućenog novca.
Puno se ima učiti od Evrope. Boga molimo da Evropa poživi, da se odupre izazovima kojima je izložena, da sa svim svojim nedostacima bude što duže što kvalitetniji primjer kako se poštuju ljudska prava i kako se toleriše, a ponekad i trpi, drugačije. Za dobrobit sveopšteg napretka.
Nas ovdje pogotovu.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
