IN MEMORIAM: Stanislav Sekulić- Odlaze dragi ljudi- STANISLAV SEKULIĆ
Kaže se kod nas, u narodu, da svako sebi mjesto pravi. Stane ili Lav, kako smo ga zvali mi koji smo ga smatrali bliskim i dragim, poodavno je osigurao to svoje mjesto: za susrete prilikom šetnje gradom, tokom prigodnih druženja, na brojnim književnim i sličnim programima…
Bio je jedan od onih koji je to izboreno i zasluženo mjesto znao i da itekako dobro čuva. Njegov djetinji, iskreni osmijeh bio je najbolja barijera, najjača prepreka za sve one kojima bi, možda, moglo naumpasti da ga uznemire neopreznim komentarom, bespotrebnom primjedbom, ili suvišnom sugestijom – želeći da poremete mir u kojem je bio i u kojem je uživao.
Zanimali su ga književnost, vjere i vjerovanja, filozofija, muzika, historija… Iz svega spomenutog znao je da probere ono najbolje, da u bločić koji je uvijek imao uza se, pribilježi nešto od onoga što je čuo ili zapamtio i da to, onda, podijeli i s drugima, s onima za koje je znao da će im to što je on sačuvao biti drago da čuju ili upamte.
Smiren je ostao i u bolesti, opirući se i boreći se s boljkom koja je od njega pokušavala da napravi nekog drugog Stanislava. On joj to nije dozvolio.
I dok se, penjući se uz Mokušnice, oslanjao o ruku i rame svoga prijatelja, iz njega je zračila i progovarala čista i vedra, topla bosanska duša.
Bio je i ostao lav najmekšeg i najtoplijeg srca.
Lahka ti bila zemlja bosanska,
Lave!
Autor: Midhat Kasap
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
