Sjajan album „Napiši jednu ljubavnu“ predstavio je prošlog mjeseca naš gitarista, umjetnik I pedagog Boško Jović. Zapravo, promotivni koncerti tek treba da uslijede.
Na album su uvrštene neke od antologijskih pjesama “Indexa”, Arsena Dedića, Zdravka Čolića, Kemala Montena, Gorana Bareta i drugih.
Album je snimio sa bas-gitaristom Mariom Rašićem iz Zagreba. Budimo precizni: Mario je iz Zavidovića, a Boško iz Zenice, ali živi i radi u Sarajevu.
Vrlo interesantna ZDK kombinacija. Kada ste odsvirali prve zajedničke tonove i je li to bila sinteza „na prvu“, dobitna kantonalna kombinacija?
To je bila pandemijska saradnja. Snimio sam instrumentalnu obradu “Da sam ja netko” koju su izvodili Indexi i postavio na Facebook. Dan poslije javio mi se Mario sa snimljenim basom. Vidjeli smo se prvi put u Zagrebu prošle godine i sat vremena nakon upoznavanja imali smo nastup na HRT-u i mini koncert u “Klovićevim dvorima” u okviru “Dana Sarajeva u Zagrebu”. Za nas je ova saradnja svakako dobitna kombinacija. Rezultat istih pogleda na muziku je i naš zajednički album. Mario je snimao u Zagrebu, a ja u Sarajevu. Bili smo online na vezi. Nije bilo lako, ali uz veliku podršku prijatelja muzičara i našeg producenta Alana Omerovića uspjeli smo završiti CD. Imali smo sreću da je našu ideju od starta podržala izdavačka kuća “Croatia Records” iz Zagreba. Mario je sjajan muzičar. Pored svojih samostalnih projekata mnogi ga prepoznaju i kao člana benda “Majke”, kao i kroz njegovu saradnju sa Edom Maajkom, Ninom Badrić i drugim istaknutim muzičarima.
Naslovnu pjesmu koju je u originalu otpjevao Kemal Monteno, na Vašem albumu izveo je Amel Čurić. Kako ste ostale izvođače, a i njega, organizovali, čiji je bio izbor pjesama koje će određeni pjevač „vokalno uobličiti“?
Sa Amelom sam sarađivao još prije 20 godina nakon njegove pobjede na takmičenju “OBN talenti”. Drago mi je da je baš on otpjevao najavni singl. Izbor gostiju bio je zajednički dogovor Maria i mene. Pridružili su nam se vokali koje jako cijenimo: Amira Medunjanin, Dino Šaran, Maya Sar, Marko Kutlić i Matija Cvek. Na albumu svoj doprinos su dali i sjajni instrumentalisti: Dalibor Dado Marinković, Matija Dedić, Duško Šegvić, Damir Šomen, Zvonimir Bajević i Matija Antolić.
Je li ovaj album ustvari Vaša posveta „Indexima“, Arsenu Dediću, Zdravku Čoliću i osalim velikanima čije ste pjesme snimili, jer svi oni koji vole muziku na ovim prostorima svima njima punu duguju?
Da, mi često zapostavljamo ono što su oni ostavili iza sebe. Sada je neko novo vrijeme. Trendovi se mijenjaju, ali njihove pjesme žive i trebamo biti ponosni na ono što su nam ostavili u nasljeđe.
Kako ćete uskladiti nastupe s Mariom sa onim koje imate sa Amirom Medunjanin, s obzirom da ste dugogodišnji pratilac na gitari naše vrsne interpretatorice?
Da, teško je sve uskladiti. Promociju novog albuma planiramo raditi na jesen, prvo u Sarajevu, a zatim i u Zagrebu i Beču. Sa Amirom sviram 12 godina i zaista sam sretan da imamo priliku da živimo muziku zajedno. S druge strane radim i u Srednjoj muzičkoj školi, a imam i svoje projekte tako da je nemoguće sve stići. Amira pored mene sarađuje sa puno sjajnih muzičara, tako da se ja priključujem kada mi obaveze dozvoljavaju.
Muzički festival „Iskre budućnosti“ u Stocu otvorili ste 2019. godine Amira Medunjanin i Vi, a ove godine, 30. jula ćete ga zatvoriti.
U Stocu sam često. Prelijep je grad i zaista sam sretan da nakon tri godine ponovo sviramo na festivalu. Organizatori festivala rade sjajan posao. Zadnjih desetak dana Amira i ja zajedno smo nastupili na njenim koncertima u Županji i Šibeniku. Nakon toga nas čeka njen velik koncert 22. jula u “Skenderiji”. Nekoliko dana poslije putujem u Malmo, u Švedskoj. Gost sam na koncertu mojim prijateljima iz benda Sevdalini, sa kojima sam 2019. godine snimio i CD. Nakon toga smo u Stocu.
Kako ste s koronom izašli nakraj, mada joj još nije kraj, šta je to bilo najznačajnije unutar ove dvije godine i koji mjesec? Ili, možete proširiti period i na tri godine, ako želite.
Taj period bio je odmor od koncertnih aktivnosti. Odlučio sam se posvetiti drugim stvarima. Pred samu pandemiju početkom 2020. godine izašao je moj treći CD “Strings” koji zbog iste nisam mogao koncertno promovisati. Gosti su sjajni muzičari: pijanista Ivan Melon Lewis koji je ove godine osvojio Latin Grammy, trubač Miron Rafajlović, gitarista Dino Šukalo, kontrabasisti Zvonimir Šestak, Nenad Vasilić i Antonio Miguel, kanunista Hakan Gungor, klarinetisti Ismail Lumanovski i Mustafa Šantić, perkusionista Ken Chastain, harmonikaš Almir Mešković, cumbus je svirao Vernes Ljuštaku i na jednoj numeri pridružio mi se aranžer Duško Šegvić. Snimali smo u: Sarajevu, Madridu, Minneapolisu, New Yorku, Beču, Istanbulu, Zagrebu, Mallorci i Mostaru. Producent je bio Alan Omerović. Velika je privilegija imati uz sebe ovako vrsne i priznate muzičare. Iste godine izašla je i moja knjiga za najmlađe “Škola za gitaru”. Podršku za njeno objavljivanje dobio sam i od članova benda “Dubioza kolektiv”, Dine Šarana i Ede Maajke, čiji djelovi pjesama se nalaze u knjizi. Nakon toga izlazi moja zbirka autorskih kompozicija i obrada tradicionalnih pjesama sa Balkana za solo gitaru “Strings”.
Tokom dvije pandemijske godine organizovao sam “Guitar Online Festival”. Svoja znanja i iskustva su kroz ovaj projekat podijelili sa učenicima i studentima neki od najznačajnih gitarista sa ovih prostora: Vlatko Stefanovski, Denis Azabagić, Miroslav Tadić, Ante Gelo, Sanel Redžić, Petrit Čeku, Predrag Stanković, Belma Tuzović Mujkić i Danijel Cerović.
Za američku interaktivnu gitarističku platformu “Guitar by masters” pripremio sam i snimio “5 balkanskih komada za solo gitaru”. Nakon toga pripremio sam za njih i knjigu “Škola za gitaru” na engleskom jeziku. Audio i video snimke svih vježbi iz knjige snimio je moj prijatelj, vrsni gitarista Sanel Redžić iz Tuzle. Trudio sam se da svim ovim aktivnostima skrenem fokus sa tadašnje situacije uzrokovane Covidom.
Jedan hrvatski kritičar je, pišući o vašem prvom albumu „Buđenje“, napisao da „muzika Boška Jovića djeluje antistresno“. Je li pomogla u ova, što bi Bregović rekao, „šugava vremena“?
Ja živim muziku svaki dan. Imam sreću da radim ono što volim i veliki je kompliment kada čujem takve komentare. Drago mi je da mogu tu svoju ljubav prema muzici podijeliti i sa drugim ljudima.
Bavite se i pedagoškim radom. Da li su „online poslušnost, angažovanje i doprinos“ u vrijeme pandemije bili na nivou?
Nije bilo lako. Teško je objašnjavati muziku. Drago mi je da više nismo online.
Snimili ste gitarski dio na soundtracku za filmove: „Dvaput rođena“ sa Penelopom Cruz i „Jasmina“, reditelja Nedžada Begovića. Postoje li ponude za još neki film? Pisanje filmske muzike izazov je za većinu muzičara.
Naravno, velika mi je želja pisati za pozorište i film. Nadam se da će mi se u budućnosti ukazati prilika da se okušam i na ovom polju. Neke numere sa mog drugog albuma “Voyage” su korištene u nagrađivanom kratkom filmu “Bjelko” (2021.) režisera Almira Zoletića i u dokumentarnom filmu “Jugoslovenka” (2020.) režiserke Aide Hoffman.
Ove godine sam na poziv Dade Džihana snimao gitarske dionice za film “Jezdeca” režisera Domika Menceja. Muziku je pisao Luka Cuit, a glumačku postavu činili su: Nikola Kojo, Timon Sturbej, Petja Labović i Anja Novak. Film će biti prikazan ove godine na Sarajevo film festivalu.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
