INTERVJU: Pedeset godina redovništva uršulinke s. Elvire Krišto- Povodom 50. godišnjice redovništva uršulinke s. Elvire Krišto, donosimo vam kratki intervju.
“Kao što različite grane sačinjavaju jedno stablo, tako i mi koji smo različiti možemo rasti zajedno pod Božjim pogledom i s Božjim blagoslovom.“
Poštovana s. Elvira, prije početka našeg razgovora u svoje i ime Odbora za međureligijsku saradnju te svih naših religijskih zajednica od srca čestitke povodom ovog velikog jubileja, s molitvom dragom Bogu da Vam daruje zdravlja i duhovne jakosti, kako bi još mnogo godina skužili svojoj zajednici. Možete li nam u kratkim crtama opisati Vaše djetinjstvo i kako pamtite našu Zenicu u to vrijeme?
– Djetinjstvo sam proživjela u svojoj obitelji, s roditeljima i s petoricom mlađe braće. Primila sam katolički odgoj od ranog djetinjstva, te u obitelji živjela svoju vjeru. Rado sam išla u crkvu zajedno sa svojom braćom i s roditeljima. Zenica je bila moj najdraži grad, gdje sam se osjećala slobodna i prihvaćena. Rado sam išla na brda iznad Zenice i ponosno promatrala svoj grad uz rijeku Bosnu. U osnovnoj i u srednjoj školi sam se susretala s učenicima pravoslavne i islamske vjeroispovjesti i s onima koji su bili iz ateističkih obitelji. Uvijek smo se dobro slagali i pomagali jedni drugima. Osobito smo se prijateljski povezali u Srednjoj ekonomskoj školi u Zenici. To prijateljstvo se nikada nije ni prekinulo. Nakon mature 1969. nastavili smo se susretati na okrugle godišnjice mature i prepričavati uspomene iz školskih klupa. Dijelili smo i svoje radosti i brige, te sam nastavljala moliti za njih gdje god bili.
Šta je to bilo presudno za odluku poći u redovništvo?
– Moja odluka za redovnički život sazrijevala je u življenju moje katoličke vjere. Privlačila me je molitva i sudjelovanje na Svetoj Misi, povjerenje u pomoć Majke Božje, sudjelovanje na vjeronauku za mlade i velika želja da pomažem drugima u njihovim potrebama, počevši od svoje obitelji i kolegica i kolega u školi. Kada su 1967. u našu župu sv. Josipa došle sestre uršulinke, doživjela sam da žive za Boga i za djecu, mlade, obitelji i siromašne u našoj župi. Sve sam više osjećala da je to i moj put. Pri kraju srednje škole u srcu sam donijela odluku da ću krenuti za Kristom i živjeti za druge.
Prošlo je pedeset godina Vaše redovničke službe, a ako bi morali ukratko opisati kako i u čemu su prošle ove godine, šta biste rekli?
– Brzo mi je prošlo 50 godina redovničkog života. Prve godine su bile u duhovnoj pripremi za polaganje zavjeta i u upoznavanju Uršulinskog Reda. Produbljivala sam svoju pripadnost Kristu, Crkvi i svojoj redovničkoj zajednici. 1972. sam položila prve zavjete u Varaždinu. Zatim je slijedilo vrijeme studija u Zagrebu, te rad s djecom u dječjem vrtiću i predavanje vjeronauka na župi u Novom Zagrebu. Slijedile su službe brige za sestre u zajednicama u Zagrebu i u Varaždinu i susreti s brojnim ljudima, da bih prije dvije godine stigla i u svoju rodnu župu sv. Josipa, u mojoj Zenici. Bilo je tu i internacionalnih susreta s našim sestrama iz cijeloga svijeta što mi je otvaralo nove vidike i bogatstva drugih kultura.
Zenica je grad Vašeg rođenja i Vaše trenutne službe. Molimo Vas opišite nam Zenicu, posebno u domenu dijaloga različitosti?
– Zenica je moj rodni grad i zato sam sretna što sam sada ovdje, te sam u svojoj župi sa svojom redovničkom zajednicom, s rodbinom, s prijateljicama i prijateljima mogla proslaviti 50. godišnjicu redovničkih zavjeta. Osobito su me obradovale kolegice i kolege iz srednje škole koji su došli na Svetu Misu obnove mojih zavjeta. Iako su različitih vjeroispovijesti radosno su sudjelovali na Euharistijskom slavlju, te izrazili svoje zadovoljstvo i čestitke na kraju slavlja. Sutradan su došli na druženje, te smo zajedno na crkvenom dvorištu posadili stablo salixa, koje su mi poklonili za zlatni jubilej, uz fotografije s naše 50. godišnjice mature. Ovo stablo će me podsjećati na našu povezanost. Kao što različite grane sačinjavaju jedno stablo, tako i mi koji smo različiti možemo rasti zajedno pod Božjim pogledom i s Božjim blagoslovom.
Razgovarao: Kenan Hodžić, sekretar OMS-a Zenica
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
