Porodica Nakić, Nogometni klub Krivaja i sportska javnost Zavidovića, Zeničko – dobojskog kantona i BiH u nedjelju naveče ostali su bez Veselina Nakića. Iznenada, u svom stanu, u 66. godini života prestalo je da kuca srce Veselina Nakića. Svim prijateljima sporta u gradu na tri rijeke ostat će u sjećanju, a Veckovim odlaskom posebno su ožalošćeni: supruga Slavica, sinovi Slaven i Saša, brat Svetozar, sestre Mirjana i Vera, snaheStefanija i Vesna, unuke Miljana i Nina, navijači, nogometaši svih selekcija, treneri, uprava, mnogobrojni prijatelji u Bosni i Hercegovini, te susjednim državama. Sahrana dragog Veselina Nakića, obavit će se 12. maja (utorak) u 16 sati na Pravoslavnom groblju, u Zavidovićima.
Veselin Nakić je prije godinu dana otišao u nogometnu, a nedavno i u redovnu penziju. Smrt ga je zadesila na mjestu podpredsjednika NK Krivaja. Prije nešto više od dvije godine, kada je Veso obilježavao 50 godina druženja s nogometom, a povodom nominacije za Sportskog radnika Zavidovića za 2012. godinu, te istog priznanja za nivou Zeničko-dobojski kanton, razgovarali smo o svemu pomalo.
U međuvremenu, neke teme ponavljali često, i dan prije nesretne nedjelje, dotakeli se u caffeu Enigma, dok je standardno, sa svojim najboljim sportskim drugom Vildanom pio popodnevnu kafu i senzaciju, prethodno ispratio seniore na gostovanje u Brezu, kasnije se sreli iza njegove zgrade…
A i u nedjelju je bio aktivan. Na svom najdražem stadionu, u društvu trenera Nihada i Tipure, gledao je prvenstvene utakmice naših kadeta i juniora…, savjetovao mladog sudiju….
Veselin Nakić, poznatiji u bosanskohercegovačkom nogometu i šire kao Vecko, zaokružio je 2012. godine tačno 50 godina druženja s nogometom. Bio je to jubilej vrijedan pažnje i svake hvale.
– Nemam namjeru stati. Iako je dosta toga iza naše generacije i moje malenkosti, a dolaze u isto vrijeme mlađi, osjetim da itekako još mogu pomoći našem nogometu, posebno mladima, sudijama i delegatima. U međuvremenu, nakon manjih problema, zdravlje me ponovo dobro služi, i neću se predati. Uostalom, i da hoću, ne znam. Jednostavno, ne mogu zamisliti život bez lopte i nogometne raje, dugogodišnjih prijatelja i svega onoga što prati tu čarobnu igru – govorio je naš Vecko, koji je najveći dio radnog vijeka radio u ex IP „Krivaja“, a tada radio na odgovornoj poziciji u zeničkoj firmi ITC Metaloprerada.
Veoma bitno je istači. I ratni period, od 1992 – 1995 godine djelio je sudbinu svojih komšija, ostao u Zavidovićima, u našem gradu, u koji je došao davne 1973. godine. Zasnovao sretnu porodicu, dobio dva sina….
U januaru 2013. godine, u restoranu Sirano, Veso je otvorio svoju iskrenu dušu.
– 3. jula 1949. godine rođen sam u Baru, Crna Gora. Nogometom sam se aktivno počeo baviti 1962. godine, u Mornaru, i kao član istog kluba nakon selektivnog okupljanja zaigrao za pionirski tim Crne Gore, a kao 13-to godišnjak na turniru u Borovu ponio epitet najefikasnijeg strijelca, i bio uvršten u pionirsku reprezentaciju Jugoslavije. Kao perspektivan igrač, ubrzo prešao u zagrebački Dinamo, a nakon što su roditelji preselili u Zenicu, postao član Čelika. Sudbina me kasnije vodila u Orlovik, te Rudar iz Kaknja i Iskru iz Bugojna, da bi 1973. godine, kada je Safet Sušić otišao u Sarajevo, stigao u Krivaju, gdje sam krajem 70-tih godina prošlog vijeka i okončao igračku karijeru. Šest sezona sa dosta uspjeha nosio sam dres Krivaje, bio nekoliko godina kapiten i u dvije sezone prvi strijelac tadašnje lige. U međuvremenu, odnosno 1975. godine položio sam ispit za nogometnog sudiju, te istovremeno igrao za Krivaju i sudio mečeve u nižem rangu. Krivajin dres zvanično sam prestao nositi 1979., i već naredne godine uključio se u zeničku zonu kao sudija, 1980. položio ispit za Republičkog sudiju, stigao na Regionalnu ligu. Nakon nekoliko sezona položio i za Saveznog te otišao na viši rang, odnosno čak do jugoslovenske lige, i sudio do 1992. godine – govorio je skromni Nakić i kao za filmski scenario nastavio. U općini i kantonu imao sam dosta funkcija. Sudijski odbor, Komisije za delegiranje i član Stručnog savjeta. U tom periodu, u sudijsko zvanje sa saradnicima uveo sam više od 200 sudija, od kojih su 4 stekla i zvanje međunarodnih sudija. Prethodno, dao veliki doprinos u formiranju Opštinskog saveza Zavidovići, bio i prvi predsjednik nogometnih sudija opštine Zavidovići, zatim predsjednik nogometnih sudija Međuopštinskog saveza Zenica do 1992. godine. Nakon rata bio sudija na najvišem rangu BiH nogometa, do 1997. godine, kada sam ostavio pištaljku i dobio zvanje Instruktora suđenja, te počeo obavljati funkciju delegata i kontrolora, prošao sve rangove, stigavši do Premijer lige BiH. Trenutno sam delegat-kontrolor II lige, grupa „Centar“. U NS Zeničko-dobojskog kantona član Skupštine, predsjednik Komisije za polaganje i obuku sudija. U Krivaji sam u više navrata obavljao dužnost i člana Upravnog odbora, danas podpredsjednik kluba – sumirao je svoj nogometni put Veso januara 2013.
Veselin Nakić je prije godinu dana otišao u nogometnu, a nedavno i u redovnu penziju. Smrt ga je zadesila na mjestu podpredsjednika NK Krivaja.
***** Pogibija četiri saigrača najteži udarac u karijeri
– Istina. Ispadali smo iz lige, vraćali se i bilo je svega. Težak je bio rastanak sa nekadašnjim stadionom gdje su sad ABC blokovi, lijepa radost novog. Organizacija utakmice za Čileance, Štimca, Bobana, ugostili smo tada vrh ex jugoslovenskog nogometa. U međuvremenu smo ostali bez Aziza Starčevića, kasnije mojih velikih prijatelja Đerze i Ajana, Ace Popovića, te mnogih starijih i mlađih igrača. Ipak, pogibija četiri moja saigrača na putu za Višegrad, Esada Muharemovića, Taliba Mustafovića, Mehmeda Husića i Senada Sadikovića prije nepunih 40. godina bolan je događaj, koji ću vječno s bolom i tugom pamtiti – naglašavao je Nakić.
***** Bilo je svega, i što je jest i što nije za priču
Kada su anegdote iz jako bogate sudijske karijere u pitanju, podjednako ih je bilo prije 1992. godine, ali i kasnije. U maniru velikog profesionalca, Veso je kratko prisjetio i naglasio: “Bilo je svega, i što je jest, i što nije za priču. Vjerujte, smijeha, suza, dosta onoga što ne valja, ali daleko puno više dobroga. Prijateljstva su neizbrisiva, i ona traju vječno. Častili smo se, sjedili, zore dočekivali. Znam da nikad kolegu nisam izdao, poštovao sam delegate i svoje kontrolore, iznad svega pravila igre, nisam nikada… ma nek nešto ostane i za novu godišnjicu, mislim ja još živjeti”, u Siranu, početkom 2013. godine zaključio je bivši centarfor Mornara, Dinama, Čelika, Orlovika, Rudara, Iskre i Krivaje, koji je četiri, od pet decenija nogometnog rada posvetio Zavidovićima, gdje do posljednjeg dana života s dosta entuzijazma časno radio.
Irfan ISOVIĆ/Sportzdk.ba
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
